Ovo je vjerojatno bilo finale u kojem su neutralni gledatelji imali dosta izraženog favorita za navijati. Odnosno, i ako su nezainteresirano ušli u gledanje posljednje utakmice Svjetskog prvenstva, dosta njih se kroz ovih 120 minuta ubacilo u kamp Španjolska. No, hajdemo pobrojiti najzanimljvije stvari.
Argentina živi užas
Prva zanimljivost je da dugo nije bilo finala u kojem je pobjednik baš toliko zaslužen. Da je slučajno Argentina uspjela na kraju doći na nekakav način do titule, radilo bi se o sportskoj nepravdi većoj i od onog poraza Mađara u finalu 1954. godine. Argentina je bila živi užas, prvi šut ne u okvir vrata, nego uopće, uputili su u 122. minuti, ostao je na kraju jedini. Čitava igra bila je podređena obrani i prljavostima, gotovo da se može kazati kako je plan bio dovući se do penala. Negledljivo je to bilo, ali zapravo i očekivano. Ova Argentina je vjerojatno najslabija reprezentacija koja se dovukla do finala u posljednjih 50-tak godina, slabija i od one Italije iz 1994. godine koju je Roberto Baggio doteglio do posljednjeg meča. Odličan raspored i sudačka spremnost da istrpe argentinske prljavosti dovele su ih do polufinala, u kojem su dobar dio meča bili podređeni protivnik Engleskoj, kojs je i sama igrala lošu utakmicu, a onda se Thomas Tuchel odlučio samoubiti s dvije-tri odluke. Finalni dvoboj je bio jednostran, Argentina je izgledala kao reprezentacija iz nekog slabijeg ranga, Messi je bio igrač manje, a jedini koji je održavao do tog dvoboja aktualne svjetske prvake je ponovno ludi golman Emi Martinez. Ali nije ni on mogao sve.
Messi igrač manjka
Druga stvar je da je Messi, kako rekosmo, bio igrač manjka na terenu, u sudarima s jačim protivnicima vidjelo se da godine ipak rade svoje. Je, kad se protivnik spusti u niski blok i krene panično se braniti, Messi ima smisla jer je još uvijek igrač poteza i vjerojatno će to ostati i do 80 godina života, ako bude toliko živio. Ali u motoričnoj utakmici, pogotovo ovakvoj u kojoj Španjolska sistemskim ritmom gazi protivnika, Messi nije riješenje nego je problem. Igrač manje, koji je bio nevidljiv jedno 115 minuta sinoć.
Odličan trener
Treće je da Španjolska sa svim zaslugama podiže pehar, definitivno su najbolji dojam ukupno ostavili, možda samo su Francuzi do posljednje dvije utakmice mogli s njima u istu rečenicu uopće. Pogotovo fascinira njihovo dizanje kroz turnir, ciljano rađeno. Periodizacija rađena da na kraju Prvenstva budu na najvišem nivou, to se osjetilo pogotovo sinoć, gdje Argentina nije bila nalazila način za zadržati loptu duže od pet sekundi. A daleko od toga da devet igrača u polju kod Argentine uvijek nije bilo spremno do krajnjih granica. Uz odlične igrače, imali su i odličnog trenera, koji je možda i ponajbolji među izbornicima u vođenju utakmice. De la Fuente je jedan od onih kojih shvaća da je pet mogućih izmjena promijenilo dinamiku utakmica. Ili mislite da je slučajno da je finale odlučio igrač koji je ušao tokom utakmice na asisitenciju još jednog igrača? Jer, nije to prvi put na ovom turniru da za Španjolsku izmjene rješavaju dvoboje.
Ćelava pošast
Četvrta zanimljivost je da na kraju ipak ima neke kozmičke pravde. Prije svega, cirkusant Trump nakon svih svojih političkih idiotarija počeo je utjecati na nogomet, a ruku mu je svim srcem dao Gianni Infantino, koji se pretvorio u ćelavu pošast koju za dobrobit ove igre treba pod hitno maknuti sa svoje pozicije i dati mu zabranu pristupa svim stadionima. No, onda je taj Trump morao gledati kako Argentince njegovog velikog prike Mileia educiraju Španjolci, jedna od zemalja koja mu najviše ide na živce. Morali smo istrpiti i slovenskog suca na finalu, e kako bi prva dama Amerike bila sretna. Trebalo je izdržati šou na poluvremenu, nešto što sad treba dekretom zabraniti ikad više. Pravda je bila i rezultatski tu, gorak bi okus ostavilo da je Argentina na FIFA-in pogon uzela titulu, ali toliko su lošiji od Španjolaca da ni Slovenčev različit kriterij za dva sastava nije mogao utjecati (nešto na što se Argentina navikla kroz turnir).
Peta stvar je da će biti zanimljivo vidjeti kako će Argentina i njezini igrači biti kažnjeni. Nakon polufinala su dizali političke poruke, nakon kojih bi mnogim reprezentacija u pitanje došlo i igranje samog finala, a onda su se nakon finala odlučili manje-više fizički obračunati sa španjolskim nogometašima, nezainteresirani za mahanje kartonima slovenskog mediokrotetskog suca, koji je tako nakon meča pokušao nadoknaditi sve ono što nije kroz meč.
Foto: FRANCK FIFE / AFP
