Završi tako i drugi turnir Četiri kafića Kaštela, B-Cool zasluženo pobjednik, gledatelji su imali što vidjeti. Najbitnije od svega, skupilo se sredstava za udrugu Naša dica, a taj humanitarni dio zapravo daje onaj pravi duh blagdana. Hajde, za momke iz organizacije još nije sve gotovo, tek sad moraju podvući crte i vidjeti koliko su ove godine skupili humanitarnih sredstava.
No, hajdemo mi to redom prepričati kako je izgledalo u subotu. Novinari vam imaju tu prednost i to prokletstvo da obično moraju doći ranije na događaje, tako smo i mi sat vremena prije početka bili na Sokolani. Skupa s organizatorima, ljudima koji su pomagali i tek pokojim igračem. Ali, već u dolasku pred dvoranom zatičemo Tina Bilandžića s njegovim zamotanim duhanom, radi na realizaciji prijenosa turnira za Hajduk Digital. Kad vidite Tina na nekom događaju, znate da nije bezveze to na što idete, već je u godinama kad mu se i ne da baš svašta raditi. Ali dobar znak, prijenos će biti dobar, onoliko koliko dvorana dopušta, sućuračka baš i nije najidealnija za televizije, ali bože moj, snađu se ljudi kad treba, ako imaju znanja.
Zakazani početak
Dok čekamo malo uz parket, malo uz bočni izlaz dvorane, čujemo organizatore kako je plan početi predstavljanje u 15.50, da utakmica krene u 16, kako je to i najavljeno. Šokantno pomalo, ovakvi turniri obično znaju imati malo labaviju satnicu (mislili su to i gledatelji, još uvijek su ulazili kad je počeo prvi susret). Anamarija Alebić je tu za vođenje, tradicionalno rekli bi, i lani je odrađivala isti posao, govori kako netko onda mora kazati „krećemo“, planovi jesu dobri, ali u opuštenoj atmosferi ako nema goniča robova sve se to nekako razduži.
Skoro da su i uspjeli u naumu, bacili smo oko na sat, najavljivanje ekipa počelo je u 15.54, uopće nije loše za ovoliki događaj. A kreću lanjski pobjednici Gabine, predvođene Markom Livajom, protivnik je MaMa, gledamo zapravo reprizu prošlogodišnjeg finala. O samom susretu smo već pisali, nema potrebe ponovno, samo istaknimo da je nešto bilo skroz drugačije nego na prvom izdanju. Igrao se mnogo više natjecateljski nogomet, kao da je svima bilo stalo da pobijede, sve četiri ekipe su išle na osvajanje, bilo je tu lijepih minijatura i poteza, ali i pravog fizikalnog nogometa. Primo Victoria, rekao bi Sabaton, „najprije pobjeda“.
Dakle, nakon prve utakmice šok, ispade lanjski pobjednik, ode Livaja doma. Organizatori su davno zaključili da neće raditi kerefeke kakve se znaju po ovakvim egzibicijskim turnirima raditi, neće biti miksanja sastava za finale, Livaja ide doma. Ganjamo malo igrače po terenu za kakvu izjavu, htjeli bi čuti Karačića, uz Livaju je ostavio najbolji dojam kod poraženih, da ga ulovimo jer neće opet na parket. No, desni bek se obećao Tomi Gabeliću, dodjeljuje nam košaricu, Tomo je uvijek u lovu na kakav zanimljiv tekst.
B-Cool s dosta Kaštelana
Dosta brzo na teren izlaze i B-Cool i Balun, debitant na turniru. Nekako još od objave rostera držimo da bi B-Cool mogao imati jako dobar turnir, balansiran roster, dosta borbenih igrača (Katić, Cipetić, Kalik), dosta Kaštelana u sastavu. Nije to nebitno za ovakve turnire, domaći igrači uvijek se hoće pokazati. A i nemojmo se varati, bilo bi nam i drago da budu dobri, ako ništa da možemo napisati kako su otac i sin Skoko bili sjajan tandem u njihovim redovima.
