U emisiji "Nedjeljom u 2" gostovala je istaknuta glumica Nataša Janjić Medančić, a središnja tema razgovora bila je njezina aktualna monodrama "Prima Facie". U ovom televizijskom gostovanju vidjet će te pozadinau predstave koja progovara o seksualnom nasilju, pravosudnom sustavu i položaju žrtava, ali se dotiče i širih društvenih pitanja poput usklađivanja majčinstva i karijere, glumačkog poziva te aktivizma za ženska prava. U nastavku donosimo pregled ključnih točaka razgovora, od tehničkih zahtjeva memoriranja tisuća riječi do dubokih osobnih promišljanja o pravdi i ravnopravnosti.
Glumački poduhvat u monodrami "Prima Facie"
Povod gostovanju bila je monodrama "Prima Facie", nastala u suradnji Peti teatra i zagrebačkog teatra Exit, u kojoj Janjić Medančić tumači ulogu Tess, uspješne odvjetnice koja brani optuženike za seksualne delikte. Naslov predstave, pravni termin koji znači "na prvi pogled" ili "na prvi dojam", simbolizira obrat u priči kada sama junakinja postaje žrtva silovanja i shvaća koliko je teško dokazati takav zločin na sudu. Glumica je istaknula kako je ovaj format za nju bio ogroman izazov jer inače preferira timski rad u ansamblu, dok je ovdje na sceni sama gotovo dva sata, izgovarajući oko 13.000 riječi bez partnera koji bi joj pomogao u slučaju blokade.
Priprema za ulogu bila je iznimno intenzivna te je glumica priznala kako je cijelu kuhinju oblijepila monolozima i sudskim dijalozima kako bi vizualno zapamtila kompleksnu terminologiju. Posebno joj je zahtjevan bio prvi dio predstave u kojem Tess nastupa kao britka i samouvjerena profesionalka, dok joj je drugi dio, u kojem lik prolazi kroz traumu i ranjivost žrtve, bio emocionalno bliži i univerzalniji za interpretaciju.
Pravni sustav i nevidljiva statistika nasilja
Predstava otvara bolno pitanje dokazivosti silovanja u situacijama koje nisu "klasične", poput onih u kojima je prvotno postojao pristanak, ali se on u nekom trenutku povukao. Janjić Medančić naglašava kako tekst problematizira granicu na kojoj "sve što nije 'da' zapravo znači 'ne'", te progovara o sramu i šutnji kojom žene često štite počinitelje. Iako se predstava bavi anglosaksonskim pravom, ona je snažno rezonirala s domaćom publikom, potaknuvši dijalog o hrvatskoj sudskoj praksi.
Stručni prilozi unutar emisije ukazali su na to da u Hrvatskoj zakoni na papiru nisu loši, ali je problem njihova primjena, posebice dugotrajnost sudskih postupaka koji žrtve izlažu retraumatizaciji. Posebno je porazan podatak da na jedno prijavljeno silovanje dolazi 15 do 20 neprijavljenih slučajeva, što ukazuje na duboke sustavne probleme i strah žrtava od suočavanja s procesom u kojem je često "riječ protiv riječi". Glumica je istaknula kako cilj predstave nije mijenjanje zakona, već poticanje dijaloga i osnaživanje žena da prijave nasilje uz nužnu psihološku podršku sustava.
Između reflektora i "druge smjene" kod kuće
Osim o profesiji, razgovor se usmjerio i na osobni život glumice, majke dvoje djece, koja otvoreno progovara o nerealnim očekivanjima društva prema zaposlenim ženama. Janjić Medančić je primijetila kako se njezine muške kolege rijetko pita o usklađivanju karijere i roditeljstva, dok je za žene to stalna tema. Opisala je majčinstvo kao "lavovski posao" koji zahtijeva golemu snagu, ali i donosi osjećaj stalne krivnje ili potrebe za ispričavanjem, što smatra karakteristikom svoje generacije.
U odgoju vlastite djece nastoji usaditi vrijednosti poštovanja prema drugima, posebno prema ženama, oslanjajući se na primjer ravnopravnog odnosa koji je vidjela u domu svojih roditelja. Iako priznaje da je usklađivanje logistike obiteljskog života i premijernih priprema iznimno naporno, ističe da se smatra uspješnom ženom jer je postigla unutarnji mir i ostvarila karijeru koja joj pruža prostor najveće slobode.
Profesionalni vijek i veza sa Splitom
Komentirajući položaj glumica u zrelijim godinama, Janjić Medančić je izrazila optimizam, smatrajući da njezino vrijeme tek dolazi jer zrelije godine donose složenije i dramski zanimljivije uloge. Osvrnula se i na svoju ulogu carice Priske u serijalu "Dioklecijan", ističući izazov glume na latinskom jeziku, te na snažnu emocionalnu povezanost sa svojim rodnim Splitom. Unatoč dugogodišnjem životu u Zagrebu, Split za nju ostaje mjesto posebnog zavičajnog identiteta i mirisa kojemu se uvijek rado vraća.
Na kraju, glumica je dotaknula i temu aktivizma, izražavajući želju da njezina kći odrasta u svijetu u kojem se borba za elementarna ženska prava neće demonizirati niti smatrati ekstravagantnom idejom, već normalnom težnjom prema jednakosti u svim sferama života.
Foto: Screenshot
