Beton i asfalt sprječavaju prodor oborinske vode u tlo, ograničavaju njegove biološke funkcije i povećavaju količinu vode koja brzo otječe prema kanalizaciji. Istodobno apsorbiraju Sunčevo zračenje i postupno oslobađaju toplinu, posebno noću, čime pojačavaju učinak urbanoga toplinskog otoka.
Europska agencija za okoliš upozorava da je gotovo polovina površine gradova prekrivena nepropusnim materijalima. Zapečaćenje tla povećava rizik od poplava i nestašice vode te otežava prilagodbu gradova toplinskim valovima i poplavama. Ondje gdje su čvrste površine nužne zbog prometa ili pristupačnosti, njihova se propusnost može povećati vodopropusnim opločenjem, primjerice na pješačkim stazama, parkiralištima i pristupnim cestama.
Zbog toga se uklanjanje suvišnih betonskih, asfaltnih i popločenih površina sve češće pojavljuje u europskim planovima prilagodbe klimatskim promjenama. Za taj postupak koristi se naziv uklanjanje nepropusnih površina ili brtvljenje tla, dok se u javnosti često govori o debetonizaciji. Europska agencija za okoliš procjenjuje da je 2018. u Europskoj uniji bilo prekriveno nepropusnim materijalima 110.702 četvorna kilometra, odnosno 2,7 posto njezine površine. Između 2006. i 2018. tako prekrivena površina povećala se za 3606 četvornih kilometara.
Pariz: školska dvorišta kao mreža hladnijih prostora
Pariz je 2018. godine počeo pretvarati asfaltirana školska dvorišta u takozvana dvorišta OASIS. Uklanjaju se dijelovi asfalta, sade stabla i grmlje, uvode propusne površine, prirodni materijali i elementi za zadržavanje kišnice. Grad je do srpnja 2025. uredio 165 takvih dvorišta. Prednost tog pristupa jest korištenje javnih površina koje postoje u gotovo svakom susjedstvu, uključujući gusto izgrađene četvrti u kojima nema prostora za nove velike parkove.
Istraživanje “Schoolyards greening for connecting people and nature: an example of nature-based solutions?“, objavljeno 2025. u časopisu Urban Sustainability, analiziralo je člankonošce u pariškim dvorištima OASIS i provelo razgovore s 21 dionikom. Autori su utvrdili da ozelenjena dvorišta mogu podržavati raznolike zajednice člankonožaca usporedive s onima u drugim gradskim zelenim prostorima.
Međutim, istraživanje nije dokazalo jednake učinke u svim školama niti je mjerilo dugoročno hlađenje cijelih četvrti. Autori upozoravaju da rezultati ovise o održavanju, sudjelovanju školskih zajednica i ravnopravnoj raspodjeli ulaganja. Grad također navodi poteškoće s navodnjavanjem i održavanjem nasada, premda su se u nekim školama u posao uključile roditeljske i lokalne udruge.
Beč: poseban proračun umjesto pojedinačnih akcija
Beč je programom “Raus aus dem Asphalt“, odnosno “Van s asfaltom”, uklanjanje nepropusnih površina povezao s rekonstrukcijom ulica, trgova, biciklističkih pravaca i javnih prostora. Grad je od 2021. do 2025. za program “Lebenswerte Klimamusterstadt” (“Ogledan klimatski grad ugodan za život”) izdvojio 100 milijuna eura, po 20 milijuna godišnje. Prema gradskom klimatskom monitoringu, novcem su podržana 344 projekta koji obuhvaćaju sadnju stabala, nove zelene površine, parkove i mjesta za odmor.
Pouka Beča nije u jednom posebno uspješnom trgu. Ključan je višegodišnji fond iz kojeg gradske četvrti mogu financirati projekte čim se obnavljaju prometnice, cijevi ili druga infrastruktura. Time se izbjegava ponovno postavljanje iste količine asfalta nakon svakog zahvata.
Program ipak obuhvaća različite vrste projekata, pa broj obnovljenih lokacija sam po sebi ne pokazuje koliko je tla stvarno razbrtvljeno ni koliki su učinci na temperaturu i oborinski otjecaj.
Leuven i Gent: uklanjanje betona kao javna politika
U belgijskom Leuvenu uklanjanje podloge povezano je s kartama poplavnog rizika i mogućnostima spajanja postojećih zelenih površina. U četvrti Redingenhof, uz rijeku Dijle, uklonjeno je oko 4200 četvornih metara nepropusnih površina, približno 20 posto projektnog područja. Zahvat je obuhvatio ulicu i školsko zemljište te je dio riječne zelene zone produžen prema gradskom središtu.
