Stiglo je vrijeme za prve službene Zanimljivosti u sezoni, najljepši dio godine, pogotovo kad moraš pisati o pobjedi, pa još europskoj. No, idemo standardno, po redu.
Prva zanimljivost je bila da Garcia nije iznenadio sastavom, već prošlog tjedna bilo je jasno kako će igrati ovih 11, jedino pitanje je bilo hoće li se Dalisson dovoljno spremiti da može započeti, B opcija je bio Brruti. S druge strane, Slovaci su pokazali da su stvarno mislili da mogu napasti Hajduka, jer na dva zadnja vezna nisu stavili iskusnije igrače, nego je od prve minute priliku dobio i mladi Poljak zločinačke fonetike, Bzdyl. Njihov najbolji vezni kreator, ali još uvijek 18-godišnjak koji uz to ima slabiju defanzivnu igru. S naknadnom pameti možemo reći da su bili u krivu.
Druga stvar je da će, kako stvari sada stoje, metronom Hajdukove igre biti Pajaziti. U biti bi on trebao odrađivati ono što je Krovinović radio godinama, diktirati tempo igre i distribuirati lopte u gradnji. Dosta dobro je to obavio jučer, a iako jedna utakmica nije i ne može biti mjerilo, dojam je da malo više pažnje poklanja defanzivi nego je to bilo prošle sezone. Svejedno je uspio ući u dvije prilike, vidi se da to ima prirodno u sebi, doći iz drugog plana, prava je šteta da bar jednu nije iskoristio.
Hajduk igrao dobro
Treće je ono ključno, Hajduk je igrao dobro. Ne odlično, ali dobro, stvorili su dojam da Žilina igra slabo, ali to je trebalo ostvariti. Srednji koridori su bili dosta dobro zatvoreni (osim onog jednog slučaja u prvom dijelu kad su gosti izašli jedan na jedan sa Silićem), linije dodavanja prema Bzdyku su bile pokrivene, a i kad bi primio loptu igrač je bio na njemu, nije dobivao vremena za kreaciju. U gradnji se bilo strpljivo i s planom, čekalo se da Žilina gurne i šestog igrača visoko, nakon čega je lopta išla na jedan od dva krila, koja bi bila široko. Za odličnu ocjenu je nedostajalo nekoliko završnih pasova te bolja egzekucija na kraju. Napomenimo i da je skauting protivnika jako dobro odrađen, netko je očigledno bio primijetio da golman Badzgon voli čitati centaršuteve unaprijed, dva puta je zbog toga morao spašavati gol jer bi umjesto centaršuta išao udarac po golu. Pohvala analitičkoj službi.
Četvrta zanimljivost je Dalisson de Almeida, kultni Dallison s jučerašnje utakmice (da, uspjeli su mu krivo napisati ime na dres). Radio sam skauting ovog momka, stvarno je djelovalo da je to veliki potencijal, da su ga čiste okolnosti u karijeri spriječile da već do sada pokaže više. Fenomenalan na balunu, pustimo gol, prisjetimo se onog dodavanja Melnjaku u prostor u prvom poluvremenu, to je bio potez za diviti se. Dodatno, jako motoričan, kad bi nastajali problemi izgradnji uvijek je tražio prostor za otkriti se i biti opcija dodavanja. Znalo se u Hajduku dogoditi da novi igrač odigra fenomenalno prve tri-četiri utakmice, pa potone. Samo se za nadati da španjolski Brazilac to neće biti, radi se o nogometašu gladnom igre i dokazivanja, koji u svojoj glavi zna da vrijedi više od dosadašnje karijere.
