Legendarni rukometni trener iz Kaštela Ante Jureškin (69), poznatiji kao Jure, miruje zasluženo od svog sporta u koji je ušao na starom igralištu u njegovoj Gomilici prije ravno 50 godina, igrao, a potom bio i trener kluba koji je mijenjao imena, ali ostaje upisan u povijesti po najvećim rezultatima. A kako se bliži Europsko rukometno prvenstvo na kojemu nastupa naša vrsta, idealan je bio trenutak za razgovor s čovjekom koji je, govore to i priznanja, zadužio Kaštela, Dalmaciju i Hrvatsku.
Uspomene na početke
Sve prati i zna prepoznati u kojemu pravcu idu stvari, a kako i ne bi s tolikim iskustvom trenera koji je došao do poznate adrese u Gomilici, prisjetio se zlatnih trenutaka koje je gradio u Kaštelima i u Splitu te je ponudio svoje viđenje aktualnog trenutka hrvatske reprezentacije...
Jesu li Vam se probudile neke uspomene sada kad smo organizirali slikavanje kraj igrališta gdje je sve počelo?
- Pa normalno da jesu, tu je sve počelo 1976. godine, 50 je godina da sam se počeo baviti rukometom. Mogu vam priznati da nisam bio odavna na igralištu. Tek sam nedavno bio, možda prije dva-tri mjeseca, posjetiti nove prostorije koje su uredili na čelu sa Željkom Bujasom. I tako malo sam povirio na igralište i uvijek se probude neke uspomene.
Na koje ste rezultate najponosniji? Tu je bilo svega-plasman u Premijer ligu, finale Kupa...
Ponosni trenuci i uspjesi
- Pa je, slušajte, ja sam tu bio praktički čitav staž, osim četiri godine u Splitu gdje sam vodio žene. Možda vas to manje zanima. Posljednje godine smo bili četvrti u Premijer ligi, igrali smo u europskom natjecanju. Najponosniji sam sigurno na uspjeh koji smo postigli 2010. godine kad smo igrali finale Kupa sa Zagrebom. Mi smo u povijesti do prošle godine bili jedini B-ligaš iz drugog ranga hrvatskog rukometa koji smo igrali finale Kupa. Pa smo igrali iduću sezonu B-ligu iz koje smo se plasirali u Premier ligu. Prvi put u povijesti smo igrali u Europu, to jedno kolo. U stvari to je bilo treće kolo jer smo mi kao država bili nositelji. Igrali smo protiv ukrajinske momčadi Budivelni i ispali u trećem kolu, ali to je ostalo za povijest. Sljedeću godinu smo bili prvi u Dukat Prvoj rukometnoj ligi i ostvarili plasman u Premier ligu. I tamo smo trajali šest sezona.
Pamtim to vrijeme, kada sam radio za riječki Sportplus, tada se govorili sjajnim obranama kolege novinara Željana Bosnića i golovima Matka Bujasa. To je bila stvarno lijepa priča u Makarskoj.
- Tako je. Bujas je naš najbolji strijelac. On i Lazarov su postigli po 11 golova. Ali najbolji igrač proglašen je Lazarov. Bosnić je tada napisao odličan članak, malo šaljiv u to doba, ali iz prve ruke. Toga se sjećam.
Trenerski put i nagrade
Ja se sjećam da mu se to odrazilo na obrane u finalu, da ga nije išlo protiv superjakog Zagreba, zar ne? Bio je odličan novinar dok je radio. I odličan vratar.
- Pa je, bio je dobar vratar. On izgledom nije odavao da bi mogao biti golman. Ali ima strašan refleks. Nije bio izrazito visok, ono što se traži od modernih vratara. Ali bio je odličan vratar s sjajnim refleksom, znao se postaviti za obraniti zicer.
Bit će mu drago ovo pročitati, je li tako?
- Je, je.
(smijemo se obojica)
Bili ste trener ne samo kaštelanskog kluba pod raznim imenima te splitskog ženskog, nego i kadetske reprezentacije? A tu su i brojne nagrade...
- Profesor Canjuga je bio izbornik kadetske reprezentacije, a ja sam bio trener, to je bila generacije igrača rođenih 1986. godine. Imali smo tu u generaciji Kopljara, Ćupića, Blaževića, Duvnjaka, Matu Šunjića. Duvnjak je 1988. godište, ali isto je bio s nama na Svjetskom prvenstvu u Kataru kad smo osvojili brončanu medalju, a u Beogradu smo na Eurpskom prvenstvu bili srebrni. A što se tiče nagrada, imam ih tri za najboljeg trenera Kaštela u 2004., 2005. i 2010. godini. I grad Kaštela mi je dao nagradu za životno djelo. Onda sam to malo prokomentirao 's ovom nagradom očito mi se približava kraj', ha, ha. Tu je još i nagrada za doprinos rukometu od HRS-a iz 2017. godine.
Praćenje rukometa i budućnost reprezentacije
A koliko danas pratite kaštelanski rukomet?
- Nisam duboko u tome. Pratim informativno. Vidim rezultat. Čujem se sa Željkom i malo prokomentiramo šta je bilo s trenerom Davorom. Više se čujemo, ali na utakmice ne idem. Nisam duboko kao nekad u tome, ali pratim.
