Hajduk je izgubio, Šafarić je nadmudrio Garciju, upisan je prvi prvenstveni poraz. Varaždin je još jednom pokazao da je ozbiljna ekipa u hrvatskim uvjetima, nimalo naivna, a smisleno ukalupljena. Hajdemo mi po redu.
Prva zanimljivost je da je Garcija jako izmiješao sastav. Melnjak je dobio prednost pred Hrgovićem, Almena je od starta dobio prednost pred Bambom, Sigur je stao u veznu liniju, a Pajaziti na klupu. Vratio se u postavu i Šarlija, ozljeda je sanirana. Stiče se dojam da je Hajdukov trener pokušao odmoriti igrače koji su bili s reprezentacijom, Sigur je izuzetak jer na toj poziciji se moglo uvesti ili njega ili Pajazitija koji je isto imao reprezentativni nastup, ili friško pristiglog Guillamona. Pitanje je koliko je to bila dobra odluka, ali kad se pogleda dosadašnja karijera urugvajskog stručnjaka, jasno je da je to nešto što i on mora dokučiti, nije do sada bio u klubovima koji imaju veći broj reprezentativaca.
Varaždin u srednjem i niskom bloku
Druga stvar je da je Varaždin ušao s jasnom idejom u dvoboj, nije uopće izlazio u visoki presing, Šafarić je kroz srednji i niski blok odlučio zagušiti igru Hajduka i svoje prilike tražiti kroz tranzicijske napade. Poljubila ga je malo i sreća, u prvih osam minuta dva puta su uspjeli složiti polukontru i kontru, i dva su puta pogodili. Što je dovelo do toga da preko 80 minuta mirno može čekati Hajduka s naguranim tijelima ispred kaznenog prostora. Imao je Hajduk loptu, čak preko 70 posto vremena, ali se razbijao o varaždinski bedem. U dvije situacije kad se napokon nešto i izgradilo, dobro je reagirao Zelenika i ostaje dojam da je Hajduk bio jednostavno prestatičan u napadu. Posjed je bio toliki da su statistike Krovinovića na kraju takve da se mogu uspoređivati s onima Thiaga Alcantare u najboljim danima. Ukupno 119 dodira, 90/96 dodavanja, tri su bila i ključna, dakle nije to ni bilo toliko u širinu. Ali Krovinović je igrao niže pozicioniranu šesticu, Hajduku je onda nedostajao netko u zoni ispred kaznenog prostora domaćih da nekim potezom ili dodavanjem izbaci varaždinski zid. Uglavnom, jedna od onih utakmica u kojima se vidi da posjed nije nužno ključan.
Treće je da je Varaždin svojim niskim blokom oduzeo Hajduku dubinu, Rokas Pukštas se nije mogao istaknuti onim što najbolje radi, nije mogao ući iz drugog plana jer su uvijek ispred njega bili i braniči i Marina. Šego je također bio bez prostora, a na sve se nadovezala odsječenost na krilu Almene. Možda je u drugom dijelu trebalo uvesti Bambu umjesto Pukštasa, a Almenu staviti na prednjeg veznog, ovaj je dvoboj tražio na toj poziciji desetke igrača drugačijih karakteristika od mladog Amerikanca. Hajduk nikako nije uspjevao stvoriti prostor te se odlučivao na alternativne poteze, koji se nisu pokazali dobrima. Ispucao je Hajduk 33 centaršuta, uglavnom bezopasnima su se pokazivali, iako je jedan Melnjakov umalo završio autogolom domaćih. Ostaje pitanje je li Hajduk namjerno odustao od onih prodora na strani i potom povratnih lopti, ili Varaždin svojim postavkama nije dopuštao da se tako igra.
Kadrovski problemi Hajduka
Četvrta zanimljivost je da je Rači bio toliko nervozan i brzoplet da ga je Garcija izvadio na poluvremenu, nije nešto uobičajeno kad su stoperi u pitanju. Tri do četiri lopte u prvom dijelu je poslao u bunar, iako i ovdje ostaje pitanje je li plan igre bio takav da u organizaciji igre kosovarski reprezentativac šalje takve lopte pa ga suigrači nisu ispoštovali, ili je jednostavno bio u modu da želi potezom riješiti gol. Stvorio si je nervozu, koja se onda vidjela i u obrambenim reakcijama, visio mu je crveni karton, Garcija ovaj put nije radio grešku kao s Bambom u Europi, ostavio je braniča u svlačionici.
