Australski speleolozi proučavali su satelitske snimke ravnice Nullarbor i otkrili pukotinu koja izgleda kao ožiljak na površini tla koji je urezan u neplodnu ravnicu. Grmljavinske oluje su uobičajena pojava u Australiji i dokumentirane su od prvog europskog naseljavanja 1788. godine, piše N1.
Ravnica Nullarbor u u južnom dijelu Australije, na obali Velikog australskog zaljeva, proteže se između Južne i Zapadne Australije. Prostire se na površini od oko 260.000 četvornih kilometara.
Grmljavinske oluje u Australiji karakteriziraju veliki udari vjetra, tornada i velika količina tuče. Zato su intenzivirana istraživanja vezana uz klimatske promjene.
Otkriveni fenomen na tlu ravnice zaintrigirao je znanstvenike koji su nakon detaljnog istraživanja otkrili da je “ožiljak” izazvao tornado.
Tornada su karakteristična pojava za SAD, ali nisu rijetka ni na australskom kontinentu.
Povijest tornada u Australiji
Tornado je vrsta destruktivne oluje velike snage koju karakterizira pijavica (zračni stup), kada se oblaci brzo okreću stvarajući lijevak u kontaktu s površinom Zemlje. Brzina vjetra kada se pojavi tornado može biti i preko 200 kilometara na sat.
Riječ “tornado” dolazi od španjolskog glagola tornar, što znači “okrenuti”.
Tornado ima razornu moć, može čupati stabla, rušiti nestabilne stambene zgrade…
Ova vrsta prirodne katastrofe postoji na svim kontinentima osim na Antarktici. Najčešće se javljaju u regiji Great Plains u Sjedinjenim Državama i u sjeveroistočnoj regiji Indije (Bangladeš). Prvi zabilježeni tornado na australskom kontinentu zabilježen je 1795. godine u predgrađu Sydneya. No pojava tornada u ovoj državi nije bila službeno potvrđena sve do 1800. godine.
Posljednjih desetljeća pomno se prati aktivnost tornada u Australiji, uključujući tornado iz 2013. koji je prešao sjeveroistočnu Victoriju i stigao do granice Novog Južnog Walesa. Donio je vjetrove koji su puhali brzinom između 250 i 300 kilometara na sat. Tada su stradali mnogi gradovi na rijeci Murray, najdužoj rijeci u Australiji (2.589 km).
Od 2016. jake oluje izazvale su najmanje sedam tornada u središnjoj i istočnoj Južnoj Australiji.
Za znanstvenike je važno da mogu točno predvidjeti tornada na temelju istraživanja, kako bi mogli izdavati upozorenja stanovništvu. Zato je “ožiljak” u ravnici Nullarbor bio koristan za proučavanje.
Misterij "ožiljka"
Ravnica Nullarbor udaljena je, suha zemlja bez drveća u južnoj Australiji. Čovjek koji je otkrio “ožiljak” koristio se satelitskim slikama Google Eartha kako bi pretražio Nullabor u potrazi za špiljama ili drugim krškim obilježjima. Područje je to bogato špiljama, kršem i vapnencem.
“Ožiljak” je dug 11 kilometara, a širok između 160 i 250 metara. Nosi upečatljive uzorke zvane “cikloidne oznake”, formirane usisnim vrtlozima tornada. To ukazuje da tornado nije bio obična oluja, već F2 ili F3 kategorije, s vjetrovima većim od 200 kilometara na sat.
Pretpostavka je da je tornado trajao između sedam i 13 minuta, a da se kovitlajući vjetar unutar tornada kretao u smjeru kazaljke na satu, u smjeru zapad-istok.
Lokalna promatranja vremena također su zabilježila intenzivnu naoblaku i oborine tijekom tog razdoblja u studenom 2022.
Za razliku od tornada koji su pogodili naseljena područja, ovaj nije oštetio kuće ili gradove. Ali ipak je ostavio traga, erodirajući tlo i vegetaciju i preoblikujući Zemljinu površinu.
Zanimljivo je da je ožiljak bio jasno vidljiv 18 mjeseci nakon događaja, kako na satelitskim snimkama tako i na tlu. Vjerojatno je to zato što vegetacija sporo raste na ovom suhom području, pa još nije prekrila eroziju.
Znanstveno otkriće u ravnici Nullarbor pokazuje koliko priroda može biti moćna i nepredvidiva, a da toga često nismo ni svjesni.
Izvor: N1
Foto: Pixabay