Hrvatska je uspjela, pobjedom od 2:1 nad Ganom osigurala je prolaz u nokaut fazu s pozicije dva u skupini. Što znači da slijedi jedna doslovno epohalna utakmica, protiv Portugala, posljednji susret na nekom velikom natjecanju za jednog od dva velika igrača, Cristiana Ronalda i Luku Modrića. Obojica su ozbiljno zagazila u peto desetljeće života, dosta je jasno da niti jedan neće odraditi sljedeći Euro koji je za dvije godine.
No, o tome poslije, prvo sagledati dvoboj s Ganom, koji ponovno nije bio zvjezdan, još uvijek je to daleko od najboljih izdanja Hrvatske, ali svakako se primijetilo dizanje igre, bolje je to bilo nego protiv Paname. Valjda se napokon pokazalo da Hrvatska ne može igrati bez Petra Sučića, koji je u svojoj srži unaprijeđena verzija Marcela Brozovića, s boljim realizacijskim sposobnostima, što je i noćas pokazao. Uz gol, 31/34 dodavanja, od čega jedno ključno, sve to iz 44 dodira ukupno, on je igrač koji igra jednostavno, give and go način, ubrzava igru. Kad na to dodate duele 6/8, ne čudi da je po Opta statistikama bio uvjerljivo najbolji igrač Hrvatske po ocjenama. Jednostavno, bila je pogreška ne staviti ga u prvi sastav protiv Paname, Sučić je trenutačno najbolji igrač Hrvatske. A poseban spomen zavrjeđuje njegov heat map, područje gdje je bio tokom utakmice, dosta je jasno da je solidno pokrivao Luku Modrića, koji ipak osjeća godine i nema onu hitrinu kao prije. Iako nominalno ofenzivni vezni, dobar dio vremena Sučić je proveo na našoj polovici, na desnoj strani na kojoj inače operira hrvatska desetka.
Oprezna utakmica
Sam dvoboj bio je ono što bi se reklo oprezna utakmica. Statistika kaže kako su i Gana i Hrvatska ostvarile ukupno po devet dodira u protivničkom kaznenom prostoru. Igralo se između dva šesnaesterca, s mišlju o obrani kao osnovnoj, što i nije neko čudo, remi je sigurno oba sastava vodio naprijed, Gani bi ostala druga pozicija, Hrvatska bi s četiri boda bila sigurna. Strategiju je tek malo disbalansirao Sučićev gol iz daljine.
Pobjednički gol Hrvatske uslijedio je nakon prekida. Defanzivni dio tog segmenta još je jednom bio jako loš za nas, dosta naivno se primio od Gane gol, za Livakovića smo već bili napisali da je jedan od najboljih linijskih golmana na svijetu, ali to nosi sa sobom da voli ostati na gol-crti čak i kad bi trebao izaći da ne primi gol iz prekida s četiri metra. Situaciju je neplanirano izvukao Nikola Vlašić, golom glavom, nešto što se i ne bi opisalo kao njegov glavni forte. Nakon tog vodstva Hrvatska je pokazala zašto ima uspjehe koje ima. Timska obrana, bacanje na glavu za svakim mogućim startom, Modrić koji je izvukao dodatnu snagu pa obavlja poslove korektora obrane, tih posljednjih desetak minuta reprezentacija je odigrala onako kako u posljednje vrijeme odigrava nokaut utakmice. I to je razlog zbog čega se objektivno loše odigrana skupina, unatoč šest osvojenih bodova briše, sad idu utakmice na ispadanje. Dosadašnja statistika kaže da kad se Hrvatska dohvati toga na Mundijalima, ide do medalje. Čak i ako igra nije zvjezdana (često se zaboravi da se do srebra stiglo i s nekoliko u najbolju ruku prosječno odigranih utakmica).
Portugal - Hrvatska, Kolumbija - Gana
Zanimljiv je u kontekstu nastavka natjecanja bio taj kraj noćašnje utakmice. Oba sastava su se trudila za tu drugu poziciju, iako ona nosi odlazak u najteži mogući dio ždrijeba. Portugal (u vrijeme odigravanja mogla je to biti i Kolumbija), pa dalje redom Španjolska i Argentina, ako ne bude ogromnih iznenađenja. No, kako smo nakon ovog susreta bacili oko i na Kolumbiju i Portugal, Gana je definitivno u prvom susretu nokaut faze izvukla težeg protivnika, Kolumbijci djeluju puno opasnije od Ronalda i ekipe, samo je Diogo Costa na golu izvukao Portugalce.
Ali mi dolazimo do šesnaestine finala s reprezentacijom koju doslovno nikad nismo pobijedili u službenim susretima. Portugal u direktnim službenim susretima ima pet pobjeda i jedan remi, Hrvatska je tek u jednoj prijateljskoj upisala pobjedu. No, isto tako je činjenica da se ova dva sastava nikad nisu sučelila na Svjetskom prvenstvu. Dok je ovom Portugalu forte europska prvenstva, Hrvatska se ipak više specijalizirala za mundijale. Gledat ćemo tako zasigurno napetu utakmicu, iz svjetskog konteksta bitnu zbog toga obračuna ljudi u petom desetljeću života. Portugal ima takve pojedince da se greške neće trpiti, a Livaković mora biti na nivou. I obrana im je moćna, Diogo Costa odlično brani, a Ruben Diaz je možda i ponajbolji stoper dosadašnjeg dijela prvenstva, često stigne ispraviti i pogreške suigrača, ne samo odraditi svoje. S druge strane, to je nokaut faza, Hrvatska se tu osjeća kao riba u vodi.
Foto: AI ilustracija
