Najveći predsjednik kojeg je Hajduk ikad imao rodio se na današnji dan 1900. godine u Kaštel Lukšiću. Iako će oni laki na rezultate uvijek iz nekog pretinca izvaditi Tita Kirigina, Janko Rodin je ipak netko tko je povijesno označio splitski klub i načinio ga velikanom tada u svjetskim okvirima.
U njegovoj eri je Hajduk odbio igrati kvislinšku ligu, kao i okupatorsku ligu, unatoč svemu što se nudilo, bio je predsjednik kad je Hajduk u Bariju igrao najposjećeniju utakmicu u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata, bio je predsjednik kad je Charles de Gaulle proglasio Hajduka počasnim klubom Slobodne Francuske te je bio glavni i odgovorni koji je odbio klub preseliti u Beograd gdje bi bio vojni tim. Ovako velikim uspjesima zapravo se jako malo ljudi može pohvaliti, ne samo u sportu.
Uz to je rođeni Lukšićanin bio jedan od prva dva olimpijca iz ovih krajeva, bio je jako uspješan desni bek Hajduka, u vrijeme kad je ta pozicija bila nešto drugačija nego danas. Odigrao je za Splićane 251 utakmicu, zabio 35 golova. Statističari će iznaći kako se 62 utakmice pišu kao službene, u kojima je 21 put tresao protivničku mrežu, ali treba istaknuti kontekst vremena, bilo je to doba kad je bilo puno manje organiziranih natjecanja, a prijateljske utakmice su imale puno veći značaj nego danas.
Iako ćete uredno vidjeti Splićane da prisvajaju Rodina, pa se rado spominje da je bio jedan od prva dva Splićanina koji su išli na Olimpijske igre, on nikad nije dovodio u pitanje da je Kaštelanin. Najbolje tome svjedoči jedna stara vijest iz novina, tamo iz 1952. godine, koja piše o obljetnici 40. godina HNK Vala. Pa se 17. i 18. kolovoza te godine u Starome organizirao turnir na kojem su među ostalim igrali i veterani Hajduka, kaže tisak da su nastupili za Hajduk Old Boys Luka Kaliterna, Salvi, Tudor, Nedoklan, dok je Rodin zaigrao skupa sa Šantićem, Bragadinom i Meladom za ekipu koja se zvala Kaštelanski ferijalni klub.
Foto: Screenshot