Peta stvar je nastavna na prošlo, većina novih igrača koji su jučer dobili priliku pokazali su se kao smislena dovođenja. Uz spomenutog Dalissona (sjetite li se i vi uvijek Alissona Beckera kad se spominje de Almeida?), van Hoorenbeeck je bio siguran, a Acapandie je i iznenadio svojom fizikalijom. Treba se podsjetiti kako nije bio otpočetka na pripremama, ali je svejedno uspio izdržati svih 90 minuta na terenu. I biti učinkovit, jasno je da je fenomenalan tranzicijski branič, ali je jučer i dva puta lansirao Brajkovića u prostor, od čega je jednom lopta završila i u mreži. Del Morel je igrao kratko, nije ostavio neki poseban dojam, ali em još nije na sto posto spremnosti, em je desetak minuta stvarno i premalo za ostaviti ikakav utisak.
Šego kao motor pritiska
Šesto je odlična partija Michelea Šege. Ovo će podići obrve nekima, jer je propustio realizirati stopostotnu šansu. No, Šego je ključ u Hajdukovom visokom pritisku i usmjeravanju protivnika, jučer je dobrih 70-75 minuta svojom trkom i pozicioniranjem držao u zavjetrini Bzdyka. Radilo se očigledno planski da se spriječi distribucija lopte do najkreativnijeg protivničkog igrača i šego je to odradio ne vrhunskoj razini. Druga je stvar da će zbog promašaja ostati zaboravljena njegova dva-tri dodavanja kojima je suigrače dovodio u velike prilike, uključujući i onu petu iza leđa za Pajazitija. Michele Šego je ključni igrač Hajduka u defanzivnoj kompoziciji.
Sedma zanimljivost je da je Hajduk jučer u prvih 20 minuta drugog dijela pritiskao Žilinu kako u posljednjih dvadesetak godina nije nikog u Europi. Čak i one čungalunga klubiće, kakvi više zapravo niti ne postoje. Često treneri kad ide dobro na pauzi samo kažu da se nastavi tako, što je pogreška, jer se ne uzima u obzir da protivnički trener onda sigurno neće svojim igračima reći „nastaviti po starom“. Hajduk je znao prošle sezone loše ulaziti u druga poluvremena, jučer je bilo obratno i prava je šteta da je pao samo jedan gol u tom periodu.
Osma stvar je da je vrijeme i za ono loše. A to je da je nakon tri promjene odjednom Žilina prvo ubila Hajdukov momentum, a onda i preuzimala igru. Donekle je to bilo i očekivano, prva utakmica nakon priprema, jasno je da Bili nisu mogli u onakvom ritmu odraditi svih 90 minuta, nije nebitno ni da je Žilina sigurno u drugačijoj periodizaciji treninga, njima prvenstvo počinje ranije, vjerojatno su u višem stupnju pripremljenosti od Hajduka. Prokletstvo ranih pretkola, moraš pogoditi periodizaciju da je dobra za europska natjecanja, ali i da se ne ispušeš do početka prvenstva. Svejedno, ovih će se tjedan dana morati raditi na ovome.
Slaba širina i sramotni zvižduci
Deveta zanimljivost se nadovezuje na prošlu, zapravo je poprilično i uzrokuje. Hajduk je tanak širinom, primjerice osim maloljetnog Hurama na klupi nije bilo zamjenskog krila, a te se pozicije troše u ovakvom nogometu. Pa je onda Luka Hodak morao odigrati na tom mjestu završnicu. Defanzivniji dio vezne linije je morao zakrpati još uvijek ne u potpunosti spreman del Moral. Do uzvrata nekih velikih promjena ne može biti, sve da se i dovede nekog neće moći igrati. Doduše, vraća se Bamba u konkurenciju, bar će se krila moći malo više odmoriti kad bude trebalo. Ali do sljedećeg protivnika širinu bi trebalo pojačati.
Deseta stvar je pljuska destruktivnosti pojedinih gledatelja. Možda se moglo napisati „autodestruktivnost pojedinih navijača“, ali u mom sustavu vrijednosti ako zviždiš svom treneru prije početka utakmice, a najrastrčanijem nogometašu za vrijeme utakmice, jednostavno nisi navijač tog kluba.
Foto: hajduk.hr
