Opet su ovaj tjedan članovi kickboxing kluba Uni-rent bili u gradskom poglavarstvo, tako to biva nakon svakog većeg natjecanja. Sad je i s Europskog prvenstva delegacija stigla s dvije medalje, nekako se to ustalilo, dvije po natjecanju, pa prijem u Poglavarstvu. Čak i kad najtrofejniji aktivni borac, višegodišnji laureat sportaša godine u Kaštelima Luka Žuljević, zakaže i ne uzme medalju, iznikne novi medaljaš iz akademije Miljenka Šarca.
Mi smo se s alfom i omegom kaštelanskog kickboxa, ujedno i izbornikom reprezentacije, sreli i koji dan prije, da popričamo o samom euru koji je prošao, ali i jednoj velikoj obljetnici. Uni-rent naime slavi 30 godina postojanja.
- Došli smo s dvije bronce, iako se moglo i do finala, to su bila dva meča na jedan bod, u jednom je protivnik čitavu zadnju rundu bježao i izbjegavao udarce, govori nam Šarac, s kojim je bila i njegova suradnica Ivana Tadić, dvojac na kojem počiva kaštelanski kickbox. No, nije trener nezadovoljan, dvije su medalje uzete, dok je Ante Buzov već iskusan na natjecanjima, druga bronca stiže od Petra Džala, kojem je ovo prvi veliki turnir na kojem je bio. Do prije godinu-dvije Džal je trenirao nogomet u GOŠK-u, friški je u ovim natjecanjima, kažu treneri da je fizički izuzetno moćan. Dakle, samo treba nastaviti raditi.
Morali smo pitati za Žuljevića, na njegove medalje smo već navikli, nekako je ipak iznenađenje da je ispao u drugom kolu, iako je već lani najavio da zbog obiteljskih obveza kreće ipak nešto manje trenirati. Ne skriva trener Šarac da Luka nije bio na nivou na koji nas je naviknuo prethodnih godina.
- Luka nije bio na sto posto, nije bio skroz spreman te je išao na osnovu starih zasluga. No i takav kad ide gladali smo da može visoko, do finala, ako mu se ukaže dobar raspored. Ali neće to tako, drugo kolo i svjetski prvak, bio je bolji Španjolac, kad si fizički nespreman jednostavno ne možeš iznenaditi dobre borbe, govori nam Šarac. No, Ivana Tadić napominje kako je Žuljevića ovaj poraz jako zapekao te je sad na ideji da opet pritisne žestoko trenirati, dogodine je Svjetsko prvenstvo, može se revanširati Španjolcu.
Vele nam oboje kako sad slijedi pauza, odmor, ali brzo iza Nove godine će se krenuti s pripremama. Do šestog mjeseca traju natjecanja koja su izlučna za Svjetsko prvenstvo. Nema stajanja, nastavljaju se aktivnosti, kaže Šarac da u klubu u ovom trenu ima bar pet boraca koji će biti u igri za nastup na Svjetskom prvenstvu.
No, sad je trenutak za zastati s aktualnostima i prisjetiti se kako je Uni-rent od ove godine vitalni 30-godišnjak, impoznantna je to brojka, započeo je ovaj klub svoj rad još u ratna vremena. Prisjetio nam se toga Šarac.
- Te 1994. godine, kad smo osnovali klub, imali smo stotinjak članova, to je bio kaos od treninga, meni danas ne vjeruju kad im kažem koliko je bilo ekipe na treningu. Ali tih godina nije baš bilo nešto previše sportova za treniranje ili organiziranu rekreaciju, ipak je bio rat, tako da smo ljudima bili jako zanimljiviji. Već hajdemo reći 96. je brojka pala na 60-ak, koliko je recimo i danas, prisjeća se Šarac. Koji je jednostavno legenda ovog sporta u Kaštelima, ali i državi, nije slučajno izbornik reprezentacije. Viče nam Ivana da obavezno napišemo da ga u klubu zovu Legenda, kao neka interna zafrkancija, jer je Šarac dosta skorman pa mu to čini malo i neugodu.
