Engleska je svladala Norvešku nakon produžetaka, ostat će doduše rasprava o Božjem kabelu, da ga prigodno tako nazovemo, bit će rasprava sljedećih dana je li TV tehnologija sudjelovala u engleskoj akciji za izjednačenje, ali pustimo to sad, nakon finala ćemo posebno o suđenjima, pogreškama i odličnim stvarima, pa čak i medicinskim čudima.
Bitno je da je koji sat nakon toga kroz produžetke i Argentina prošla Švicarsku, opet uz puno zanimljivih VAR odluka, ali bez nekih velikih dubioza. I tako se u rano jutro po našem vremenu saznalo da će se igrati jedno mitsko finale, koje nadilazi sam nogomet. Iako je prošlo više od 40 godina od rata za Falklande, Malvine, kako ih Argentinci zovu, dvoboji ove dvije reprezentacije uvijek vuku neki duh tog vremena. Još kad se doda ona famozna Božja ruka iz 1986. godine, jasno je da će ovo biti iščekivanije polufinale, iako u drugom igraju objektivno moćnije reprezentacije.
Sporni Hurstov gol i isključenje
Ono zanimljivo, a i s dozom bizarnosti, jeste da rivalitet ne vuče početak s tom 1982. godinom i ratnim sukobom na jugu Atlantika oko nekih do otkrića okolne nafte nebitnih otoka. Ne, priča počinje 16 godina prije, Mundijal 1966. godine i međusobni susret koji je završio 1:0 za Engleze. Dok su Argentinci tvrdili da je gol pao iz zaleđa. Nije bilo VAR-a, pa džaba trud. A onaj bizarni dio – strijelac tog gola bio je Geoff Hurst, onaj isti koji će na tom svjetskom prvenstvu zabiti i najdvojbeniji gol svih vremena, u finalu protiv Nijemaca. Kažemo gol, jer je priznat te tako bio služben, ali do danas nije jasno je li lopta stvarno prešla crtu. No, Hurste je njime postigao da se zaboravi ova dubioza gola protiv Argentine.
Odnosno, da svi zaborave osim Argentinaca. Tim prije što nije samo gol bio sporan, nego i isključenje kapetana Gaučosa Antonia Rattina. Drugo upozorenje (tada kartona još nema) dobio je zbog prepirke sa sucem, Nijemcem Rudolfom Kreitleinom. Gdje će zauvijek spornim ostati podatak da sudac nije znao španjolski, a da je argentinski kapetan vidljivo tražio dolazak prevoditelja. Na kraju je morala uredovati i policija, tek je ona uspjela Rattina ispratiti s terena. A da sve ode u krive vode pobrinuo se engleski izbornik Alf Ramsey, koji je igračima zabranio razmjenu majica s protivnicima te je u izjavi nakon utakmice Argentince nazvao životinjama.
Božja ruka
S takvim teretom onda dolazi ta 1986. godina i Meksiko. Dakle, bila bi to napeta utakmica i bez rata koji se vodio četiri godine prije toga. Falklandi su to samo dodatno garnirali i izdignuli visoko iznad samo nogometnih voda. Milijardu tekstova je napisano o Božjoj ruci, čak i najmanje jedna pjesma, a slabije nije popraćen niti Maradonin zgoditak četiri minute nakon toga, danas se naziva Golom stoljeća. Jasno je da je nastupila svojevrsna katarza u Argentini nakon ovakve pobjede, dodatno pojačana koji dan poslije kad je pehar prvaka svijeta po drugi put u osam godina završio u Argentini.
Stigla je onda i 1998. godina, Mundijal u Francuskoj, i njihov obračun u nokaut fazi. Utakmicu je prvo obilježio Owenov gol, jedan od najboljih prodora uopće nakon onog Maradoninog 12 godina prije, Ayala je umalo slomio kičmu nastojeći promijeniti težište. Ipak, pravi cirkus kreće prema kraju, Cholo Simeone faulira grubu Beckhama, koji ga udara s poda, sadašnji trener Atletico Madrida pada kao snajperom pokošen, crveni za najveću zvijezdu Engleske. S igračem manje Englezi zabijaju za 3:2 u sudačkoj nadoknadi, ali onda na njihov užas se gol poništava zbog faula u napadu. Dolazi se do penala, a na scenu stupa Carlos Roa. Golmani su ionako malo čudnije biljke, a Roa je bio čudan i među njima. Čovjek je od 1997. do 1999. ostvario čuda s Argentinom i Mallorcom u Španjolskoj, potom je usred ugovora jednostavno otišao u argentinske šume uvjeren da 1. siječnja 2000. godine nastupa smak svijeta, bez telefona i poštanskog broja Španjolci jednostavno nisu s njim mogli stupiti u kontakt. Natjerali su ga da ipak sezonu 2000/01 odradi, nakon što je spoznao da Apokalipsa nije nastupila, no zbog religijskih osjećaja odbijao je igrati subotom. No, ova potpuno bizarna karijera bila je na vrhuncu 1998. godine te je s dvije obrane izbacio Gordi Albion.
Mir i ljubav 2002. godine
Još su se jednom sreli na prvenstvima, odmah sljedeće, 2002. godine, dvoboj je završio pobjedom Engleza 1:0, strijelac je bio David Beckham iz penala, engleska javnost je taj gol doživjela kao iskupljenje za ono otprije četiri godine. To je za sada jedini meč ova dva protivnika na mundijalima za kojim se nisu vukli repovi, čak su se Simeone i Beckham u toku utakmice prijateljski rukovali.
Sad slijedi novi dvoboj, polufinale je, tenzije bi bilo očekivati i da nema ovog desetljetnog rivaliteta. Pitanje je koliko će igrači se truditi da sve bude OK, ali jedna stvar je sigurna. Ako se na ovom dvoboju pojave dubioze u suđenju, VAR-u ili famoznom čipu u lopti, bit će međunarodni medijski spektakl nakon utakmice.
Foto: AFP/ CHANDAN KHANNA
