Didier Deschamps uvjerljivo je najuspješniji trener Francuske u povijesti te jedan od najvećih izbornika ikada. Najdugovječniji je francuski izbornik s 14 godina na klupi, čovjek je s najviše vođenja utakmica na svjetskim prvenstvima, uopće, ne među Francuzima. Ujedno je najbolji ikada i po broju pobjeda na mundijalima.
S Francuskom je osvojio Svjetko prvenastvo 2018. godine, bio je u tri uzastopna polufinala 2018., 2022, i 2026., drugi kojem je to uspjelo iza Helmuta Schöna, nekadašnjeg njemačkog izbornika. Treći je kojem je uspjelo osvojiti Svjetsko prvenstvo kao nogometaš i trener, iza Loba Zagalla i Kaisera Franza. Nema baš nadimke kao njih dvojica. I da, uzeo je i Ligu nacija 2021. godine. Definitivno prema uspjesima najveći francuski izbornik.
A ujedno i užasan francuski izbornik. Možda su uspjesi sjajni, ali je istina i da je imao zvjezdanu generaciju kojoj je jedno svjetsko prvenstvo i jedna liga nacija, koliko god arogantno zvučalo, zapravo podbačaj. Na koji se nadovezuje i Deschampsovo vođenje utakmica, tako vidljivo i sinoć, kad je protiv Španjolske djelovao kao klasični gledatelj, a ne osoba od koje ovise zbivanja na terenu.
Nije prvi put to tako ispalo, zapravo je njegovo vođenje Francuske u samim mečevima oduvijek bilo diskutabilno. Već same postavke su bile takve da se hrpa nogometnog svijeta, a što je još bitnije i Francuza, pitala je li to prekonzervativno postavljanje sastava koji ima ogroman ofenzivni potencijal. A nakon toga bi utakmice vodio po špranci, bez velikog utjecaja samih događaja na travnjaku (ponovno vidljivo sinoć).
Tako da sasvim imaju smisla one teze koje govore da je Deschamps jedan od najgorih izbornika Francuske. Jer u 12 godina je uspio osvojiti jedan mundijal, ali dva puta zakazati u ključnim trenucima (prošli doduše mu je protivnik imao i blagi poguranac u finalu). Pobrojimo, onako kratko, koga je među ostalim u ovih 12 godina imao na dispoziciji u Francuskoj. Lloris, Griezmann, Mbappe, Benzema, Kante, Pogba, Matuidi, Dembele, Olise, Saliba... Deschamps je imao toliki komod sastavljanja ekipe da je mogao nepozvati jednog braniča koji je jučer bio na drugoj strani terena (Laporte). Ostat će doduše upitno koliko je pametno bilo pustiti tog igrača drugoj reprezentaciji.
I to je taj nogometni relativizam, Didi Deschamps ima sjajne rezultate, ali uvijek će nad njegovom karijerom visiti ono pitanje je li mogao i trebao više. Jedan je od onih trenera koji svoju postigračku karijeru može zahvaliti samim uspjesima iz igračkih dana, lakši mu je put bio kroz trenerske vode. I možda, samo možda, to dovodi da nema onaj trenerski gen kako promijeniti utakmicu. Zanimljivo, Francuzi su se i za nasljednika odlučili za trenera slične karijere, Zinedina Zidanea. S iznimkom da Zidane iza sebe ima onu seriju u Realu kao trener, što je često posao bliskiji izborničkom nego trenerskom, većina se svodi na kontroliranje odnosa u svlačionici.
Foto: AFP/Paul ELLIS
