Dosta neugodan poraz upisao je GOŠK jučer na svom SC Jure Bakotić, 1:4 je na kraju bilo protiv metkovske Neretve, a ne može se reći da pobjeda gostiju nije zaslužena. Doduše, rezultat je malo pretjeran za stanje kakvo je bilo na terenu, ali Metkovci su definitivno bolje odigrali meč.
Već od početka su se gosti nametnuli, držali su loptu i kontrolirali igru. Njihov je trener postavio sastav u formaciji 4-3-1-2 na koju Gomiličani sa svojom 4-3-3 i 4-2-3-1 nisu imali odgovor. Napadače sprijeda je skroz raširio, tako da su njih dvojica na sebe vezala četiri GOŠK-ova igrača, kompletnu obranu. Trojica Kaštelana u veznoj liniji tako su na relativno velikom prostoru ostala protiv četvorice Metkovaca i čitav prvi dio sve takozvane druge lopte dolazile su do Neretvinih igrača. U napadima pak GOŠK nije koristio udvajanje strana i tzv. overlap beka i krila, što je inače obrambena bolna točka sustava kojeg su igrali gosti.
Malo iza 20. minute je nastala prava opsada gola GOŠK-a, nekoliko kornera je Neretva izvodila, nikako Gomiličani nisu mogli odstraniti opasnost od svojih vrata. I onda nije za začuditi da je pao gol. Metkovcima se isplatila jedna neobičnost kod kornera, naime lijevog beka Višticu su kod kornera držali u kutu kaznenog prostora na drugoj stativi (prije strani, stvarno je daleko bio od gola). Jedna lopta nakon kornera odbila se do njega, on je poluvisoko oštro vratio u peterac gdje se u kaosu tijela najbolje snalazi Kolobara i to je 0:1 u 23. minuti.
No, Kaštelani imaju priliku vratiti se jako brzo u meč. U relativno bezopasnoj situaciji Metkovci ruše Zoku u samom kutu šesnaesterca. Dosta glup penal, reklo bi se. Balun uzima Stjepan Vuković, koji je već dva puta bio uspješan s bijele točke u ovoj sezoni. Doduše, ovaj put nije ni bilo bijele točke, teren je patio zbog kiše koja je u petak i subotu poharala Kaštela. Vuković se odlučuje na panenku, golmana je nadmudrio time, već se izležavao u blatu na desnoj strani svojih vrata dok je lopta bila tek na pola puta do gola. Ali onda šok, prelazi malo preko prečke, neiskorišten penal.
Još se domaći nisu oporavili od šoka promašaja, a već je bilo 0:2, jednu izbijenu loptu na desnoj strani je prihvatio Marić, pretrčao Vukovića, lažnjakom izbacio još jednog braniča i rutinski zabio gol. Marić je lani dosta uspješno igrao za pločanski Jadran u jedinstvenoj Drugoj ligi, jučer se vidjelo da je jednostavno igrač prevage u ovom rangu natjecanja. Trener GOŠK-a Jalić nakon toga vadi Vukovića iz igre, nismo uspjeli doznati je li se radilo o kakvoj ozljedi ili jednostavno nezadovoljstvu pruženom igrom.
U drugom dijelu Jalić promjenom sustava pokušava riješiti problem u veznoj liniji. Zaigralo se nekakvih 3-6-1, brzog Maretića je postavio na lijevog wingbacka, bilo je jasno da mu je davanjem čitave strane želio stvoriti poziciju da nadtrči protivničke braniče, to je do sada u nekoliko navrata dosta dobro funkcioniralo. No ne toliko i ovaj put. Bolje je to funkcioniralo s novom formacijom, GOŠK je donekle inicijativu prebacio na svoju stranu, ali nije tu bilo nekih izglednih prilika, osim možda jedne u kojoj se našao Zoko.
Neretva se brzo prebacila na formaciju 4-2-3-1, nakana je bila jasna, duplim zatvaranjem suzbiti opasnost s lijeve strane gomiličkog napada. U takvom nadigravanju jednu tranziciju, polukontru, Metkovci koriste kako bi definitivno potvrdili pobjedu. Nakon dva dobra dodavanja Petru Mikuliću u 74. minuti nije bilo teško zabiti gol za 0:3. Dojam iz gledališta je bio da se nakon toga igra na terenu raspala, sve je to djelovalo stihijski, nitko nije više čvrsto držao svoju poziciju, djelovalo je kao da se gleda dječji hakl u kojem svi samo gledaju loptu, ne i prostor. Imao je GOŠ sreće u tom periodu, Neretva je u dvije situacije izlazila jedan na jedan s golmanom Ninčevićem, no i kod njih je koncentracija pala, lopte su u oba slučaja poslali nebu pod oblake.
I kad se već čekalo kraj, nakon što je semafor došao do 90:00, Gomiličani ipak zabijaju gol. Nakon dobro odrađene polukontre precizan je bio kapetan Karaman. Potaknulo je to domaće da dodatno nasrnu prema Neretvinom golu, željeli su i više ublažiti poraz. No, to im se još jednom obilo o glavu. Pred sam posljednji zvižduk Metkovci su uspjeli uloviti obranu ekipe iz Gomilice na spavanju, precizan je bio Jelavić. Na kraju dosta ružnih 1:4, iako je dojam s tribine takav da GOŠK nije zaslužio toliki poraz. Gosti su bili bolji, ali za gol ili maksimalno dva. Ali takav je nogomet, nije uvijek sve po zaslugama.
Za kraj riječ ili dvije o sucu Budanu. Koji definitvno nije bio najbolji dionik događaja. Nekoliko izrazito loših odluka, da ne kažemo krivih, te neujednačen kriterij, jedna od najgorih stvari u nogometnom suđenju. Iako nije odgovoran za ikakav propust koji je doveo do golova, suđenje mu je bilo takvo da su nogometaši u tri prilike nakon njegovih krivih odluka loptu samoinicijativno vraćali protivniku, bilo im je neugodno nakon toliko netočne odluke zadržati u svom posjedu. HNS ima problema sa sucima u svim rangovima natjecanja, čini se.
