Prva zanimljivost je da inače ne pišem zanimljivosti o Hajdukovim pripremnim utakmicama, jer pripremni susreti su baš to – pripremni, na njima se malo ozbiljnih stvari može vidjeti i one mogu proizvesti lažnu euforiju ili depresiju. No, ovaj susret je imao neke specifičnosti, a i Hajduk se nalazi u posebnoj situaciji, gdje dosta igrača dolazi, pa su ovi dvoboji prilika da ih se bar vidi na terenu.
Druga zanimljivost je da je LNZ sastav koji je do drugog mjesta u Ukrajini, dakle ispred Dinamo Kieva, došao borbenom igrom, snagom, obranom i korištenjem rijetkih prilika koje izbore. I odlučili su pripreme iskoristiti za daljnji razvoj takve strategije, te su za prijateljski susret bili izuzetno grubi, to je jednostavno njihov stil, tako da na trenutke se imao dojam kako ovo nije samo pripremni susret. Što nije loše. Hajduka nitko intenzitetom i snagom u HNL-u neće pritisnuti onako kako su Ukrajinci radili na pripremnom meču. No, u europskim natjecanjima hoće te je stoga ovo bio rijetko smislen meč za pripreme.
Treća zanimljivost je da je LNZ Hajduka na početku drugog dijela, kad su u igru ušla i 2-3 prvotimca koja su se odmarala prvih 45 minuta, stisnuo kao nitko u posljednjih godinu i pol dana. Bili se nisu mogli sastati s dva dodavanja, djelovalo je malo i zastrašujuće. Nakon desetak minuta ipak je popustio ukrajinski intenzitet, pa je Hajduk došao do daha. Veliko upozorenje, izlazak pod velikim pritiskom pati, kad protivnik spremno u svojoj obrani ostavi četiri na četiri, a sa šest igrača izađe naprijed. Mehanizmi izlaska nisu savršeni, a ni oni pokušaji lansiranja lopte na četiri napadača ne funkcioniraju dobro. Tu bi jako dobro trebao doći Dalisson, koji je igrač koji tada zna ući u međuprostor i nuditi se za dodavanje.
Četvrta zanimljivost je da je Alec van Hoorenbeeck odigrao tek 20 i koju minutu, a njegovom izlasku vjerojatno se najviše veselio Igor Ćurković koji se na HDTV morao boriti s pravilnim izgovorom na flamanskom. Ali i u toj četvrtini utakmice je pokazao koji mu je forte. Hajduk je u to vrijeme lagano izlazio iz pritiska čak i kad bi LNZ izašao sa šest igrača visoko. Ne boji se pritiska, voli loptu u nogama i sklon je i rješenjima koja nisu jednostavna i koja kad uspiju u potpunosti probijaju protivnički pritisak. Jako dobar dojam za to vrijeme koje je odigrao.
Peta zanimljivost je da je Mathieu Acapandie odigrao isto koliko i Belgijanac. Manje je bio u dodiru s loptom, ali ipak se neke stvari mogu vidjeti. Radi se o beku koji prije svega igra uz liniju, nije od onih koji dobro funkcioniraju kao dodatni vezni igrači, bar se to na ovoj kratkoj predstavi nije vidjelo. Krajnje motoričan, izveo je dva moćan povratna trka jučer, trebao bi biti veliki plus tranzicijskoj obrani, brz dovoljno da je stigao raditi i neke korekture centralne obrane. Ipak, za njega skroz procijeniti trebat će dodatne utakmice.
Foto: hajduk.hr
