Poznata glumica Anđelka Stević Žugić, koju je publika diljem regije zavoljela kroz brojne humoristične uloge, gostovala je u emisiji „Nedjeljom u 2“ na YouTube kanalu HRT-a. U otvorenom razgovoru s Aleksandrom Stankovićem, glumica je progovorila o svojoj nesigurnosti, profesionalnim izazovima, regionalnim suradnjama te o tome kako se nosila s medijskim pritiskom tijekom privatnih životnih prekretnica.
Sindrom uljeza: „Komisija“ koja nikada ne spava
Iako iza sebe ima desetljeće uspješne karijere, Anđelka priznaje da se kroz cijeli život bori s osjećajem nesigurnosti. Opisala je to kao prisutnost svojevrsne „komisije“ ili povjerenstva u svojoj glavi koje stalno vreba trenutak da izađe pred publiku i proglasi je prevarom.
Taj se fenomen u psihologiji naziva sindrom uljeza, a najčešće pogađa uspješne perfekcioniste koji su izloženi stalnom javnom sudu, što je u glumačkom pozivu neizbježno. Glumica je istaknula kako joj je službeno priznanje postojanja takvog sindroma zapravo olakšalo situaciju, jer sada zna s čime se suočava.
Andrija i Anđelka: Intenzivna „vojska“ koja ih je lansirala u orbitu
Projekt koji ju je definitivno proslavio bila je serija „Andrija i Anđelka“. Snimanje je opisala kao izuzetno intenzivno iskustvo koje je trajalo deset mjeseci, tijekom kojih su glumci radili po 12 sati dnevno. To je razdoblje usporedila s prolaskom kroz vojsku, ističući da su ona i Andrija Milošević kroz taj proces zajedno izrasli.
Iako se prije audicije nisu poznavali, odmah su „kliknuli“. Anđelka je za Miloševića imala samo riječi hvale, opisujući ga kao nesebičnog partnera i „lokomotivu“ koja vuče projekt, dok je ona bila ta koja bi ga „spašavala i nunala“ kada bi stvari krenule nizbrdo. Zanimljivo je da je tijekom snimanja razvila „supermoć“ skrivanja smijeha u kadru, s obzirom na to da ju je Milošević neprestano zasmijavao.
„Kraljica digresije“ i borba protiv stereotipa
Njezini bliski suradnici nazivaju je „kraljicom digresije“ zbog sklonosti da tijekom razgovora skače s teme na temu, što ponekad zbunjuje njezine sugovornike. Unatoč toj razigranosti, Anđelka vrlo ozbiljno pristupa svom poslu. Kritike pojedinih krugova da je u seriji „Andrija i Anđelka“ igrala emancipacijski upitnu ulogu odbacuje, naglašavajući da je cilj bio postići autentičnost u kojoj će se ljudi prepoznati.
Njezina monodrama „Šta me opet snađe“, koju je napisao Nebojša Romčević, bavi se temom razvoda i stereotipima s kojima se žene susreću. Predstava je dijelom inspirirana njezinim privatnim iskustvima, uključujući i medijski linč koji je doživjela. Za Anđelku je kazalište postalo siguran teren na kojem može reći što misli, koristeći istinu i humor kao glavno oružje.
Regionalna suradnja: Od Bitorajca do Bjelogrlića
Glumica je ostvarila i zapaženu ulogu u filmu „Svadba“ redatelja Igora Šeregija, koji je u regiji pogledalo preko 2,5 milijuna ljudi. Rad na tom projektu omogućio joj je suradnju s Reneom Bitorajcem, za kojeg kaže da je „vojnik“ posla i teški perfekcionist od kojeg se može puno naučiti.
S druge strane, za Dragana Bjelogrlića kaže da je potpuno posvećen svakom aspektu stvaranja, od produkcije do režije. Upravo je njezino iskustvo na filmu „Svadba“ potaknulo želju da se i sama u budućnosti okuša u produkciji i režiji, jer je zanima svaki kut glumačkog posla.
Pogled na budućnost i majčinstvo
Kada je riječ o privatnom životu, Anđelka ističe važnost intuicije u majčinstvu. Ima dvoje djece s razlikom od 11 godina, što se, prema njezinim riječima, često tumači kao odgoj „dva jedinca“. Unatoč izazovima koje donosi život u današnjem društvu, želi da njezina djeca odrastaju u Srbiji kao „građani svijeta“, zadržavajući osjećaj pripadnosti regiji kroz uspomene, hranu i glazbu.
Razgovor je zaključila optimističnom porukom, citirajući svog prijatelja: „Život je lijep, a ljudi su dobri“. To je krilatica koju, kako kaže, zaista nastoji živjeti, bez obzira na to koliko je svakodnevica ponekad pokušala demantirati.
Foto: Screenshot/NU2
