Stigli smo i do toga, večeras po našem vremenu, poslijepodne po lokalnom, Meksiko će u svom glavnom gradu otvoriti Svjetsko prvenstvo 2026 dvobojem protiv Južne Afrike. Na kultnom Azteca stadionu, na 2.200 metara nadmorske visine, izvest će se prvo dodavanje ovog Mundijala.
Pa za zadnji uvodni tekst se mora malo baviti predviđanjima i preporukama što gledati. Format s 48 reprezentacija donosi 72 meča samo u skupnoj fazi, ogroman je to broj, trebat će raditi selekciju mečeva, čak i oni koji su prijašnjih prvenstava pratili sve.
Favoriti (Španjolska, Francuska, Portugal)
Španjolska se gotovo pa unisono drži favoritom broj jedan među analitičarima, što je možda malo stvara i teret igračima. Jer dobar dio njih je dosta mlad. S druge strane, na EURU prije dvije godine pokazali su da ih to ne opterećuje. Kao i do sada, priča s njima je jednostavna, bit će to reprezentacija posjeda, a ukoliko Yamal bude prvi igrač prvenstva, za što talenta ima, teško će ih biti zaustaviti. Algoritamske analize jedino Španjolskoj daju više od 60 posto šanse za četvrtfinale, svi drugi su na maksimalno 50 i sitno postotaka. U Rodriju imaju najboljeg zadnjeg veznog na prvenstvu, a u Pedriju potencijal za najboljeg veznog uopće. Inače, po prvi put se dogodilo da na Svjetsko prvenstvo Španjolska ne vodi niti jednog igrača Real Madrida. Dosta to govori o današnjem nogometu.
Francuska ima najmoćniji napad Mundijala, toliko moćan da će problem biti kako ga sastaviti, zbog viška dobrih igrača. Mbappe, Dembele, Olise, Barcola, Doue, bilo kojoj reprezentaciji bi bili pojačanje. No, tu se krije i najveći problem Tricolora. PSG je prodisao nakon odlaska Mbappea, uzeo dvije Lige prvaka, francuska zvijezda prečesto odaje dojam da igra za sebe i svoje statistike, a ne za tim. Takve stvari mogu izazvati prijepore kad je reprezentativni nogomet u pitanju, a nije da Francuska nema povijest raspadanja na velikim turnirima zbog svađa unutar svlačionice. Ako to uspiju obuzdati, svakome mogu uvaliti dva gola bar.
Portugal pak dolazi kao manje izražen favorit, ali radi se o sastavu koji ima najbolji i najširi vezni red na svijetu. I Ronalda koji patološki želi otići s još jednim trofejom, ali djeluje svjesniji svojih bioloških limita. Pa onda u pripremnoj utakmici protiv Nigerije nema izlijeva nervoze, nego podržava svoje suigrače. A iza sebe ima B. Fernandeza, B. Silvu i Vitinhu, jednostavno će dobiti porciju iskoristivih lopti. Najočitiji trenutačni problem je da izbornik Martinez traži parnjaka Diazu u obrani. Napomenimo i da postoji mogućnost da se križaju s Hrvatskom u ranoj nokaut fazi.
Upitnici (Njemačka, Engleska, Argentina, Brazil)
Da su uvjeti savršeni za njih, Nijemce bi se moglo staviti u krug favorita. Ali, ima nekoliko čimbenika zašto je upitan njihov put. Prije svega, teški podbačaji na posljednja dva Mundijala stvorili su očekivanja s kojima će se morati nositi. A Wirtz i Musiala, koji bi trebali biti pogonsko gorivo tima, nemaju nezaboravnu sezonu. Wirtz je imao tešku adaptacijsku sezonu u Liverpoolu, a Musiala je nastupao dosta isprekidano zbog ozljeda. Negelsmann je odlučio i vratiti Neuera na gol, a dosta je upitno je li njemačka golmanska legenda na nekadašnjem nivou. Puno upitnika, do 2018. godine bi rekli „ipak su to Nijemci“ i stavili ih među favorite, ali promijenilo se to0 u ovih osam godina.
Engleze vodi Tuchel koji se voli kockati, pa nije zvao Palmera i Foddena, engleski tabloidi za sada mu to ne stavljaju na dušu, egida je samo da se uspije. Ali ukoliko zakažu, a britanski mediji sve ispod polufinala su uvijek spremni nazvati podbačajem, čak i kad imaju slabiju reprezentaciju nego je to sad, Tuchel dolazi na tapet najzlobnijim novinskim redakcijama na svijetu. I bit će to ružno. Njemački stručnjak koristi znanost dosta u procesu pripreme, drži da će mu to biti velika pomoć. No, stvar je s reprezentativnim nogometom da socijalni menadžment igra ogromnu ulogu, a to njemu nije jača strana. Zapišimo i jednu zanimljivost: kad bi Englezi uzeli titulu, bila bi to prva reprezentacija u povijesti koja je postala svjetski prvak sa stranim izbornikom.
