Na jedno popodne Kaštela su bila dalmatinski centar nogometa, dan nakon može se bez ustezanja kazati kako je prvo izdanje Četiri kafića Kaštela u potpunosti uspjelo. Poznata imena na terenu, pune tribine, šušur, nagradne igre, i na kraju najbitnije, prikupljena sredstva za Centar Mir, sukus je svih zbivanja. A što se terena tiče, još jednom se moglo vidjeti koliko Marko Livaja znači ne za Hajduk, nego čitav domaći nogomet.
Već oko tri sata popodne počeli su se okupljati nogometaši, sjeli smo tako bili malo na kavu s Harijem Rončevićem, koji je jučer bio u ulozi igrača, a ne pjevača. Slučajno ili ne, bilo je ispalo da će biti u sastavu s Livajom, kojem često posveti djelove svoga koncerta izvedbom stvari "Jedan je Marko Livaja". Hajdukova zvijezda došla je nešto kasnije, bilo je blizu 16 sati, a malo su kasnili i Zadrani predvođeni Danijelom Subašićem, ipak ima komad puta do Kaštela. Sama dvorana se napunila jako brzo, prije 16 sati ljudi su se morali početi tiskati.
Dozu šušura dalo je i predstavljanje igrača, kao da se radi o NBA utakmici, pogođen je taj dio bio, očekivano ogromne ovacije za Livaju, ali nisu niti za Subašića bile tiše. Prvi susret odigrali su Gabine i B Cool, pokazat će se naknadno da je to bilo finale prije finala, odličan nogomet se igrao. No, možda je najbolje za početak pobrojiti tko je nastupao za ova dva kafića.
Gabine: Antonijo Ježina, Hrvije Maleš, Hrvoje Milić, Špiro Peričić, Andrija Balić, Marin Oršulić, Kaja Rogulj, Josip Božinović, Marko Livaja, Hari Rončević
B Cool: Hrvoje Vejić, Ante Kulušić, Mate Antunović, Branimir Cipetić, Petar Bosančić, Mateo Jurić-Petrašilo, Mario Maloča, Anthony Kalik, Sandro Gotal, Drago Vuković, Andrija Vuković
Ostat će zapisano da je prvi gol na Četiri kafića u Kaštelima zabio Ante Kulušić, a prvi faul napravio Marko Livaja. I to na svom suigraču Kaliku i to ne baš mekan prekršaj. Generalno se igrao jako dobar nogomet za revijalni susret, izgleda da je svima bilo bitno da pokažu da su bolji od onih drugih. Uostalom, Livaju bije glas da ne voli gubiti niti na karte kad igra. Valjda zato je odradio svih 40 minuta susreta.
Duel Livaje i Kalika
Dakle, bolje je otvorio B Cool, poveli su i igrali nekako kombnatornije, a čak i kad bi Gabine probile obranu, na golu je bravure radio Andrija Vuković, nekadašnji golman Splita. Uključujući i sjajnu obranu Livajine rabone, prolomio se pljesak i za šut i za obranu. Na kraju turnira Ježina će dobiti nagradu za najboljeg golmana, iz pobjedničke je ekipe ipak, ali naš je dojam da se najviše pokazao Vuković.
Izjednačio je pak Andrija Balić, bivši Hajdukov megatalent koji je po igračkom putu ipak zapeo jučer se pokazao najrazigranijim uz Livaju i Josipa Božinovića, malonogometne legende koja je dodatno ušla u fokus javnosti odbijanjem igranja utakmice protiv tima Zorana Mamića.
Ali kratkog je vremena bio egal, BCcool se vraća u vodstvo golom drugog brata Vukovića, rukometaškog reprezentativca Drage, koji je pokazao da mu ni nogomet nije stran sport, dapače. I tako završava prvi dio, a na početku drugog, lokalni momak i biovši Hajdukov igrač Jurić-Petrašilo diže razliku na 3:1, u tom trenutku se činilo kako će Livaja na turniru odigrati tek jednu utakmicu, nije bilo predviđeno da se odigra meč za treću poziciju.