Peta stvar je da Hajduk ima neka kadrovska ograničenja, uostalom kao i svaki klub na svijetu, znao je silom prilika i za Real Madrid Camavinga igrati lijevog beka ili Valverde desnog (iako Urugvajac djeluje da mu je svejedno koju poziciju igra). Recimo, Melnjaku je problem kad se igra protiv ekipe koja ganja tranzicije, jednostavno više nije fizički moćan kao prije ozljede. Definitivno ostaje pitanje je li Hrgović bio bolji izbor za ovaj susret. Također, Karačić koji ima svoje ogromne prednosti ipak nije vrhunski bek za gradnju igre, tu ostaje pitanje je li Sigur bolja opcija na toj strani kad imaš loptu u posjedu tri četvrtine vremena. Zapravo je to ogromno pitanje, stječe se dojam da je Garcija po pitanju Sigura blizak stavu Gattusa da on nije za beka. Ostat će ogromni upitnici nad tim pitanjem pred ostatak sezone. Dvojba je tim veća što Hodak nije poslan na posudbu, kao da se i tog mladića drži spremnog da uleti na beka ukoliko bude potrebe.
Pitanje forme Ivušića
Šesto je da Ivušić još uvijek nije donio ono zbog čega je doveden, da bude dodatna sigurnost koja diže samopouzdanje ostatku ekipe. Dobro, neke golove koje je primio stvarno su bili nemogući za braniti, recimo prvi jučer ili one rakete u Europi. No, sam je poslao bezopasnu loptu u mrežu u osmoj minuti, a u drugom dijelu je krajnje loše reagirao na šut izvana, da bi se doduše sam ispravio i obranio odbijanac Bočkaju. No, od Ivušića se očekuje više, reprezentativni je golman, ovo mu je i sezona pred Svjetsko prvenstvo gdje se može probiti i do broja jedan, obzirom na situaciju u reprezentaciji. Za sada je samo protiv Osijeka bio na očekivanom nivou. Očekujemo više, znamo da može.
Sedma zanimljivost je da kad se na kraju sve pogleda, nije to bila utakmica za 2:0 domaćina, je, Hajduk je djelovao jalovo, ali na kraju je ipak skupio više udaraca od Varaždina, imao je čak 12 udaraca iz kaznenog prostora. Ono što je zabrinjavajuće je da je Varaždin u duelima odnio ogromnu prevlast, 63 posto osvojenih na tlu, negativno se tu istaknuo Pukštas s 1/9 osvojenih. Još jednom se pokazuje kad je igra zgusnuta da njemu to ne odgovara, nisu statični dueli njegov forte, nego oni koje odrađuje u pokretu.
Osma stvar je da je suđenje ponovno lošnjikavo, daleko od toga da je utjecalo na rezultat, ali događaju se takve pogreške i takvi različiti kriteriji da je to iritantno. Kolarić je jedno vrijeme bio najveći sudački talent, onda je bar jednu sezonu bio i najbolji domaći sudac, da bi se nakon onih prozivanja iz Zagreba da je Kolarić Tovarić pretvorio u parodiju samoga sebe. Što se tiče potencijalne ruke Marine prije prvog gola, nakon desetak gledanja situacije i dalje ne mogu dokučiti je li ili nije bila. Bezumno je očekivati da sudac vidi nešto što ni usporena ponovljena snimka ne vidi sigurno, nisu takve situacije problem domaćeg suđenja. Veći je problem da ni pomoćni ni glavni suci nisu vidjeli dva kornera koja su trebala biti za Hajduk, linijski suci zbog toga i jesu na terenu.
Guillamon na liberu
Deveto i zaključno, da malo ipak s optimizmom završimo, Prešao je Hajduk u 352 pri kraju, kao odgovor na Varaždinovu bunkerizaciju već od 60. minute, imali su domaći na kraju četiri braniča i dva beka na terenu. I dok mi je i dalje upitna iskoristivost Rebića i Livaje kao dvije klasične špice te udaljavanje Bambe od gola slanjem na bočnu poziciju, Guillamonove minute na liberu pokazale su o kakvom se igraču radi. Smiren, logičnih dodavanja, s anticipacijom prostora. Zbog stanja na terenu ta pozicija libera bila je kao šestice u klasičnoj utakmici, dobro je vodio igru. Nije neki veliki uzorak, ali hajdemo za ovaj kraj ipak nešto dobro ostaviti.
Foto: hajduk.hr