Argentina i dalje svoj plan gradi na Messiju. No, nogometni čarobnjak će na turniru napuniti 39 godina, već godinama ne igra u top level ligi, a njegova pozicija nije kao C. Ronalda, kojem se mane uzrokovane biologijom i igrom u Arabiji prekrivaju pozicioniranjem na čistom centarforu. Messija se i dalje više koristi kao visoko pozicioniranog razigravača, bit će zanimljivo koliko će moći pratiti taj ritam nakon što se već navinuo na MLS. Uz to, dva ključna igrača za balans ekipe 2022. godine, MacAllister i Fernandez, iza sebe imaju u najboljem slučaju prosječnu sezonu. A ne treba reći, očekivana argentinskih navijača i dalje su visoka.
Da nema Ancelottija, Brazil ne bi bio niti pod upitnikom, njihov bi se domet smatrao osminom finala, četvrtfinalom ako odigraju jako dobro. No, Talijan je uz Zlatka Dalića najveći nogometni mag socijalnog menadžiranja, ako netko može Vinicusa spustiti u normalne okvire to je on. Plus ima na raspolaganju Raphinhu, Barcelonino krilo i danas u svaku utakmicu ulazi kao da mu je ona pitanja ostanka ili izlaska iz brazilskih slamova. Takve stvari mogu igrati bitne uloge na turnirskim natjecanjima, te je jedan od razloga zašto Brazil na kraju ipak može biti bitan faktor, koliko god se jedva provukli kroz južnoameričke kvalifikacije. Da se format nije širio na 48 reprezentacija, pitanje je bi li bili ovdje.
Zvijezde za pratiti (Yamal, Olise, Haaland)
Nogometni historiografi te hrpa medija zasigurno ima želju da ovo bude prvenstvo Lamine Yamala, jer to bi stvorilo materijale za knjige i dokumentarce. Bila bi dobra priča. Yamal ima sve elemente da to ostvari, prije svega vrhunske suigrače, potom čisti talent, nesporno je da ako sve bude po predviđanjima gledamo igrača koji će biti ponajveća nogometna zvijezda sljedećih desetak godina. A iako je već godinama u vrhu nogometa, Yamal bi tek za polufinalne utakmice imao napunjenih 19 godina. Pomalo zastrašujuće.
Od Mbappea se očekuje da bude glavni realizator Francuske, no sve ono što prethodi tome ovisit će o Michaelu Oliseu. Igraču koji je pojedinačno vjerojatno najbolje odigrao ovu proteklu sezonu u svim europskim ligama. I za kojeg prijeti transfer sapunica, Mourinho i Perez ga žele u Realu, a Bayern nije među klubovima koji vole puštati svoje glavne igrače. Olise s tolikom lakoćom dolazi od aut linije do opasne zone da gledatelji imaju dojam da to svatko može, a sad će u kaznenom prostoru imati Mbappea i vjerojatno Dembelea za ciljati. Ukoliko uopće postoje takve ponude, francusko krilo bilo bi najbolji kandidat za kladiti se da će biti prvi asistent Prvenstva.
Norveška ima takav raspored i takav stil igre, a Haaland tolike realizatorske sposobnosti, da je posve moguće da reprezentacija dođe tek do osmine finala, a njihov centarfor svejedno uzme nagradu za najboljeg strijelca. Fizički možda i najmoćniji igrač na svijetu uz to ima toliku posvećenost zabijanju golova, da se to može samo mjeriti s onom od Gerda Mullera i možda Pipa Inzaghija. Iza sebe ima Odegaarda koji je jedan od najboljih asistenata današnjice, kao i bočne igrače koji konstantno ponavljaju probijanja i pokušavaju pronaći Haalanda u kaznenom prostoru. Od 1970. godine i Mullerovih deset komada, nitko na Mudnijalu nije zabio više od osam golova (Ronaldo Nazario 2002 i Mbappe 2022). Haaland bi to mogao.
Kandidati za dark horse (Norveška, Meksiko, Ekvador, SAD)
Zbog svega navedenog za Haalanda, Norveška ima potencijal za biti iznenađenje. Kao pojam dark horse uvijek će tu biti Grčka iz 2004. godine, čvrsta ekipa koja je igrajući samo na Charisteasa naprijed uspjela uzeti Euro. Charisteas je u najboljem slučaju Haaland s Temua, a Norvežani imaju nemjerljivo više talenta od tadašnje Grčke. Ali unatoč talentu spremnost da igraju za svog centarfora. Znao je to biti dobar recept za uspješan Mundijal.
