Priča o 25-godišnjoj Niki Stanović znana je; ova odbojkašica pogonski je motor Kaštela, doprvakinja Hrvatske, djevojka kojoj su dali kapetansku traku iako nije domaća. Čim “zine” shvati svatko, iako je još kao djevojčurak stigla iz Čilipa.
Ova Konavoka pobjedničkog, ratničkog imena, od svoje šesnaeste je stanovnica Splita, a igrački je pustila korijenje u Kaštelima, gdje je i počela raditi u osnovnoj školi, nakon što je poslije Sportske gimnazije završila i Kineziološki fakultet i postala magistrica kineziologije.
No, Nika je i dobri duh hrvatske reprezentacije, djevojka koja strpljivo čeka svoju priliku s klupe, i gotovo d, ma što gotovo, nikad je ne propusti. Nju očito naš izbornik, lukavi mladi Talijan Daniele Santarelli, drži kao džokera u rukavu. Htjela ona to ili ne.
Ma što bih se ljutila?
Nika, rekli smo i tvrdimo, pogonski ste motor Kaštelanki, tamo iz igre izlazite samo ako se nedajbože ozlijedite, a ovdje, u dresu hrvatske reprezentacije, dobivate minutažu na kapaljku. Ljuti li vas to?
- Ma što bi me ljutilo, ja sam sretna što sam tu...
Ipak, niste navikli ulaziti s klupe, vi ste godinama standardni član prve postave.
- Jesam, ali u klubu, i nema vam to nikakve veze. Znam koje su moje dužnosti u reprezentaciji, znam gdje mi je mjesto, i nastojim sve zadatke ispuniti najbolje što mogu. I uopće mi nije teško ulaziti s klupe, najvažnije je da ekipa funkcionira.
Funkcionira li?
- Funkcionira, funkcionira... Atmosfera je odlična unutar ekipe, jedva čekamo da Europsko prvenstvo počne.
Dobre partije na Gloria cupu prošli tjedan u Turskoj dale su vam krila?
- Nisu dale krila, jer nam i ne trebaju, ali su nam dale samopouzdanja. Protiv najjačih ekipa na svijetu, Srbije, Turske i Italije pokazale smo ravnopravnu igru, a čak smo u nekim utakmicama mogle i više...
Eto sad, nikad zadovoljne, Srpkinje su svjetske i europske prvakinje, Talijanke svjetske doprvakinje, a Turkinje europske brončane. Niste li malo pretjerale?
- Odlično smo odigrale cijeli turnir, to je činjenica, a sada, jesu li nas suparnice možda podcijenile ili ne, to nije na nama da zaključujemo...
Točno, Nika, malo “provociramo”, tek toliko da ispipamo atmosferu unutar ekipe.
- Kažem vam, sve je super, i jedva čekamo prvu utakmicu u petak. Ništa nas ne može destabilizirati.
Otvarate EP protiv Azerbajdžana.
- Prva utakmica iznimno je važna, način kako ćemo otvoriti turnir. Već smo pomalo počele raditi na skautingu suparnica, do petka će nam sve biti jasno. Nadamo se pobjedi, naravno, živimo za to.
Nakon Azerbajdžana Estonija, pa dan stanke, onda strašna Nizozemska...
- Nije loš ždrijeb, puno bolje nego da nam Nizozemke dođu odmah prvi dan.
Slabe Estonke između...
- Nema slabih ekipa na Europskom prvenstvu, bez obzira na to što se povećalo na 24 reprezentacije. Svaka je ekipa ovdje s razlogom, sve su prošle teške kvalifikacijske utakmice, sve su morale pobjeđivati da bi došle ovdje, prema tome... Ne, nema slabih ekipa. Nakon njih još Rumunjska i domaćin Mađarska.
Nema do Jadrana
Koji su dometi naše ekipe?
- E kad bih to znala... Sve se nadamo i priželjkujemo prolazak u drugi krug, po mogućnosti što bolji plasman u našoj skupini C, kako bismo dobile u drugom krugu lakše suparnice iz skupine A. Ali, nemojmo sada o tome, nama je u mislima samo početak Europskog prvenstva i prva utakmica protiv Azerbajdžana.
OK, onda nešto sasvim drugo. U nedjelju ste u Antalyji nakon dugo vremena dobile cijeli dan slobodno, navodno ste ga provele izležavajući se na plaži. Pa, kakvo je tursko more?
- Nema do našeg mora, definitivno. Je voda, je toplo, ali tu onda prestaje sva sličnost, jer Jadransko more, svejedno, oko Dubrovnika ili Kaštela, to nema nigdje - reći će nam magistrica kineziologije i hrvatska odbojkaška reprezentativka Nika Stanović, na dan “transfera” iz Turske u Budimpeštu, na poprište skupine C Europskog prvenstva u odbojci.
Izvor: sportski.jutarnji.hr