Hrvatska i Portugal odigrali su najdramatičniju i najspektakularniju utakmicu dosadašnjeg dijela Svjetskog prvenstva, na kraju je u tom spektaklu Hrvatska ostala kratkih rukava, Portugal ide dalje nakon 2:1 i jedne od najintenzivnijih sudačkih nadoknada uopće viđenih u modernom nogometu.
Bolje drugo poluvrijeme
Dvoboj je takav bio da danas čitav nogometni svijet priča o tih posljednjih 14 minuta igre. No, završnicu ostavimo za poslije, idemo po redu. Utakmica je imala dva različita poluvremena, u prvom dijelu je Portugal bio dominantan na terenu te je Hrvatska imala i sreće da je završen bez golova. A drugih 45 minuta bilo je hrvatskih, puno bolja igra, konkretnija, stative i Diogo Costa na golu su spašavali Portugalce. Potpuno je nevjerojatno da je Hrvatska taj drugi dio zapravo izgubila s 2:1, iako je realno bila bolja najmanje za jedan gol. Dva puta je Costa na golu skidao udarce Kovačića, koji je odradio fenomenalan dvoboj, jednom je čak sa stativom zajedno morao sprječavati gol.
Diogo Costa na visini zadatka
Portugal je do devedesete minute visio i to je jedina prava istina, treba ovdje istaknuti ponovno Dioga Costu, čovjek je jedan od najboljih vratara dosadašnjeg dijela prvenstva, a golmani su ono što na turnirskim natjecanjima zna gurati reprezentaciji. A još je jedna stvar mora napomenuti, Hrvatska je i ovaj dvoboj očajno branila prekide, do razine da to djeluje kao da su niželigaški igrači u pitanju. Svaki korner ili prekršaj u zoni centaršuta su stvarali paniku,
Dio problema svakako se znao i prije početka Mundijala, Livaković je jedan od najboljih linijskih golmana na svijetu, no to znači da kod centaršuteva skoro uvijek ostaje na gol crti. To znaju svi, pa i protivnički skauti, korneri se najčešće šalju u zonu tri do pet metara od gola, što se ne bi radilo da se igra protiv golmana koji izlaze na takve ubačaje.
Loši u skoku
Ono što se nije znalo je da ćemo u skoku biti loši. Segment koji je tradicionalno bio jako oružje Hrvatske u defanzivi ovo je prvenstvo iz nejasnih razloga kritična točka. Uostalom, u 93. minuti Portugal zabija pobjednički gol na ubačaj Leao na koji su donekle Pongračić i zasigurno Gvardiol reagirali očajno. Igrač za glavu niži je bio između njih i svejedno je uspio zabiti glavom. I dok Pongračić može donekle imati opravdanje (ali ne i potpuni oprost) da mu se napadač nalazio iza leđa i da ga je lopta preletjela, Gvardiol na 80 posto forme bi onakvu situaciju riješio tako da se nikad ne bi doživjela protivničkom prilikom.
Ovdje se povlače dva pitanja i za izbornika, koji je u samoj završnici uveo Gvardiola, iako je čitav turnir indisponiran. A pored toga, najdominantniji hrvatski skok igrač odigrao mu je samo prvih 90 minuta na Mundijalu nakon čega je zabetoniran na klupu nakon bestijalnog ponašanja dijela medija koji su ga odlučili proglasiti za Pedra tog dvoboja. Njegovim micanjem obrana prekida nije postala ništa bolja, dapače. Hrvatska je na kraju ispala zbog jako lošeg branjenja prekida, a to je na kraju uvijek djelomično i trenerova odgovornost.
Osvrt na suđenje
Suđenje zavrjeđuje poseban osvrt, ne toliko zbog samih VAR odluka koje izazivaju medijsku oluju koliko zbog stila vođenja susreta. Pratitelji HNL-a su ovo često vidjeli, da sudac svoju nesigurnost i/ili neznanje na travnjaku kompenzira arogantnim stavom. Situacije koje se danas vrte na veliko ipak nisu toliko upitne. Čip tehnologija je pokazala Matanovićev dodir, i tu nema dilema, koliko god sportski nepravedno bilo da Hrvatska nije izjednačila. Upotreba čipa u lpti se već vidjela, detektiran je dodir Isaka u utakmici Švedska – Tunis, poništen gol je na kraju priznan, tada nije bilo halabuke da ovakvo što ubija nogomet, jer je utakmica završila 5:1 pa odluka nije utjecala na ishod. Dapače, neki generalni stav medija je bio da je tehnologija super, jer eto ispravila je nepravdu koja bi inače bila počinjena.
Sam penal protiv Hrvatske je ipak nešto više za raspravu, jer on za razliku od drugog portugalskog gola ne uključuje tehnologiju, nego sudačku procjenu. Koja je bila da je Vlašić napravio prekršaj na Portugalcu koji je nastojao doći do lopte. Ovdje se opet moramo vratiti na HNL, jer se i ovakva situacija često viđa na domaćim terenima. Gdje kontakt postoji, ali je na sucu da zaključi hoće li biti sviran ili ne. A što god odluči, oni iznad njega ga mogu obraniti zbog famoznog intenziteta kontakta. Jasno da dosta navijača i dio igrača riga vatru zbog ovih situacija, najdalje je otišao Modrić, vjerojatno svjestan da mu je ovo bio posljednji nastup na velikoj pozornici, pa je rekao da se VAR drugima ne bi uključio i da se uvijek ide u korist „jačih“ reprezentacija. Što je jednostavno netočno i pokazatelj emocije, VAR se kod gola prema pravilima uvijek uključuje, a tehnologija je presudila Nijemcima protiv Paragvaja, nitko neće kazati da su Nijemci manja reprezentacija od Južnoamerikanaca. No, glave su vruće nakon ovakvih drama, ne treba čuditi da su nam igrači utučeni i pokušavaju nekako objasniti sami sebi poraz.
Petar Sučić trenutačno najbolji hrvatski igrač
Za kraj, posebno istaknimo četiri igrača koji to zavrjeđuju. Kovačića smo već spomenuli, da svaku utakmicu u karijeri odigrao kao noćas, bio bi igrač na rangu Modrića, samo napadački opasniji. Zanimljivo, Kovačić je fenomenalno odigrao protiv Portugala i u Ligi nacija 2020. godine, jedini put da je zabio dva gola za reprezentaciju u jednoj utakmici. I opet zanimljivo, i taj susret smo izgubili jedan razlike. Očigledno ga moćna vezna linija Portugala inspirira, a koliko su moćni, govori podatak da im je Bernardo Silva ušao tek u 62. minuti. Igrač koji bi doslovno u svih ostalih 47 sudionika prvenstva bio u udarnoj postavi. Dodavanja 49/52, 218 metara vođenja lopte, 65 metara progresije, dueli 3/5, sjajne brojke Kovačića. Petar Sučić je pak opet pokazao da je trenutačno najbolji hrvatski igrač, dva ključna dodavanja, jedna izrađena velika prilika, čak 108 metara progresije lopte. Matanović je pak bio element promjene zbivanja na terenu, kad je on ušao umjesto Budimira, Hrvatska se razigrala, na trenutke je iz polja dijelio lopte kao da je Harry Kane. I za kraj, Ivan Perišić, koji i s 37 godina dominira fizikom, svih 90 minuta, a uz sve je uspio postati i najstariji hrvatski strijelac na svjetskim prvenstvima. I to igrajući poziciju beka.
Foto: AI ilustracija
