
Pričali smo s Tomislavom Rosom, autorom pobjedničke pjesme Andromeda koja ide na Eurosong
Nakon što je dio sportske karijere proveo u košarkaškom klubu Ribola Kaštela, Tomislav Roso danas igra sasvim drugačiju, ali jednako uzbudljivu utakmicu na glazbenoj sceni. Dok njegov brat Nikola i dalje uspješno nastupa za isti klub, Tomislav je kao autor pobjedničke pjesme Andromeda uspio spojiti duboku tradiciju s modernim zvukom. U otvorenom razgovoru otkriva nam kako su disciplina i sportski adrenalin oblikovali njegov kreativni put te što se krije iza mistične simbolike koja prati grupu Lelek. Iako ga javnost pamti iz različitih medijskih formata, danas je potpuno posvećen ulozi vizionara koji povijesne motive vješto pretvara u eurovizijski spektakl. Dok se pripreme za veliku pozornicu Eurosonga u svibnju u Beču zahuktavaju, doznajemo kako ovaj bivši sportaš balansira između umjetničkog stvaralaštva i zahtjevnog menadžerskog posla. Evo što je otkrio ekipi Portala...
Put od sporta do glazbe
Kako je tekao tvoj put od profesionalnog igranja košarke u Riboli Kaštela do pisanja pobjedničke pjesme za Doru? Osjećaš li danas istu vrstu adrenalina kao nekada prije važnih utakmica?
- Put nije bio linearan. Košarka mi je dala disciplinu, radne navike i razumijevanje kako funkcionira tim, ali paralelno je uvijek postojala potreba za kreativnim izražavanjem. Pisanje mi daje isti fokus koji sam imao na terenu. Razlika je u tome što u sportu imaš jasna pravila i rezultat, a ovdje je sve otvorenije i ovisi o percepciji. Adrenalin je prisutan, samo drugačiji. Prije utakmice si znao što slijedi, a ovdje nikad ne znaš kako će publika reagirati, ali taj osjećaj odgovornosti i koncentracije prije utakmice ili objave pjesme vrlo je sličan.
Podrška obitelji i prijatelja
Tvoj brat Nikola i dalje brani boje Ribole, a vijest o tvom uspjehu odjeknula je u sportskim krugovima. Koliko ti znači podrška obitelji i jesu li suigrači iz kluba tvoji najvjerniji navijači?
- Drago mi je da prate i da navijaju, to mi je stvarno važno na jednoj ljudskoj razini. Ipak, autorstvo je dosta osobna stvar. Kad pišeš, dijeliš dio sebe i ne možeš to raditi prema tuđim očekivanjima, pa ni onih najbližih. To je proces koji mora ostati iskren i autentičan, bez obzira na reakcije izvana. S druge strane, lijepo je znati da obitelj i ljudi koji te poznaju iz nekog potpuno drugog konteksta stoje iza toga što radiš. Brat i ekipa iz kluba to prate i podržavaju na svoj način, i to mi daje dodatnu stabilnost.

Analiza pjesme Andromeda
Andromeda je odmah po objavi privukla pažnju stranih fanova i medija. Kako komentiraš brojne analize tvog teksta, ali i reakcije na vizualnu simboliku i tetovaže koje se pojavljuju u spotu? Jesi li očekivao da će priča o vremenu o kojemu pjesma govori postati toliki predmet rasprave?
- Nisam očekivao toliki nivo analize, ali mi je drago da se to događa. To znači da pjesma ima slojeve i da ljude tjera da razmišljaju. Tetovaže i simbolika nisu ubačene slučajno, nego imaju vrlo konkretno uporište u stvarnoj praksi sicanja i dobro je da se o tome počelo govoriti šire. S druge strane, svjestan sam da će uvijek biti različitih interpretacija i to je u redu. Pjesma nije zatvoren sustav s jednim točnim odgovorom. Bitno mi je da se ne banalizira i da se shvati da iza svega postoji stvarna priča, a ne samo vizualni efekt.
Povijesni motivi i poruke
Tekst pjesme izazvao je brojne interpretacije zbog povijesnih motiva. Možeš li nam otkriti koju si točno poruku želio poslati i zašto si odabrao baš taj specifičan trenutak u vremenu kao inspiraciju?
- Nisam pisao tekst da bude vezan za jedan konkretan povijesni trenutak, nego da govori o obrascu koji se ponavlja. Ideja je bila pokazati kako se određene stvari kroz povijest stalno vraćaju, iako svi znamo da su pogrešne. Ljudi ih prepoznaju, ali ih svejedno ponavljaju u drugom vremenu i kontekstu. Kroz priču o ženama i identitetu htio sam otvoriti širu temu, a to je pravo na pripadnost, slobodu i dostojanstvo. To je nešto što nije vezano za jedno mjesto ili vrijeme. Ako pjesma funkcionira, onda će je ljudi moći povezati sa svojim kontekstom.