Kako to biva u domaćem amaterskom sportu, financije su znale biti problem dosta često. Kaže trener da je bilo dosta natjecanja gdje bi išli njegovim automobilom, i to onako, na jedan dan, spavanja, put-natjecanje-put natrag. Napominje Šarac kako su mu uvijek bili prijatelji na raspolaganju, sami su nudili pomoć, iako on nije bio oduševljen kad je trebalo prihvatiti, a kaže i da im je sve vratio kad bi se sredstva pojavila.
- Onda je u priču ušao Uni-rent, bilo je to olakšanje, sad znamo da kad god nam treba auto da ga imamo na raspolaganju. Moram reći i kako je Grad prati jako dobro naše potrebe, na njih i Uni-rent se možemo osloniti, kaže Šarac.
Kao prijelomnu točku za klub ističe malu dvoranu od 60-ak kvadrata koju su dobili, doduše u dosta lošem stanju. No, pomalo su kroz godine to dovodili u red, sami radeći, sami pronaleži sve što im treba. Posljednjih nekoliko godina ukazao se bio problem prokišnjavanja, "nije to bilo kapanje, nego voda do koljena, znao sam sekati vodu kroz prozor, kao da smo u brodu", kaže trener. Ali se ne buni, taj dio je sređen, a govori kako mu je samo bitno da ima svoju dvoranu, da se može zatvoriti i raditi u njoj, bez ikakva ometanja.
Jer to je, kako smo kroz razgovor mogli shvatiti, njegova mantra koja je i dovela do toga da je Uni-rent na koncu ipak najtrofejniji kaštelanski klub kad se pgoedaju međunarodne medalje. Potvrđuje nam to i Ivana, trener Šarac je stari kov, vjeruje samo u disciplinu i rad kao način za doći do nekog stvarnog uspjeha.
- Nikad ja nisam nagovarao nekog da se bavi ovime ili da krene ozbiljno trenirati. To sami moraju u svojoj glavi prelomiti. Onda trebaju žestoko trenirati, disciplinirano, i u jednom trenutku probiju, dođe do borbi za medalje. Tako nam je i s Lukom bilo (Žuljevićem, op.a.), kad je probio tu prvu blokadu s natjecanja, dalje ih je redom osvajao, pojašnjava zapravo dosta jednotavno načelo kojim se stvaraju vrhunski borci.
Ivana nam kaže da je ona ipak mekše ruke kad su načini treninga i discipline u pitanju. Čini se kako ta dva načina daju jako dobru sinergiju, rekli bi da rezultati govore sami za sebe. Uni-rent je uspješanm neupitno, a ovo dvoje trenera je spiritus movens kluba. Uz sve to, Šarac je legenda u hrvatskim okvirima, jedan od onih koji je u čitavoj državi gurao ovaj sport. "Kickboxing je moj život", jednostavno će on o tome. Svi koji ga znaju reći će vam da to nije nikakva floskula.
Ipak, malo i njega nervira što se počeo vrtiti novac i u ovom sportu, ne kao u nekim timskim, ali ipak više nego prije. Pa su i on i Ivana pričali o problemima s opremom na ovom Europskom prvenstvu u Grčkoj, potpisan je bio ugovor s jednim kineskim proizvođačem pa su svi morali rezervirati opremu od njih, ali to je bilo izvedeno traljavo te su se dizale tenzije. A i sama oprema, kako kažu, nije ni približno rang najkvalitetnije za kickbox. No, bitno je da se lova vrti, pustimo kvalitetu.
Uni-rent će očigledno nastaviti dalje po svom, u jednom malom svemiru gdje novac nije bitan, nego se do uspjeha dolazi radom i disciplinom. Koji onda proizvedu na kraju prvake koji donose medalje kao na traci, sa svakog natjecanja. Ovom kaštelanskom klubu je 30 godina, dojma smo da ni u ovom razdoblju koje dolazi neće mijenjati navadu proslava nakon velikih natjecanja. Sretan rođendan!
Foto: KBK Uni-rent
