Iako je Hajduk odigrao dobru utakmicu na Poljudu i dosta sigurno svladao Žilinu s 2:0, još uvijek nema onog šušura oko europskog ljeta kakav je znao biti prijašnjih godina. Kao da dio navijača još uvijek nije siguran kolikmo Hajduk može, dok je dio ljut na klbu iz ovog ili onog razloga, uvijek se nađe nešto kad želiš. Nije splitski klub tu endem, mnogim europskim klubovima događa se da se dio navijača naljuti zbog ovog ili onog. No, rijetko gdje je to uz toliku buru emocija kao ovdje, pogotovo jer ovdje imaju navadu da čitavom svijetu pojasne kako im klub nije po guštu.
Ali, ovakva situacija donosi i neke pluseve. Nema one bizarne euforije, kad se igračima nabacuje teret pobjede. I to ne nad protivnikom protiv kojeg trenutačno igraju, nego se već računa na onog iz slijedećeg kola. Nema toga sada, tek pokoji analitičar čak i nakon dobrog rezultata u prvoj utakmici onako sramežljivo baci oko na igru Pafosa. Koji je mogući protivnik u drugom pretkolu. Dakle, nekon pritiska i očekivanja javnosti nema, neće se moći reći da su igrači sagorjeli pod vanjskim pritisicima.
Put redovnom linijom
U tim mirnim pripremama za uzvrat neke su se stvari dogodile na Poljudu. Prije svega, održana je tradicionalno maratonska Ćakula s članovima, nakana je tog hepeninga da ono kazano tamo i ostane tamo, pa nećemo previše o njemu. Situacija s Livajom se primirila skroz, nekako i to sada pada u drugi plan, nije loše da nema toliko halabuke oko kluba. Koji je pak odlučio ići redovnom linijom do Žiline, odnosno do Beča, pa autobusom do Žiline. Uopće nije loša odluka, koliko god primarno bila uzrokovana uštedama. Nejasno je zašto se ovako ne radi i u sezonama u kojima kao ima novca, za ove klasične europske relacije stvarno je čarter bespotreban. Druga je stvar ako ideš na farske otoke ili Kazahtstan, što često dopadne Hajduka. Za otići tu u okolinu stvarno ne treba ništa bolje od klasičnih avionskih veza.
A u tom avionu na putu za Beč neće biti Karačića i Žapera. Iako nisu na kraju prošle sezone završili na spisku onih koji mogu potražiti drugi klub, dosta je jasno kako se na njih ne računa ozbiljno. Dakle, i oni bi mogli stopama Šarlije, Krovinovića i Guillamona. Već na pripremama se vidjelo da Žaper nema onu motoriku koju je pokazivao u posljednjoj godini u Osijeku i na početku priče s Hajdukom, žalosno je to, ali nikad se nije u potpunosti vratio nakon one ozljede prednjih križnih ligamenata. Karačić s druge strane od starta nije bio tip beka kakav treba Hajduku, njegovo dovođenje jedino je imalo smisla iz pozicije da može pokriti i stopersko mjesto po potrebi. Ovoljetnim dovođenjem Akapandiea na mjesto bočnog očito je postalo da ni Garcija ni Graf ne računaju na Karačića. Bez kojeg Hajduk ostaje na tri desna beka nominalno, ali evidentno je da se Sigur prodaje.
Početni pritisak Žiline
I tako, ide Hajduk u Slovačku, neki nisu na putu, od nekih se očekuje dosta, ali ono što svi žele je jedna mirna utakmica, bez velikih amplituda. Jer u takvom dvoboju Hajduku bi onda jednostavnije bilo očuvati prednost i bez velikih potresa otići kolo dalje. Naivno bi bilo očekivati da se Žilina neće potruditi zaustaviti takav plan, 2:0 nije nedostižno, vjerojatno će pokušati stisnuti na startu. Protiv 2:0 obično imaju dvije taktike pokušaja stizanja, prva je ona polaganija, gdje ne srljaš nego samo pokušavaš u svakom poluvremenu doći do jednog gola. No, to obično rade klubovi koji znaju da su tehnički i taktički bolji od protivnika. U takvoj pozicijskoj igri, dojma smo, Hajduk bi bez velikih poteškoća iskontrolirao meč. Stoga, Slovaci će vjerojatno ići drugom taktikom, na startu pokušati stisnuti goste, svoriti kaos na terenu gdje bi u što kraćem razdoblju pokušali utrpati dva gola. Žilina ima dobre skaute, znaju naći igrače, za pretpostaviti je da ni analitičari nisu loši, zasigurno su vidjeli lanjski nastup u Tirani i kako Hajduk nije mogao doći do daha u početnim naletima. Ne čudite se ako pokušaju kopirati ideju, makar skroz neki drugi igrači sada bili na terenu.
Foto: Hajduk.hr