Takav pristup pokazuje da se prioritet ne mora određivati prema reprezentativnosti lokacije, već prema toplinskoj izloženosti, opasnosti od poplava i mogućnosti povezivanja zelenih koridora.
Nizozemski Gent usmjerio se i na privatne površine. Grad subvencionira uklanjanje podloge i ozelenjavanje prostora poduzeća, zdravstvenih i socijalnih ustanova te stambenih zajednica. Prihvatljivi troškovi uključuju radove, projektiranje, ispitivanje tla, sadnju stabala i postavljanje krovnih vrtova.
Projekti se ocjenjuju prema udjelu uklonjene podloge, ozelenjenoj površini, bioraznolikosti, broju korisnika i suradnji s lokalnom zajednicom. Time grad dio odgovornosti i financiranja širi izvan zemljišta u svojem vlasništvu.
Beton se može ukloniti, ali tlo često ostaje oštećeno
Debetonizacija ne završava uklanjanjem površinskog sloja. Ispod asfalta se često nalaze zbijeni tamponi, građevinski materijal ili onečišćeno tlo koje slabo upija vodu i ne može podržavati stabla. Studija “Impacts of soil de-sealing practices on urban land-uses, soil functions and ecosystem services in French cities“, objavljena 2024. u časopisu Geoderma Regional, analizirala je podatke o 57 francuskih projekata. U mnogima je bilo potrebno ukloniti i cestovne slojeve te dodati plodno tlo. Ograničenje istraživanja jest to što se temelji na anketnim odgovorima nositelja projekata, a ne na dugoročnom mjerenju infiltracije, temperature i opstanka vegetacije.
Sanacija bi trebala započeti procjenom stanja tla i njegove buduće namjene. Nakon uklanjanja asfalta često je potrebno ukloniti i zbijene podložne slojeve, rekonstruirati profil tla te dodati materijal koji može propuštati i zadržavati vodu, omogućiti razvoj korijenja i osigurati hranjive tvari. Ondje gdje izvorno tlo više ne postoji mogu se izgraditi takozvana konstruirana tla, odnosno Technosols, sastavljena od mineralnih i organskih materijala prilagođenih planiranoj vegetaciji i lokalnim uvjetima.
Francuska studija bilježi i projekte u kojima su ponovno upotrijebljeni materijali pronađeni na lokaciji ili lokalni urbani nusproizvodi, čime se mogu smanjiti prijevoz, troškovi i potrošnja novoga tla. Takvi se materijali ipak moraju prethodno analizirati jer njihov sastav mora biti siguran i prikladan za predviđenu uporabu. Uspjeh sanacije zato se ne može procjenjivati samo prema posađenoj površini, nego i prema propusnosti i zbijenosti tla, zadržavanju vode te opstanku vegetacije tijekom više godina.
Što može učiniti Hrvatska
Hrvatska već ima Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima za razdoblje od 2021. do 2030. godine. Ministarstvo prostornoga uređenja objavilo je da su za 72 lokalna projekta potpisani ugovori vrijedni 131 milijun eura, dok ukupna vrijednost projekata prelazi 155 milijuna eura. Zelena infrastruktura, međutim, ne mora automatski značiti uklanjanje nepropusnih površina: projekt može sadržavati nove žardinjere, parkovnu opremu ili uređenje postojećeg zelenila bez vraćanja tla njegovim hidrološkim i biološkim funkcijama.
Hrvatski bi gradovi zato za svaki projekt trebali evidentirati početnu površinu pod asfaltom i betonom, broj četvornih metara koji je stvarno razbrtvljen, količinu vode koju nova površina može prihvatiti, stanje tla, opstanak stabala te troškove održavanja. Prioritet mogu dobiti školska i vrtićka dvorišta, bolnice, domovi za starije, stajališta javnog prijevoza, velika parkirališta i četvrti s malo zelenila.
Uklanjanje asfalta trebalo bi uključiti u redovite obnove vodovoda, kanalizacije i prometnica, jer je naknadno otvaranje već obnovljene površine skuplje i administrativno složenije. Takav pristup postaje važan i zbog Uredbe EU-a o obnovi prirode. Države članice do kraja 2030. moraju spriječiti neto gubitak ukupne površine urbanoga zelenila i pokrova krošanja, a nakon 2030. osigurati njihov rast.
Primjeri Pariza, Beča, Leuvena i Genta pokazuju da se taj cilj može ostvarivati tisućama manjih zahvata. Njihov uspjeh ovisit će manje o broju posađenih sadnica, a više o tome koliko je tla ponovno otvoreno, koliko vode zadržava i postoji li sustav koji će zelenilo održavati desetljećima.
Izvor: Zelena Hrvatska/Hina
Foto: Canva
