Nikad manje nije bilo medijske i navijačke halabuke pred prvi susret Hajduka u Europi. Jer, samo je pet dana do prvog nastupa Bilih u pretkolu Lige Europe, gdje ih čeka stari znanac Žilina. Manje od 130 sati je do prvog zvižduka na Poljudu, a među navijačima jedva da se i riječ može čuti o Slovacima i utakmici.
Iako se ima što za kazati, Hajduk je odradio izuzetno sadržajne pripreme, nikad nisu bila tako zanimljiva dva pripremna dvoboja, koja obično više skrivaju nego pokažu. No, splet okolnosti je bio da se dvije posljednje utakmice moraju ozbiljno promotriti. Prvo se igralo protiv LNZ Čerkasija, ukrajinskog izenađujućeg viceprvaka, koji je pripremnu utakmicu igrao na stupnju intenziteta kakav se u HZNL obično ne igra niti u natjecateljskim dvobojima. I nije to neki šok, oni su na taj način došli do tog drugog mjesta, jakom obranom, visokim intezitetom, malo zabijaju, još puno manje primaju. Kad su na početku drugog dijela pripremne utakmice visoko pritisnuli Hajduk sa šest igrača gore, vidjelo se da Splićanima to nije jednostavno, dapače, baš su se mučili. Jasno je da jako malo klubova uopće u Europi, a kamoli u Hrvatskoj, igra takav pritisak, no bio je dobar test. Mala digresija, prateći LNZ-ove društvene mreže, vidi se da ukrajinski navijači jako cijene Hajduka, izražavali su odobravanje da se igra protiv jakih klubova koji će im na pripremama ukazati na njihove mane.
Završna utakmica priprema igrana je protiv Celja, ozbiljne slovenske ekipe koja u posljednjih pet godina ima dva zamjetljiva nastupa i u Europi. A Garcija ju je očigledno upotrijebio kao generalnu probu pred Žilinu, broj i vrijeme zamjena su bili takvi da je više djelovalo kao natjecateljski susret, a ne prijateljska utakmica. Tako da smo u tom dvoboju vidjeli većinu igrača koji će za pet dana istrčati na Poljud. Vjerojatno će Dalisson također u prvi sastav, još nije bio spreman za odigrati više od pola sata.
I bilo je zanimljivo gledati Hajduka, teško se sjetiti kad je kompaktniji bio u obrani, nikad ovako organizirano nije znao igrati i niski blok po potrebi. Sve je počinjalo od odlične negativne tranzicije Šege na devetki i Brrutija na desetki, Hajduk bi se jako brzo zatvorio u čahuru po gubitku lopte. I visoki presing je djelovao jako dobro, Melnjak i Brajković su se izuzetno dobro nadopunjavali s napadačkim dvojcem. Pogotovo tu treba istaknuti jedan Brajkovićev pritisak na slovenskog golmana, i to na kontra strani od njegovog desnog krila, pritisak koji bi u natjecateljskoj utakmici završio crvenim kartonom Slovenca zbog nabijanja lopte u korner rukom izvan kaznenog prostora.
Bili su dakle djelovali kompaktno, kao ozbiljan tim, zapravo ovako timski nisu izgledali još od vremena početaka Valdasa Dambrauskasa na ovim prostorima. Sad samo treba vidjeti hoće li se to prenijeti i na natjecateljske utakmice. Uvijek je to pitanje, koliko igrači dobro provode ideje i pod pritiskom službenih utakmica, kad Poljud grmi.
S druge strane Žilina je odigrala klasične pripreme, iza kojih malo stvari se može znati. Rezultatski, pa čak i igrom, nije to bilo dobro, ali ne treba uzimati relevantnim. Nije se moglo zaključiti niti tko će biti u prvih 11 ekipe, kamoli što drugo. Tako da za pravi test Slovaka će se ipak trebati pričekati četvrtak.
Javnost, uvijek intrigirana Hajdukom, više se zabavlja pitanjem Marka Livaje i sponzora, skupštinama i sličnim stvarima. Što zapravo nije loše, već dugo prvi sastav nije bio ovoliko lišen pritiska, mogli su na miru obaviti svoj dio pred natjecateljsku sezonu. A javni pogovor je takav da se od ekipe ne očekuje nešto pretjerano puno. Što je raritet kod inače euforiji sklone publike, što se doduše s dvije pobjede može iz temelja promijeniti.
Foto: hajduk.hr
