Noćas u jedan sat po našem vremenu počet će utakmica koja će ostati upisana u povijesne knjige. Kakav god rezultat na kraju bio, bit će to posljednji nastup na velikom natjecanju jednog od ključnih igrača generacije. Pobjeda i prolazak Cristianu Ronaldu i Luki Modriću kupuju bar još 90 minuta igre na velikoj sceni.
Hrvatska i Portugal će u Torontu igrati za prolazak u osminu finala, a svjetske kamere će biti uperene prije svega u ovaj dugovječni dvojac, simbolika je važna iako su prošla vremena kad su oni bili alfe i omege svojih sastava. Dapače, dio hrvatske strategije vjerojatno će biti iskoristiti Ronaldovu teretnost, ne toliko brzinom, koliko sklonosti da se sidri u napadu.
Doduše, vjerojatno će i Portugal kroz sredinu pokušati nametnuti visok tempo kako bi Modrića uveli u poteškoće s ritmom. A vezna linija je uvjerljivo najjači dio naših večerašnjih protivnika, usudio bih se reći da kvalitetom imaju najbolju na svijetu u ovom trenutku. Ne smatrati Portugal bar malim favoritom bilo bi naivno, radi se o jednom od minimalno pet glavnih favorita za titulu, a ne bi previše bilo i kazati da su treći, odmah iza Španjolske i Francuske. Uostalom, većina kladionica kojima o takvim odlukama ovise dobiti smješta ih na to treće mjesto po vjerojatnosti osvajanja.
No, unatoč svim problemima Hrvatske, daleko je od toga da i naši nemaju svoje prednosti. Prva je stvar da Hrvatska zna igrati u nokaut fazi, nije to nebitno. Drugo je već spomenuto, pokušat će se iskoristiti predvidivost Ronaldove igre, na kojeg njihov trener Martinez i dalje ulaže puno vjere. A na kraju krajeva, radi se o 90 minuta igre, već je ovo prvenstvo pokazalo da tu uloga favorita i nije toliko bitna, u dosadašnjem dijelu nokaut faze samo je Francuska suvereno odradila svoj dvoboj. Svi drugi susreti su bili na jednu dobru priliku više, često je sve znalo i do produžetaka otići (zamjene bi mogle biti izuzetno bitne).
Treba kazati kako ni Portugal ni Hrvatska do sada nisu prikazali neki spektakularan nogomet. Opet, to nije niti bitno u turnirskom nogometu, Portugal to najbolje zna, oni su na Euru 2016. godine igrali ružan nogomet, a uzeli su titulu. Hrvatska je 2018. godine uzela svjetsko srebro, iako je najmanje dvije loše utakmice odigrala. Nokaut utakmice su takve da na kraju nitko ne pamti kakav se nogomet igrao, nego tko je pobijedio.
Pojedini hrvatski mediji izlaze s najavama sastava, ali u ove tri dosadašnje utakmice vidjeli smo da najave nikad nisu ispale skroz točne. Glavno pitanje je hoće li Dalić vratiti Gvardiola u prvu ekipu, što bi posljedično pomaklo Perišića na krilo. Cityjev stoper nije na najvišem nivou ovaj Mundijal, još uvijek se nije vratio u punu formu nakon ozljede, rizik bi bio staviti ga, ali rizici se nekad isplate. Pogotovo što bi u ovom slučaju to otvorilo potencijale Perišića prema naprijed. Koji je i s 37 godina naše najbolje krilo.
Portugal će s druge strane pokušati nas pregaziti u sredini, imaju zastrašujuću vezu, njima na klupi mora sjediti jedna do dvije svjetske zvijezde na tim pozicijama. Desna strana naše obrane bit će pod najvećim udarom, s te strane će vezi i napadu pomagati Nuno Mendes, lijevi bek koji je više vremena u napadu nego obrani. Ne treba stoga začuditi ako Petar Sučić završi na desnom krilu, kako bi svojom motorikom uspjevao ispratiti opasnog protivničkog beka.
Dakle, noćas u jedan sat, Toronto, Portugal – Hrvatska. Lokacija govori kako bi Hrvatska trebala imati jako dobru podršku s tribina, a par tisuća kilometara dalje malo će ljudi spavati.
Foto: HINA/Daniel KASAP