Kad bi se radila lista naj-igrača koje ste trenirali, tko bi bio na njoj? Manje je poznat podatak da je i Ivano Balić igrao za Kaštela..
- On je igrao na dvojnu registraciju. Odigrao je dvije utakmice. Ne znam točno koje, ali znam da je odigrao. Ne znam ni koje je to godine bilo, jer to je bilo možda baš u ono doba kad sam ja bio u Splitu. Teško mi je izdvajati nekoga, ali kad već pitate reprezentacija rođenih 1986. godine je bila perspektivna. Sjajni su igrači izašli iz te selekcije, poslije bili vrhunski rukometaši, poput Duvnjaka. Sjećam se da smo pobijedili Dansku, njihovu generaciju s Hansenom. Duvnjak je bio najduže trajao i bio najbolji igrač. To kažem za reprezentaciju. Dalje tu je bio Ćupić on je osvojio masu toga kao igrač. A onda Blažević, Mate Šunjić... Da ne nabrajam sad. To su bili sve vrhunski igrači. I dan-danas.
Sad smo došli do reprezentacije. Friška je ova utakmica s Njemačkom. Koliko ste gledali pripremne utakmice?
- Pa dobro, nisam baš gledao osim ove posljednje koje je bila u prijenosu. Ne može se sud donijeti na temelju jedne utakmice s Njemačkom. Hrvatska reprezentacija uvijek mora težiti najvišim ciljevima. Nema tu šta. Napravili smo odličan rezultat na prošlom Svjetskom prvenstvu osvojivši srebrnu medalju. Znamo da su se nakon tog Svjetskog prvenstva ostavili Duvnjak, Pešić i Karačić te da je napravljena smjena generacija koja je prilično uspješna i ima dosta novih mladih igrača. Treba samo nastaviti da rezultati budu u kontinuitetu. Da se ne dogodi to da smo bili srebrni pa da sad opet uslijedi neki pad. A imamo idealnu priliku. Sve ove jače reprezentacije su u drugom dijelu ždrijeba. Imamo u grupi Švedsku, Nizozemsku i Gruziju. Po meni je ključ u utakmici sa Švedskom, o njoj će ovisiti koliko ćemo bodova prenijeti u drugi krug. A onda se križamo najverojatnije sa skupinom reprezentacija u kojoj su Mađarske, Slovenija i Island. A njih smo svih dobili prije godinu dana na SP-u. Znači nema Francuske, Španjolske, nema Njemačke, Danske, Norveške, nema Portugala, svi su u drugoj strani ždrijeba. Nama je otvoren put do polufinala, to je moje mišljenje, a sve osim toga bilo bi neuspjeh. Jer mislim da imamo dobre igrače. Sad pitanje je kako će to izgledati. U prvoj utakmici protiv Njemačke je bilo dobrih stvari, ali ima tu dosta toga za popraviti. A nema još puno vremena, 17. siječnja je prva utakmica.
Lideri nove generacije
Tko po vama može biti lider u ovoj novoj reprezentaciji bez tih igrača koje ste nabrojali?
- Sad se tu nametnuo Martinović, on je tu i kapetan i mislim da je to opravdano. Ima tu dosta mladih igrača. Tu je do njega još i Cindrić, koji je isto tako iskusan. A ovo drugo su sve igrači koji igraju u provjerenim europskim klubovima. Iz naše lige imamo četvoricu igrača - Glavaša, Klaricu, Raužan i Lučina. A ovo drugo su sve internacionalci. I sad je pitanje, koliko igraju u klubovima, to baš ne pratim, ali je jako bitno. Klarica je bio nešto ozlijeđen, Martinović također, Srna vuče neku ozljedu. Upalo mi je u oko protiv Nijemaca da smo imali vanjski šut, dakle Srna, Lučin i Martinović, samo 12:27. Srna je imao jedan od pet, a drugi su bili na 50%. Tako da u tom dijelu moramo biti dosta bolji. I ovo što tiče tranzicije, treba malo pripaziti, dosta smo golova primili iz tranzicije i kroz sredinu obrane. Tu ja još nisam vidio Mamića, koji je bio otkriće na prošlom Svjetskom prvenstvu, pogotovo u obrani 5-1, da su svi ostali malo iznenađeni. Može dobro odigrati u sredini obrane kao treći. Nisu uopće ulazili u igru Glavaš i Jelinić, vidjet ćemo u nedjelju još.
Rad izbornika i budućnost
Kako ocjenjujete rad izbornika Sigurdssona, dugo smo ga tražili i pao je odabir na stranca koji je uzeo srebro na SP-u?
- On je došao tu kao novi, vjerojatno je neovisan. Ima neke svoje ideje, koje su dobro došle i bio je drugi na Svjetskom prvenstvu, što je veliki rezultat. I sad samo treba pratiti. Što sam i malo prije rekao, da to treba sad nastaviti. A imamo igrače za to, imamo dobru selekciju za kontinuitet bez pada. Moramo priznati mi da smo na SP-u imali malo sreće, ali kako se ono kaže, sreća uvijek prati hrabre. I mislim da je on sebi stvorio određeni kredit i da mu treba da prostora da radi. Bilo bi dobro da mu se poklopi rezultat, jer ima idealnu priliku plasirati se u polufinale, jer nećemo se lagati, naša strana ždrijeba je puno lakša od druge.
Foto: Ivana Topić