Gabine protiv B Cool
No, Gabine se pregrupiraju, kreće se igrati stvarno dobar mali nogomet na parketu u Starome, Livaja jako brzo zabija za 3:2 te je dvoboj ponovno napet. Izjednačenje donosi svojim drugim golom Andrija Balić, nakon što ga je Kaja Rogulj poslužio kao da čitav život igra krilo, a ne halfa. Za potpuni preokret pobrinuo se Božinović, nakon toga su momci iz Bcoola nastojali doći do izjednačenja, ali su se Gabine jako dobro branile. Nije pomogla niti igra sa šest igrača, posljednju minutu ili dvije Hrvoje Vejić je za B Cool bio igrać-golman. Livaja je tako došao do finala nakon stvarno zanimljivog meča, a zabilježimo da je i drugi faul na turniru bio onaj Hajdukove desetke i da je ponovno meta bio suigrač, malo je po parketu bio i Mate Antunović. Nije štedio svoje redovne suigrače, a nisu ni oni njega.
Nakon toga na teren su izašli i igrači druga dva kafića, Grana i MaMe, sve ponovno na isti način, zagrijavanje, predstavljanje i onda nogomet. Da ne bi bilo nepravde, pobrojit ćemo i igrače koji su nastupili i u ovom susretu.
Grano: Žarko Luketin, Ivan Čalušić, Petar Bosančić, Zoran Plazonić, Ivan Rodić, Michele Šego, Marin Tomasov, Ivan Božić, Danijel Subašić, Gordan Boljat, Ante Kulušić, Niko Đolonga
Ekipa Grano
MaMa: Luigi Mišević, Tomislav Bušić, Branko Čubrilo, Lovre Čirjak, Zvonimir Kožulj, Stephen Chinedu, Marijan Budimir, Marin Ljubičić, Ivica Vastić, Ivica Mornar, Jurica Buljat, Ante Topić
Ekipa MaMa
Povela je MaMa, precizan je bio Marin Ljubičić, a da ne bude zabuna, radi se o veznjaku koji je prije 15-ak godina bio u Hajduku i poznat je kao onaj koji je dodao loptu Anti Vukušiću za onaj gol protiv Andrelechta. A ne o Marinu Ljubičiću ex-napadaču Hajduka koji trenutno igra u Austriji. Izjednačenje dolazi na račun Gordana Boljata Goge, od svih napadača tako je prika Rakitćevog kuma morao poentirati. Rodić u potpunosti okreće rezultat, a da se ode u egalu pobrinula se obrana Grana, koja je faktički sama sebi uvalila gol za 2:2.
U drugom dijelu je bilo jasno da oba sastava žele u finale, ali prije svega paze da ne prime gol koji bi ih udaljio od toga. Utakmica je više u toj fazi bila "praqva prvenstvena", nego "revijalna". Sjedili smo do Marija Maloče, koji se već bio presvukao, baš se krenulo raspravljati na klupi kako će se eto gledati i penali na prvom turniru, kad se ukazao Ljubičić još jednom. Ovaj put gotovo iz mrtvog kuta je na neobičan način uspio ubaciti loptu u gol dok je na semaforu pokazivalo da se igra još desetak sekundi. Nevjerojatan moment koji je u potpunosti iznenadio Grano, nisu se od šoka tih posljednjih desetak sekundi niti sjetili ubaciti i šestog igrača u teren.
I tako dođosmo do finala, nakon pauze s mažoretkinjama i izvlačenjem lutrije, nagrade su bile dresovi, glavna je bio Livajin kojeg je dodijelio sam Livaja. Napomenimo da su na ovoj pauzi došle i bolje polovice Livaje i Kalika, koje su uz teren gledale finale. Kod kojeg je Livaja u prvih desetak minuta razbio bilo kakvu napetost, dva gola, dvije asistencije i svima je sve bilo jasno. Poslužila je Gabine malo i sreća, prvi gol je bilo Livajino dodavanje Peričiću uz liniju, a onda je on iz zapravo teške pozicije udarcem špicom pogodio gol. Dao je i još jednog nakon asistencije Kaštelanina u Hajduku, Marko je potom sam zabio dva i po prvi put napustio teren na turniru, odmjenio ga je Hari Rončević, koji se trudio pokazati da je na nivou Livaje, ali jučer nije bio njegov realizatorski dan.