Balansiranje između umjetnosti i menadžmenta
Uz pisanje teksta, ti si i menadžer te izvršni producent grupe Lelek. Kako balansiraš između kreativnog rada i onog poslovnog dijela brige o curama koje su preko noći postale zvijezde?
- Balans je stalni proces. Kreativni dio traži fokus i mir, a poslovni dio traži brzinu i rješavanje problema u hodu. Pokušavam razdvojiti te dvije stvari koliko je moguće, ali u praksi se često preklapaju. Kao menadžer moram misliti unaprijed, organizirati logistiku, komunikaciju i sve što publika ne vidi. Kao autor, moram se maknuti od toga i razmišljati drugačije. Prednost je što poznajem projekt iznutra, ali to je ujedno i izazov jer nemam luksuz distance. No, za sada sve funkcionira više nego dobro. Cure sjajno odrađuju svoj dio posla i u tome se osjećaju odlično. To je ujedno moja najveća menadžerska pobjeda.
Iskustvo iz reality showa
Javnost te pamti i kao Divu iz Big Brothera, a danas si većinom u Zagrebu. Koliko ti je to rano iskustvo s kamerama pomoglo da se lakše snađeš u današnjem medijskom kaosu oko Eurosonga?
- Pomoglo mi je više nego što sam tada mislio. Naučio sam kako funkcioniraju kamere, kako se stvari mogu interpretirati i koliko je važno kontrolirati i ispravno komunicirati ono što možeš. To iskustvo ti da određenu otpornost na medijski pritisak. Danas, u kontekstu Eurosonga, to znači da me količina pažnje i posla ne izbacuje iz ravnoteže. Znam da je to dio procesa i da se moraš fokusirati na ono što radiš, a ne na svaki komentar ili naslov. Također mi je jasno što znači dobiti spotlight i koliko je bitno nakon jednog uspješnog projekta zadržati kontinuitet. Ono što me iz tog iskustva najviše veseli je činjenica da cure uz sebe imaju nekoga tko razumije sve kroz što trenutno prolaze, ali ujedno znam što im slijedi nakon Eurosonga.
Glazbene inspiracije i očekivanja
Iako Andromeda nosi snažan etno prizvuk, ti privatno slušаš vrlo šaroliku glazbu. Što se trenutno nalazi na tvojoj playlisti i tko su ti autorski uzori izvan etno žanra?
- Da, slušam svašta i zapravo u gotovo svakom žanru mogu pronaći inspiraciju za nešto svoje. Od popa, rocka, soula, elektronike pa do hip-hopa, svaki od tih stilova na neki način može probuditi ideju za melodiju ili čak koncept pjesme. Trenutno na playlisti imam kombinaciju modernih i klasičnijih autora jer u njihovoj glazbi uvijek možeš pronaći detalje koji te potaknu na razmišljanje o nečem potpuno drugačijem. Slušanje raznolikih stilova nije samo zabava, nego i kreativna vježba u kojoj pronalaziš načine kako povezati elemente iz različitih žanrova, a da sve na kraju ima smisla i zvuči originalno. To je nešto što, iako neprimjetno na prvi pogled, definitivno oblikuje i moj rad s Lelekom, kako u aranžmanima, tako i u scenskim izvedbama.

Pripreme za Eurosong
Što možemo očekivati od nastupa u svibnju? Hoće li se koncept s Dore značajno mijenjati za veliku eurovizijsku pozornicu kako bi se dodatno naglasila poruka pjesme?
- Ideja ostaje ista. Želimo Europi ispričati povijesnu priču koja je dio našeg identiteta, kulture i povijesti. Pristup pozornici bit će malo drugačiji. Ipak imamo priliku iskoristiti puno veću produkciju nego je to bilo na Dori i bila bi šteta to ne iskoristiti. Vizualno će se određeni dijelovi mijenjati na bolje, koristiti ćemo nekoliko elemenata koje do sada nismo imali priliku vidjeti na Eurosongu i na to smo jako ponosni. Nadamo se da će europska publika uživati u tri minute koje pripremamo i da će nas podržati na isti način kao i publika u Hrvatskoj i regiji.
Foto: Tomofficialy (Instagram)


