Kaštelanin koji je ponikao u GOŠK-u odlično gura u Mađarskoj i jedva čeka nastup na turniru Četiri kafića u razgovoru je podijelio oduševljenje organizacijom te otkrio kako se nije vratio na Poljud premda je uvijek bilo nekih priča
Branimir Cipetić (30) je, što se njega tiče, zaključio godinu s Kisvardom u najjačem rangu mađarskoga nogometa. Kaštelanin je u prošlom kolu dobio peti žuti karton pa će propustiti posljednju utakmicu polusezone što znači da može početi razmišljati o odmoru, naravno, u svojim Kaštelima.
Idealan tajming za razgovor i sumiranje svega učinjenoga u godini na izmaku...
- Ne mogu reći ništa negativno što se ove godine tiče. Kad sam tek došao ovdje, bili smo odmah ispali u drugu ligu, ali smo se onda opet vratili i solidni smo. Držimo sredinu tablice, a jedno vrijeme smo bili u samom vrhu. Možda nam fali malo kvalitete kako bismo se borili za Europu, ali dobra smo momčad, prava klapa. Većina je ostala na okupu od prošle sezone, čvrsti smo, dobro izgledamo. Ne mogu se požaliti. Igramo u sustavu 3-5-2, igram stopera, premda bih volio da sam na desnom krilu, wingeru... Ali, zadovoljan sam s igrama, igram stalno, a vjerujem da su u klubu isto zadovoljni. Sve u svemu, solidna je godina iza mene, iako uvijek može bolje.
Ništa bez Četiri kafića
Sigurno je da čekate odmor u Kaštelima i nastup na humanitarnom turniru Četiri kafića?
- To je obavezno, bez toga u našim Kaštelima ne ide.
Može li se usporediti s famoznim splitskim turnirom koji više ne postoji? Tamo ste isto nastupali, dolazili kad ste bili u Španjolskoj...
- Gledajte, svi znaju da je splitski turnir bio veliko okupljanje, dolazila su brojna poznata i ozbiljna imena na završetku polusezone. Prošle godine se turnir po prvi put održao u Kaštelima, a iskreno ću vam reći da sam ostao oduševljen kako je to izgledalo. Nisam imao takva očekivanja, ali na kraju je dvorana bila rasprodana, skupilo se dosta dobrih imena. Svaka čast organizatorima kako rade i žele pomoći humanitarnim akcijama.
Održavanje kontakata s bivšim suigračima
Vidjet ćete se s brojim suigračima s početka karijere u Kaštelima. Čujete li se inače s kim od njih? Turnir ima svoju draž premda je manji i tek na začetku?
- Sigurno je da ima draž, to nije upitno. Uvijek sam u kontaktu s dosta igrača od ranije, iz mlađih dana u Hajduku, pa vremena u Lokomotivi. Kontakt nikad ne prestaje, a uvijek je lijepo skupiti se, porazgovarati o sezoni međusobno.
Za vas igrače iz GOŠK-a je poznato da često pomažete klubu u kojem u ste bili kao mladi... Zna se da su tu bili Marko Livaja, Mario Pašalić i Antonio Milić koji su uz Vas najzvučniji kao reprezentativci, a lista drugih je tako isto velika. Kupujete opremu, dresove, zar ne?
- Taj nam je klub dao sve i tko je u mogućnosti, taj pomogne. Tu smo napravili prve korake, tamo je trener Rajčić koji nam je više bio kao otac nego trener u tom razdoblju. Zato nije nikad problem pomoći dobrog srca klubu koji nam je sve dao. Tu su Marko, Mario, Antonio i ja, tu je još Jureškin, tako kad je neka prilika, uvijek smo na raspolaganju.
Planovi nakon karijere
Kad već spominjete Antu Rajčića Raju, što kažete na njegovu težnju da bi vas lijepo bilo okupiti u Hajduku ili barem u veteranima GOŠK-a jednog dana? Iz Gomilice je puno igrača s ozbiljnim karijerama...
- Ha, ha, bila bi to zaista zanimljivo... Slažem se da ima puno igrača, pogledajte samo životopise. Ima tu lijepih karijera. Nikad ne znaš što se može dogoditi, ali zaista bilo lijepo da smo na jednom mjestu. Bilo bi to jako dobro.
A što nakon karijere? Znam da ste se školovali za trenera u Španjolskoj.
- Dok je zdravlje na prvom mjestu, bitno mi je da guram karijeru kao igrač. Imam neke poglede u budućnost, a ono što znam jest da bih volio ostati u nogometnim vodama. Možda ne kao glavni trener, nego pomoćni, to mi je neka želja.
Analiza utakmice Lokomotiva – Hajduk
Onda iz trenerske perspektive možete reći svoje mišljenje o utakmici Lokomotiva – Hajduk (1-3), pogotovo što su to dva Vaša kluba.
- Gledao sam utakmicu, pratim HNL i ne propuštam njihove susrete. Lokomotiva igra stvarno dobar nogomet posebice ove sezone. Ušli su jako dobro, možda su sad u manjem padu. Ali Hajduk je bio taj koji je nadigrao Lokomotivu kao nitko dosad. Hajduk isto jako dobro izgleda, Garcia je to odlično posložio. Kad se pogleda utrka za prvaka, Hajduk je rame uz rame s Dinamom, sve je u jedan bod razlike. Derbi je to pokazao, bilo je gusto. A liga je takva ove sezone da svatko svakoga može dobiti. Nigdje nisu sigurna tri boda. Bit će tijesna borba do samoga kraja.
Žal zbog neigranja za Hajduk
Za kraj pitanje – je li postoji žal, a još uvijek ima vremena, što niste zaigrali za prvu momčad Hajduka? Pisalo se više puta o kontaktima dok ste bili u Širokom Brijegu i ranije u Španjolskoj, možda možete potvrditi?
- Slažem se, bilo je uvijek nekakvih priča, mogućnosti povratka, ali se nije nikad dogodilo. Na kraju krajeva, ja sam dijete iz Kaštela i Splita, a svi znamo što je Hajduk za nas dolje. Ne znam je li sudbina što se nije dogodilo, nikad ne možeš reći, ali dovoljno je kazati što nam Hajduk predstavlja.
Foto: Facebook/Kisvarda
