Direktno s aerodroma Katarina Krišto došla je do prostorija svog kluba Dalmacijacement u Sućurcu, gdje su je dočekali prijatelji, kolege iz kluba, poznanici, sugrađani. Po starom dalmatinskom običaju za doček su se užgale i baklje, počela je pjesma, a vidno umorna Kata je sa svojim osmjehom odradila i ovaj događaj na razini.
Jer nije bilo osobe koja nije željela imati fotografiju s njom, a ona je stoički poput Marka Livaje svakome to i omogućila, uz svo primanje čestitiki i poruka podrške. U prostorijama kluba su čekali i torte, kolači i sokovi, prava svečarska atmosfera. Na korak do medalje je bila ova 22-godišnja Kaštelanka, doslovno je strišanje rukom odlučilo nositelja brončane medalje. Ali ništa za to, Krišto je još mlada i čekaju je i nove Olimpijske igre.
Nakon samog dočeka imala je snage za stati malo i s medijima, koje je zanimalo može li sada s odmakom reći kako se osjećala onaj trenutak kad joj je oduzet pobjednički vazari i pripisana kazna zbog koje je izgubila meč.
"A kako sam se osjećala... Teško mi je to i sad opisati. Kao da ste se popeli na neku planinu i sretni ste zbog toga, a onda se poskliznete i padnete niz liticu. U jednom trenutku ne vjeruješ da si uzela medalju na Olimpijskim igrama, u drugom ne možeš doći sebi jer si ostala bez nje". Vidi se na njoj kako još uvijek sabire dojmove iz tog posljednjeg meča. A sada joj je prvi plan da neće raditi ništa.
"Od sutra ide odmor, potrebno mi je to. Isključit ću mobitel, malo da se maknem od sporta, od medija, od svega, bilo je naporno ove godine i stvarno trebam i psihički i fizički odmor. Malo se kupati i takve stvari", priča Kata.
A planovi u sportu? Iako je bila pomalo i defetistička nakon samog poraza, do jučer se sve to sleglo u glavi i sad je jasno da kreće novo četverogodišnje razdoblje.
"Nakon odmora se vratiti treninzima, a onda mislim da u 11. mjesecu kreću ozbiljnija natjecanja. Početi skupljati bodove i pripremati se za novi olimpijski ciklus, otići na nove Igre i nadam se iz Los Angelesa za četiri godine donijeti medalju."
Ipak, ono što iz pozicije sportskog laika najviše treba dojmiti u ovoj priči je podatak što je Kata radila dan nakon onako dramatičnog i nesretnog poraza u borbi za medalju. Unatoč zasigurno i psihičkom i fizičkom i emocionalnom pražnjenju išla je u olimpijsku dvoranu te je bila partnerica za zagrijavanje Barbari Matić između mečeva kojima je došla do olimpijskog zlata. Treba ipak imati jaku mentalnu snagu to obaviti kako treba dan nakon takvog sportskog šoka, ne bi mnogo ljudi to moglo.
I dok smo s njom išli prema dvorani nakon uzimanja izjave, rekla nam je "jeste vidjeli da sam bila u borbi za medalje, kako sam vam i rekla, niste baš vjerovali". Morali smo joj pojasniti da nakon našeg razgovora pred put u Pariz zapravo jesmo vjerovali da može u bitku za medalje, da smo ljudima čak pričali kako je jedno od mogućih hrvatskih izenenađenja za medalju. Kata je prije svega veliki radnik, i dok smo za Pariz se nadali da može do medalje, za Los Angeles smo uvjereni da je jedno od odličja njezino. A nadamo se onom najsjanijem.
Umoran je bio i njezin trener Josip Barić. Sretan zbog dobrog nastupa i nekoliko stvarno dobrih i zrelih borbi Kate, ali...
"Uvijek vam je to ono ali... Kad dođeš u tu poziciju da se boriš za medalje, jasno je da će ti na kraju ostati neko nezadovoljstvo ako ne uspiješ", govori Barić, ali ni on nije pokoleban. I vjeruje u još bolji nastavak karijere svoje judašice.
"Katarina je prije svega veliki radnik i ništa joj nije teško. Već sad ima dobre rezultate, imala je taj dosta brz prelazak iz juniora u seniore i pred njom je još karijera. Statistički je podatak da su najviše medalja u Parizu uzele djevojke u rasponu od 26 do 30 godina, Kati je tek 22." Očigledno je i Barić spreman za četverogodišnju avanturu pod nazivom Los Angeles. A Kaštela će biti spremna i pripravna za doček koji će biti na rivi...
Foto: Ivana Topić
