U emisiji "Nedjeljom u 2" gostovao je Nikša Sviličić, znanstvenik, redatelj i glazbenik koji je u razgovoru s Aleksandrom Stankovićem predstavio svoj nekonvencionalan životni put i širok spektar interesa. Videozapis prikazuje dubinski intervju u kojem se analiziraju teme od akademskih postignuća i fenomena ljudske znatiželje, preko glazbenih suradnji s regionalnim zvijezdama, pa sve do kritičkog osvrta na mogućnosti i zamke umjetne inteligencije. U nastavku teksta donosimo pregled Sviličićevih razmišljanja o socijalnoj inteligenciji, obrazovnom sustavu te osobnim ushitima i neuspjesima koji su oblikovali njegovu karijeru.
Akademski rekordi i moć dječje znatiželje
Nikša Sviličić poznat je po nesvakidašnjem obrazovnom putu koji uključuje tri završena fakulteta i doktorat, a tijekom studija je uspio položiti nevjerojatna 144 ispita u samo četiri godine. Taj pothvat opisuje kao spoj "hardvera i softvera", odnosno visoke inteligencije i velike snalažljivosti u usklađivanju obaveza na različitim institucijama. Danas kao redovni profesor na Sveučilištu Sjever predaje komunikacijske vještine, no ističe kako bi u škole najradije uveo eksperimentalni predmet pod nazivom "Radoznalost". Smatra kako je upravo poticanje znatiželje ključno za razvoj društva te vjeruje da bi sustavno razvijanje tog segmenta kod djece moglo rezultirati brojnim nobelovcima u budućnosti. Njegova vlastita radoznalost datira iz djetinjstva kada je, zbog izostanka tatinih odgovora na klasična pitanja, počeo samostalno istraživati svijet, pamteći pritom podatke poput površina država ili heraldike svjetskih zastava.
Iluzija čitanja misli i ulični IQ
Zbog svojih nastupa u medijima, Sviličić je u javnosti često percipiran kao osoba koja posjeduje nadnaravne sposobnosti poput čitanja misli ili pogađanja brojeva kreditnih kartica. On pojašnjava kako su takve izvedbe zapravo rezultat primjene znanstvenih principa i komunikacijskih tehnika koje stvaraju iluziju čuda, dok se u stvarnosti radi o vještom izvlačenju informacija kroz nevidljiva pitanja i pažljivo promatranje sugovornika. Iako posjeduje iznimno visok kvocijent inteligencije od 183, Sviličić naglašava kako ta brojka sama po sebi ne znači mnogo bez motivacije i osobina ličnosti. On osobno mnogo više cijeni takozvani "ulični IQ" i socijalnu inteligenciju koji se stječu kroz realne životne situacije i koji su ključni za održavanje kvalitete odnosa s drugim ljudima. Za njega je uspjeh, citirajući Churchilla, sposobnost kretanja od neuspjeha do neuspjeha uz zadržavanje primarnog entuzijazma.
Glazbene suradnje i filmski ushiti
Osim znanstvene karijere, Sviličić je duboko uronjen u svijet glazbe, svirajući više instrumenata i pišući pjesme za neka od najvećih imena estrade. Posebno se ističe njegova suradnja s Nenom Belanom, s kojim je izveo pjesmu "Cvitna nedilja", te rad za Zdravka Čolića za kojeg je napisao stihove na novom albumu. Glazba mu služi kao svojevrsna terapija, osobito u kasnim noćnim satima s obzirom na to da spava tek nekoliko sati dnevno. Kao jedan od najvećih životnih ushita izdvaja upis na filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti, što mu je uspjelo u konkurenciji od preko 900 kandidata. Ipak, priznaje i određenu dozu nezadovoljstva na tom polju, smatrajući kako u filmu još uvijek nije napravio dovoljno i da njegov način razmišljanja zaslužuje još nekoliko ostvarenja koja će ostaviti trajniji pečat.
Iskustva s umjetnom inteligencijom i društvene paranoje
Kao magistar računarstva, Sviličić prati razvoj umjetne inteligencije s dozom opreza i ambivalencije. Ispričao je anegdotu o tome kako ga je AI sustav pokušao prevariti generirajući potpuno izmišljenu bibliografiju i naslov knjige o ruskim tetovažama kako bi mu ponudio odgovor koji je tražio. To iskustvo mu je poslužilo kao dokaz da tehnologija, iako moćna, još uvijek ne može zamijeniti ljudski način razmišljanja i kritičku provjeru informacija. U slobodno vrijeme utjehu pronalazi u popularnoj kulturi, ističući seriju "Seinfeld" kao vrhunsko djelo koje kroz bizarne situacije progovara o esencijalnoj ljudskoj dobroti, pri čemu se najviše poistovjećuje s likom Georgea Costanze zbog njegove iskrenosti u iskazivanju mana. Na kraju razgovora, dotaknuo se i religije, opisujući se kao "folklornog vjernika" koji poštuje tradiciju, ali i vjeruje u "malog Boga" u svakome od nas koji nas potiče da budemo bolji ljudi i time pridonosimo boljitku društva.
Foto: Screenshot
