Pristojnu je prednost stekao Hajduk za uzvrat protiv Pafosa, jako dobra utakmica je iza Bilih. No, idemo po redu.
Prva zanimljivost je da Hajduk ipak nije odigrao fenomenalnu utakmicu, kako to dio medija piše. Kako ne valja pretjerati u depresivi, nije dobro niti poletjeti kad ne treba. Ima tu još mjesta za napredak. Prvi dio je Pafos završio s dva udarca u okvir, Hajduk formalno bez ijednog, iako je imao zapravo tri velike prilike. Stara je to boljka Splićana, premali opseg akcija se završava šutom na gol. Od tri prilike u prvom dijelu, samo je Hrgovićeva uopće zavedena kao udarac, Šego je dvaput zakasnio na ubačaje, tu nisu upisani čak ni udarci van okvira. Jaja je s lijevog krila radio velike probleme obrani, bar tamo do prije desetak minuta prije kraja, kad je i on vidljivo izdušio. Dakle, utakmica je bila dobra iz Hajdukovog kuta, ne fenomenalna.
Govor tijela
Druga stvar je da su igrači Hajduka imali govor tijela kakav već dugo nije viđen. Psihološki su bili spremni na sve što će Pafos pokušati u svojim igrama i igricama, bio je jedan trenutak u drugom dijelu kad je na neku provokaciju gostiju Roko Brajković reagirao samo osmijehom. Naizgled je to nebitno, ali zapravo pokazuje mentalni status, da se igrači Hajduka tako postavljaju čitavih ovih godina europskih agonija, zasigurno bi rezultati bili bolji. Izuzetak od ovog u prvom dijelu je bio Pajaziti, koji je ušao u onu svoju zonu, kad nakon žutog kartona kao da nije svjestan toga, pa pleše na rubu crvenog. Bar u prvom dijelu, na poluvremenu je očigledno s nekim popričao i uklopio se u zen ostatka ekipe.
Treće je da se na Poljudu nakon dugo vremena vidio gol iz slobodnjaka, česti su kao dobici na lotu posljednjih godina. Zapravo se u posljednjih pet godina mogu sjetiti samo da su Krovinović i Benrahou pogodili iz prekida. Rekao je trener Ciprana Sa Pinto da samo Messi tako zabija. Što nije točno, jučer se vidjela poanta treninga, Šego je onako pogodio jer stalno trenira slobodnjake. Rad se na kraju uvijek isplati. Hajdukov napadač ima tehniku izvođenja da gađa točno poviše zida, to su oni slobodnjaci gdje golman nema neke velike šanse ukoliko lopta prođe, što se vidjelo jučer.
Buildup i overlap
Četvrta zanimljivost je da su neljubitelji modernih nogometnih izraza jučer teško disali, jer je Hajduk drugi gol zabio iz odličnog buildupa (dvoznamenkast broj dodavanja do gola) i nakon overlapa Akapandiea. Poticatelji nabijačine i direktne igre mogli su vidjeti zašto je bitna igra od noge do noge, povratkom lopte sve do Silića Hajduk je izazvao Pafos na visoko izlaženje, odlično dodavanje Hajdukovog golmana na Pajazitija izbacilo je tri protivnička igrača, dalje je sve odrađeno školski, doslovno onako izgledaju te akcije na treningu. I na kraju Meljnjak being Meljo opet, znao je i s beka onako napadati prvu stativu, gol kakav inače daju vrsni napadači, jedan dodir, promjena smjera lopte, slavlje.
Peta stvar je da se Akapandie pokazuje ozbiljnim pojačanjem do sada. Igra defanzivnijeg beka, trećeg halfa u gradnji igre, a svejedno u tri dosadašnje utakmice ima dvije asistencije. Fizički moćan, može ponavljati istrčavanja koliko god treba, nije prošao čitave pripreme, a opet sasvim lako izdržava čitave dvoboje. Izgleda da Vahid Halihodžić nije pričao u prazno kad je izrazio iznenađenje da takav igrač dolazi u Hajduk iz francuske lige. I da, radio mu je Jaja probleme, radio je i Brajkoviću kad je poslan u ispomoć, radio je zapravo svakome, radi se o dribleru kakvog u hrvatskoj ligi nema. Njega će trebati zaustavljati sistemski.
Del Moral jako dobro
Šesto je dobra igra još jednog novog igrača. Svojih dvadesetak minuta je del Moral odradio na visokom nivou, vidjelo se što pouzdan defanzivni vezni donosi ekipi. Uključujući i znanje kad napraviti pametan prekršaj i za žuti karton. Čak i kad se stavi po strani ovaj dvomeč, Hajduku bi veliki plus bio da se pokaže da su pogodili sa Španjolcem. Potreban je defanzivni balans u veznoj liniji, Hajduk se dugi niz sezona muči s pronalaskom dobrog veznjaka na poziciji šest. Je li del Moral rješenje, vidjet će se kad stekne kontinuitet. Za jučer dobiva palac gore.
Sedma zanimljivost je da i dalje Hajduk ima šizofrenu publiku. Zviždanje svom treneru, koliko god to njega očigledno ne diralo, jednostavno je van pameti i normalnog navijanja. No, valjda živimo u tako malo bizarnom društvu, uvijek su tu i interesna skupine koje će pokušavati kroz medije sabotirati strane trenere, pa sve da Hajduka s klupe zajednički vode Klopp i Guardiola. A ako treneri nisu populistički tribuni, manje uman dio publike će se navući na ješku.
Osma zaključna stvar je da UEFA počinje imati ozbiljan problem sa sucima. Irski trio već na prvu nije djelovao ozbiljno, previše je tu bilo pive i masne hrane u životu. Onda se očekivano pokazalo da imaju problema s pokretljivošću, do razine da se mora čovjek zapitati kako prođu potrebne norme. Na sve to se nakalemilo očigledno neznanje i nerazumijevanje nogometa. Da bi sve začinio dvostrukim kriterijima kao da je stara škola HNL-a. Glavni sudac je živi očaj i neozbiljno je da sudi europska natjecanja. Čak i na ovom nivou je nogomet postao preintenzivan i za prosječne suce (a ovaj to nije) te je lagano vrijeme da gospodari nogometa porazmisle o profesionalizaciji elitne kategorije sudaca. Nije da nemaju novaca za plaćati ih.
Foto: hajduk.hr
