Prva: Hrvatska je tako loše branila prekide da je prva dva gola primila kao posljedicu toga, a čitav drugi dio je ekipa bila nervozna zbog panike koja je nastajala svaki put kad bi Englezi ubacivali loptu u naš kazneni prostor. Dosta neshvatljivo je bilo ovo, čak se ne može reći da su na prekidima bili kao da su se prvi put zajedno skupili, čak i tada bi obzirom na rang pojedinačne kvalitete morali bolje to odrađivati. Tri zonska i četiri ili pet na čovjeku, to je nešto što i juniori manjih klubova znaju napraviti. Prvi engleski gol pada nakon loše reakcije na prekid i spore reakcije Modrića, a onda se još upleo peh da Livaković obrani penal Kaneu ali se morao ponoviti. Kod drugog gola čitava obrana ne preuzme jednog od tri najbolja napadača na svijetu prilikom kornera. Nevjerojatne pogreške u obrani, nastavilo se to i u drugom dijelu i samo je vrhunska izvedba Livakovića spriječila da se više golova primi na taj način.
Druga: Dalić se odlučio igrati s visokim izletavanjima braniča, Vušković je primjerice Kanea pratio i do 35 metara od protivničkog gola, čak je to rezultiralo jednom oduzetom loptom koja se mogla pretvoriti u priliku. Ali je bio i rizik koji su Englezi naplatili na početku drugog dijela, kad su Perišić i Gvardiol izašli gotovo do centra, popratio ih je i Modrić, čitava lijeva defanzivna strana je bila visoko, jednim dodavanjem je Bellingham došao u situaciju da sam trči prema golu, a da ga stići pokušava Mario Pašalić, koji je inače bio zadužen za poziciju šestice na desnoj strani. Taj gol engleske zvijezde je prelomio utakmicu, sljedećih 15-ak minuta je Hrvatska teško živjela, najbolji pojedinac Vatrenih Livaković je spasio da se tada ne primi nekoliko golova.
Treća: Pomalo u opoziciji s drugom, ali nakana da Vušković napada Kanea gdje god prima loptu je dosta funkcionirala. Najbolji engleski napadač zapravo kroz igru nije puno napravio, ironično da je svejedno završio s dva gola, što je posljedica očajnih prekida Hrvatske. No, u samoj igri špica Bayerna nije ulazio u velike prilike, a Vušković ga je spriječio i da na miru loptu prima na 30-35 metara od hrvatskog gola, kad postane izuzetno opasan u razigravanju suigrača. Kod Vuškovića se ipak zamijetila jedna trema kod napadačkog dijela, dva-tri puta je bio u situaciji da može pucati iz zone 20-25 metara, radi se o igraču odličnog šuta, trebao je to iskoristiti. Jasno, možda je imao naputak od izbornika da to ne radi, ali onda je to pogreška, na ovom Mundijalu se postiže nadprosječno puno golova izvan 16 metara, lopta je očigledno zafrkana golmanima, treba šutirati u tim situacijama. Uostalom, i sinoć se vidjelo koliko je lopta neugodna golmanima, Baturinin šut je Pickford imao na ruci, ali je lopta jednostavno brza i čak uz dodir nastavlja svoj put. I nije to jedini slučaj do sada na Svjetskom prvenstvu, u nekoliko situacija se lopta odbijala od golmana u gol.
Četvrta: Gledano pojedinačno, najviše su podbacili oni od kojih se to nije očekivalo. Luka Modrić i Joško Gvardiol nisu bili na uobičajenoj visini zadatka. Zanimljivo je to, radi se o dvojcu koji je bio ozlijeđen tokom završnice nacionalnih prvenstava te je jedno vrijeme bilo i upitno hoće li se skroz oporaviti do Mundijala. Nakon sinoć ostaje pitanje jesu li stvarno na sto posto spremnosti. A nije neočekivano da se na Modriću osjete i godine, vjerojatno dodatno potencirano tom ozljedom koju je imao. Iako na ovom prvenstvu ima sedam igrača u petom desetljeću života, a tokom turnira će brojka narasti na osam, što se tiče tri igrača u polju, jedan uopće nije igrao (Džeko), a dvojica nisu bila na prijašnjim razinama (Modrić i Ronaldo). Biologija ipak u jednom trenutku postane problem. Pokušao je Dalić malo i skrivati Modrića, u obrani je zapravo igrao dosta visoko, često bi se Sučić spuštao niže da zatvori. I trudio se Modrić, vidjelo se to u dosta njegove povratne trke na tranzicijama, ali se vidjelo i da nema tu eksplozivnost kakvu je imao 2022. i 2018. godine. U utakmicama gdje će Hrvatska držati većinski posjed zasigurno će se to manje primjećivati, i dalje je on u top tri igrača za balans igre, samo su sinoć uvjeti bili takvi da je imao loptu manje nego inače.
Peta: Može se tražiti mane u našoj izvedbi, ali treba kazati i kako je Engleska stvarno jaka reprezentacija, imaju Kanea koji će onako loše prekide kažnjavati svakome, motorična krila (Stanišić i Šutalo su jako dobro neutralizirali Gordona, koji je jedan od najbržih igrača na turniru uopće) te imaju dva fenomenalna vezna igrač na šesticama. I dok to čitav svijet zna za Ricea, Anderson je ipak iznenađenje na najvišoj razini, terijer iz Nothinghama podsjetio je na najbolja izdanja Paula Incea nekad, za očekivati je da nakon ovog prvenstva ide u neki od najvećih klubova. Tu je još i Bellingham, koji će uvijek napraviti svoje. A opet, iskazala je i ta Engleska mane, samo užasna obrana prekida Hrvatske neće dovesti u pitanje taj segment igre kod Engleza, nisu ni oni briljirali, već kod prvog prekida je Šutalo bio sam na drugoj stativi. Imali su sreću da Hrvatska nije imala puno prekida u opasnoj zoni, a i one što se imalo se često izvelo tako da bi lopta došla do prvog engleskog igrača u postavljenoj obrani. Panama i Gana ne bi trebale iskorištavati ovu manu Engleza zbog nedostatka kvalitete, ali svi oni koji ih iščekuju u nokaut fazi zasigurno su ovo primijetili.
Šesta: Unatoč svim problemima Hrvatske, od 70. do 85. minute je bio period u kojem se stislo Engleze, krenulo se po izjednačenje, morao se i Pickford iskazati. Marco Pašalić je donio dosta živosti, jako dobro je surađivao sa Stanišićem, dojam je bio ako dođe do izjednačenja da će ga producirati desna strana Hrvatske. No, taj pritisak je otvorio velike rupe u obrani, svježi brzi Rashford je to iskoristio za finalizaciju rezultata.
Sedma: Reprezentacije uvijek ulaze s kalkulacijama u svjetska prvenstva, koliko god izbornici pričali druge stvari. Tako je i Hrvatska vjerojatno uračunala da bi im prva utakmica mogla biti poraz, a kalkulacija prolaza radila se na shemi da se protiv Paname i Gane uzmu najmanje četiri boda. Da se uzeo bod protiv Engleza, i dalje bi bila potreba bar tri boda protiv ostalih konkurenata. U situacijama kad prolazi dvije trećine trećih po skupinama Mundijala, statistika kaže da je u 87 posto slučaja tri boda bude dovoljno za prolazak. Četiri su na sto posto prolaznosti do sada. Tako da se ne mijenja puno Hrvatskoj, moraju biti uspješni protiv Paname i Gane, to su znali i prije turnira.
Foto: Davor Denkovski/Unsplash, HINA/Daniel Kasap