Hari Rončević
Drugi dio MaMa pritišće, a Gabine vidljivo igraju pomalo, više gledajući da se ne raspadnu u obrani nego što gledaju prema naprijed. A i kad dođu do protivničkog gola teže atrakciji, a ne efikasnosti, isticao se tim egzibicijama Mate Bilić, još jedan bivši igrač Hajduka. Nakon što je Zvone Kožulj zabio za 4:1, dvobij se rasplamsao, krenuli su MaMaši još agresivnije, što je pak otvorilo Livaji prostor za još jedan prodor i šut s desetak metara, treći njegov gol za 5:1. Bivši predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš nakon dobre akcije podiže na 6:1, da bi konačnih 6:2 postavio bivši trener Hajdukovih juniora Marijan Budimir. Kraj, vrijeme je bilo za podjelu pehara i žicanje Livaje da se potpiše na majice i šalove.
Kao što napisamo, Četiri kafića su se u Kaštelima pokazala uspješnima, Goran Jozinović, ekpa iz Prvenstva svita na male branke i svi drugi koji su im dali ruke stvarno su napravili jako dobar posao. Ako nešto treba kritizirati, radi se o stvari koja nije u domeni organizatora. Kaštela nažalost nemaju dvoranu koja je dovoljno velika za interes kakav ovaj turnir polučuje. No, tu se malo toga može napraviti, sama organizacija je bila odlična, ljudi su na tribinama imali za pijest i popiti klasične nogometne stvari, malo kokice i pivo, nogometašima i drugim zvijezdama je bilo ugodno i na kraju je to ispalo dobro postbožićno druženje. Koje je omogućilo prikupljanje sredstava za Centar Mir u Rudinama, samim time spojila jednu dobru feštu sa stvarno humanitarnim djelovanje. Zabilježimo da je ekipa iz Centra dobila ogromne ovacije prije finala, kad su izašli na parket, jako dirljiva scena.
Što se samog nogometa tiče, stvarno se treba biti zahvalan što su učesnici zadržali natjecateljski duh te utakmice nisu prerasle u gomilu egzibicije bez ikakvog smisla. Svima je bilo bitno pobijediti. Finale je možda malo zakazalo na kraju po pitanju napetosti, ali stvarno se ništa ne može kad Livaja odluči pokazati koliki je zapravo talent. Radi se o nogometašu za kojeg je Gattuso kazao da je pola svoje karijere bacio u wc-školjku, a kad ga se vidi s kojom lakoćom igra mali balun, jasno je da su mu dometi stvarno bili mnogo mnogo veći. No, navijači Hajduka neće se buniti na takav razvoj njegove karijere, zbog toga zapravo svoj najbolji nogomet igra u Splitu. I zapravo nekad ne mpožeš vjerovati kako čovjek igra, nogomet djeluje kao najlakša stvar na svijetu kad je on s balunom. Pričali smo malo s Maločom oko toga je li Livaju teže čuvati u malom ili velikom nogometu. Kaže nekadašnji kapetan Hajduka da je to svjedno, nema razlike, "bitno je ne stati mu uz leđa, to je smrt, okreće onda lako". Kaže nam 22-ka da on stane malo dalje od njega, izbjegava ta duel hrvanja kod kojih je Livaja kao riba u vodi, taktika očigledno pali, nije zabio Livaja protiv Gorice na velikom nogometu, a i protiv Bcoola se napadač splitski bili ipak morao mnogo više oznojiti nego u finalu. Sve u svemu, Hajdukov Kaštelanin kao da je nešto transcendentalno, njegov utjecaj na Split, Kaštela, Dalmaciju pa i šire davno je nadrastao samo nogometno. Koliko god se radilo o skromnom i jednostavnom momku, već sad je postao simbol.
Na kraju ostaje samo jedan zaključak: vidimo se dogodine na istom mjestu.
Foto: Ivana Topić