Meksiko je domaćin, do četvrtfinala bi mogao igrati na svojim terenima na nenormalnim nadmorskim visinama koje će biti otežavajući faktor za mnoge protivnike. Još na to dodajte ludu domaću publiku i imate jedan fizičko-psihološki splet koji im jako ide na ruku. Uz to, poprilično je to talentiran sastav, nemaju internacionalne zvijezde, ali imaju veliki broj jako dobrih igrača i jedan mladi potencijal o kojem ćemo kasnije. 1986. su kao domaćini imali Huga Sancheza, sad nemaju takvog superstara, ali imaju ekipu.
Ekvador igra teško opisiv dosadan defanzivni nogomet. U 18 utakmica južnoameričkih kvalifikacija zabili su samo 14 golova. Ali i primili tek pet, nikad više od jednog po susretu. S 14 golova na kontu bili su drugoplasirani u kvalifikacijama. Ukoliko nastave tako, računajte da s dosadnih 1:0 mogu daleko doći, pogotovo jer bi dosta utakmica mogli odigrati u Meksiku, na velikim nadmorskim visinama, što je njima manje ograničavajuć faktor u odnosu na mnoge. Statistika kaže kako u posljednjih 35 godina,s izuzetkom Hrvatske 2022. (a upitno je koliko se tada aktualnog viceprvaka svijeta moglo nazvati iznenađenjem), svi dark horse Mundijala su bile ekipe koje su loptu u posjedu držale manje od 47 posto vremena. Defanzivci uvijek imaju tu statistiku za opravdati svoj nogometni pragmatizam.
SAD je tek fizički izuzetno spremna ekipa, s jednom zvijezdom, Pulišićem, te objektivno, teško da bi u nekom drugom kontekstu mogli biti smatrani potencijalom za iznenađenje. No, oni su i domaćin prvenstva, i to takav kojem je FIFA najviše do sada iskazivala pokornost. A nije to nebitna stvar, dovoljno se sjetiti 2002. i masakra koji je Italija proživjela protiv domaćina Južne Koreje. Solidan sastav, navijači koji sve više izlaze iz onih dosadnih američkih okvira kazališne publike i domaćinstvo koje FIFA štuje. Dovoljni začini da bi Amerikanci napokon mogli igrati neku bitniju ulogu.
Napomena: Hrvatska, Belgija i Nizozemska imaju potencijal za otići daleko, ali što zbog recentnih rezultata što zbog tradicije, te bi reprezentacije bilo nepravedno nazvati baš velikim iznenađenjima.
Tinejdžeri za upratiti (Vušković, Mora, Mbaye)
Luka Vušković trenutačno je najbolji branič Hrvatske, toliko je dobar da dalić mijenja svoju navadu da mu obično igraju iskusniji igrači koji su tu godinama. Nevjerojatna fizika, instinkt i samopouzdanje doveli su do toga da je jedini igrač u Bundesligi otkako se te statistike broje da je uspio skupiti dvoznamenkast broj duela bez da je ijednog izgubio. A uz to je već danas jedan od najopasnijih braniča na ofenzivnim prekidima, a prekidi u reprezentativnom nogometu igraju i veću ulogu nego u klupskom. Vuškovića će mnogi skauti gledati na ovom prvenstvu, nije nemoguće da iza njega ode iz Tottenhama bez da je odigrao jednu službenu utakmicu.
Gilberto Mora postat će večeras najmlađi igač koji je nastupio za reprezentaciju Meksika. Uvijek je nezahvalno prije prvog susreta raditi predviđanja tko će igrati, ali posve je izvjesno da će scenarij biti ovakav. Dapače, ukoliko 17-godišnje lijevo krilo zabije gol, postat će drugi najmlađi strijelac na Mundijalima uopće, tek dan stariji nego je Pele bio kod svog prvog zgoditka. Europa ga za sada nije upoznala, igra još uvijek u dosta jakom meksičkom prvenstvu, ali nije nemoguće da od zime bude na Starom kontinentu. Nakon što napuni 18 godina u listopadu pa padnu FIFA-ina ograničenja za maloljetnike i transfere.
Ibrahim Mbaye je pak poznat europskoj publici. Najmlađi starter Senegala ikada uz to je i najmlađi starter PSG-a u povijesti. Kod Luisa Enriquea je u rotaciji, nije se lako izboriti za prvi sastav, ali 18-godišnji mladić pokazuje da je budućnost tog kluba, unatoč ogromnoj konkurenciji na krilima. Igra za Senegal, jednu od tri afričke reprezentacije koje se mogu nadati bar pristojnom rezultatu (uz Maroko i Egipat), pa bi mogao imati i dobar suport suigrača. Na velikoj sceni je dakle već navikao igrati, ne bi mu sam pritisak Svjetskog prvenstva trebao biti ograničavajući faktor.
Foto: AI ilustracija