I ovu smo utakmicu odradili već, pa preskačemo te dijelove, nakon dvoboja vodje ipak uspijevamo popričati s legendom Josipom Skokom, kojem je očigledno bio gušt igrati sa sinom u ekipi, a i Anthony Kalik daje izjavu.
„Velika je čast doći ovdje i sudjelovati u humanitarnom turniru, prilika za učiniti dobro djelo i za druženje s ekipom koju ne vidiš često. Meni je ovo gušt, kao neka vrsta treninga“
Uslijedila je malo veća pauza, da se B-Cool odmori za finale, izvlačila se tombola, glavna nagrada je Večera za deset. Doista, večera za čak deset osoba, a jasno, podijelilo se i masu dresova. Zanimljiva stvar, kod izvlačenja tombole nije dolazilo do gužve na terenu, dosta neobično za ovakve događaje. Organizatori su uspjeli postići red, svaka čast.
Stiglo je i finale, i njega smo već opisali, ali nekoliko kratkih dodatnih dojmova. Božo Radošević je bio prava hobotnica u subotu, gurao je MaMu, najprije je obranama izludio Gabine, da bi s nekoliko bravura održavao ih i u finalu, čak i u prednosti su bili u posljednjoj četvrtini dvoboja. U ovakvom dosta natjecateljskom nogometu jako dobro se snašao Tomo Bušić u MaMi, tri gola ukupno, ipak on unatoč 40 godina na ramenima još uvijek aktivno igra u Trećoj ligi. U finalu je zabio gol glavom, i to iz drugog kontakta, prvo je dobio duel s golmanom Stojkićem, glavom jasno, da bi potom drugim udarcem poslao loptu u mrežu. Dobacili smo mu na kraju kako eto i na malom balunu glavom zabija na visoke lopte, „jesi vidio? Tako valjda mora biti“, kaže.
Žestokim pritiskom na kraju B-Cool je došao do pobjede, vidjeli smo inače i start koji bi u normalnoj natjecateljskoj utakmici zavrijedio isključenje. Na neriješen rezultat Drago Gabrić ruši u trku izuzetno grubo Kalika, da ga spriječi da izađe jedan na jedan s Radoševićem. Samo žuti ovaj put, turnira zbog, zanimljivo da se Kalik niti malo nije naljutio, zna da bi on isto napravio na drugoj strani, ako treba.
Domaći momak najbolji
Slijedila je na kraju i dodjela priznanja, najprije za najboljeg golmana, tu nije bilo nikakvog pitanja, Božo Radošević je imao dvije partije za međunarodnu razmjenu, kako bi se to nekad bilo kazalo. Najbolji strijelac je Tomo Bušić, ima tri komada na kontu kao i Mamut, ali je tome dodao i jednu asistenciju pa onda nosi nagradu doma. Branimir Cipetić je najbolji igrač, bilo je vidljivo da mu je to izuzetno drago, ipak je domaći dečko, napravili smo onda s njim i kraći razgovor, moći ćete ga poslije pročitati. I na kraju, veselje pobjednika, pehar ide njima, kažu kako se nadaju da dogodine neće kao Gabine sad zapeti na prvom koraku u nastojanju obrane titule. Dobili su ga iz ruku gradonačelnika Kaštela Denisa Ivanovića, ipak sve mora biti na nivou.
Za kraj ćemo si dati odobrenje da odredimo i najbolji sastav turnira, a to bi po našem subjektivnom ali utemeljenom mišljenju bili Radošević, Cipetić, Mamut, Ivan Rodić, Bušić i Noa Skoko. Posebna nagrada za organizatore, Prvenstvo svita na male branke i njihove prijatelje, predvođene Goranom Jozinovićem Jozom. Istaknimo da iako je Joza zbog obveza i stalnog bivanja na mobitelu propustio igrački i ovaj turnir, na terenu je bio jedan Jozinović, Darko, legendarni lijevi bek (a što bi Jozinović bio drugo) iz Hajdukovih devedesetih godina. Uglavnom, drugi turnir Četiri kafića uspješno je apsolviran. Vidimo se dogodine.
Foto/video: Andrej Valentić
