Model: 4NE-1, Neura Robotics GmbH, Okvirna cijena ~ €79.900
Za samo nekoliko godina humanoidni roboti mogli bi postati dio naše svakodnevice – u uredima, tvornicama i javnim službama.
Europsko tržište rada nalazi se pred najdubljom transformacijom u modernoj povijesti. Demografski pad, starenje stanovništva i kroničan manjak radne snage stvaraju pritisak koji prijeti funkcioniranju ključnih sektora – od industrije i građevine do zdravstva i logistike. U tom kontekstu, roboti, posebno humanoidni roboti, donedavno pojam znanstvene fantastike, postaju realan i, tko zna, možda presudan faktor stabilizacije tržišta rada u idućih pet godina.
Nova generacija “radnika”
Tvrtke poput Tesla, Figure AI, Agility Robotics i Apptronik već su predstavile prototipove humanoidnih robota koji mogu hodati, prenositi teret, koristiti alat i surađivati s ljudima. Očekuje se da će do 2027.–2028. godine njihova cijena pasti ispod godišnjeg troška jednog radnika u Europskoj uniji.
Za razliku od klasičnih robota, humanoidi mogu djelovati u postojećim ljudskim okruženjima – tvornicama, skladištima, pa čak i bolnicama – bez potrebe za potpunom automatizacijom prostora.
Rješenje za nedostatak radne snage
Europa već odavno ima više otvorenih radnih mjesta nego raspoloživih radnika. U zemljama poput Njemačke, Italije pa i Hrvatske, sektor logistike, proizvodnje i skrbi za starije već se oslanja na strane radnike – ali taj priljev nije dovoljan.
Upravo tu nastupa robotika.
Humanoidni roboti mogu preuzeti teške, ponavljajuće i fizički zahtjevne zadatke, oslobađajući ljude za poslove koji zahtijevaju empatiju, kreativnost i nadzor. Za razliku od ljudi, oni ne trebaju odmor, pauzu za ručak, topli obrok ni godišnji odmor. Ne kasne, ne odlaze na bolovanje i ne traže slobodan dan.
Roboti ne osjećaju umor, ne prosvjeduju zbog uvjeta rada, ne trebaju grijanje zimi ni klimatizaciju ljeti – dovoljno im je napajanje i održavanje.
Optimus, Tesla, Inc. Model najavljen za komercijalnu upotrebu od 2026.
U industrijskim pogonima mogu raditi 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, s preciznošću i ponovljivošću koju je teško postići ljudskim radom. U skladištima i logistici mogu premještati teret, sortirati pakete i obavljati fizičke zadatke koji su često uzrok ozljeda kod radnika. U bolnicama i ustanovama za njegu mogu pomagati pri prijevozu pacijenata ili dostavi opreme, čime rasterećuju osoblje.
Sve to čini ih potencijalnim “energetski učinkovitijim i ekonomičnijim” radnicima – ne zato što su bolji od ljudi, nego zato što obavljaju poslove koje ljudi više ne žele ili ne mogu raditi.
Etika, sigurnost i regulacija
Naravno, masovno uključivanje robota u radne procese otvara nova pitanja. Kako će izgledati radni odnosi kad “zaposlenik” nije čovjek? Tko je odgovoran ako robot pogriješi?
EU već priprema Zakon o umjetnoj inteligenciji (AI Act) koji bi trebao definirati standarde sigurnosti, transparentnosti i etičke upotrebe robotskih sustava.
Upravo jasna regulativa mogla bi omogućiti da Europa postane predvodnik u humanoidnoj robotici – ne samo tehnološki, nego i društveno.
Hibridna budućnost
Umjesto scenarija u kojem roboti “zamjenjuju ljude”, možda realniji je onaj u kojem će ljudi i roboti raditi rame uz rame. Humanoidni radnici neće uništiti tržište rada – oni će ga, paradoksalno, održati živim.
U svijetu u kojem ljudi nestaju brže nego radna mjesta, humanoidni roboti mogli bi postati ono što je parni stroj bio za industrijsku revoluciju – pokretač nove faze produktivnosti i stabilnosti.
Walker S2, UBTECH Robotics. Model najavljen kao full-size industrijski humanoid za 24/7 rad u tvornicama
Tko će stvarno profitirati od robotizacije?
No, ostaje ključno pitanje koje nadilazi tehnologiju: hoće li humanoidni roboti postati alat za opće blagostanje ili oruđe za još veće korporativno bogaćenje?
Ako ih budu koristili veliki sustavi kako bi smanjili troškove rada i povećali profit, dok istovremeno smanjuju broj ljudskih radnih mjesta, Europa bi mogla ući u novo razdoblje ekonomske nejednakosti.
S druge strane, ako se robotizacija provede promišljeno – uz pravednu preraspodjelu koristi, niže troškove života i nova radna mjesta u održavanju i upravljanju tehnologijom – tada bi mogla postati temelj novog vala društvenog blagostanja.
Na kraju, nije pitanje hoće li roboti preuzeti dio posla, nego kako će društvo odlučiti podijeliti dobit od te nadolazeće, neminovne transformacije.
