Otkriće da je preko 30 milijuna eura isisano iz Skijaškog saveza te da se među ostalim koristilo za pribavljanje vila na Balearima, pokrenula je pravi domino efekt, te se sad tjednima raspliću priče po raznim sportskim savezima, kao i u samom Hrvatskom olimpijskom odboru, čelnoj sportskoj organizaciji.
No, ima jedna stvar koja posebno frapira kad je financiranje sporta u pitanju. Naime, ne postoji javno tijelo koje je zakonski nadležno za kontrolu proračuna saveza, pa čak i sportskih klubova koji su organizirani kao udruge građana. Do ovog saznanja smo došli nakon pregledavanja financijskih izvještaja pojedinih sportskih saveza. Neki od njih više od polovice svojih rashoda znaju staviti u kategoriju “ostali troškovi”, bez ikakve naznake za što su potrošeni. Raspitali smo se tko bi trebao u takvom slučaju ispitati krije li se tu nešto i što nije zakonito. Zaključak je: nitko, ne postoji nadzorno tijelo osim onih internih po savezima.
Nekako logički nam se činilo da bi Sportska inspekcija trebala biti adresa za ovakav vid kontrole. No, nije, odgovorili su nam tako iz same Inspekcije. “Ustrojstvo, poslovi, način rada, prava i dužnosti sportskih inspektora propisani su Zakonom o sportskoj inspekciji („Narodne novine“, broj:72/25). U skladu s navedenim nadzor nad financijskim poslovanjem pravnih i fizičkih osoba u sustavu sporta nije u nadležnosti sportske inspekcije.” Ukratko, zakonsko rješenje je takvo da ništa što se tiče financiranja nije pod ovom inspekcijom, koja se uglavnom bavi time da sve sportske regule budu po pravilima. Licencirani treneri na pozicijama na kojima su potrebni i takve stvari.
Dobro, odlučili smo krenuti dalje. Ukoliko imate tvrtku, najobičniji d.o.o., ili čak i običan obrt, ukoliko bi polovicu rashoda stavili pod kategoriju “ostali troškovi”, na vratima bi vam se odmah pojavila Porezna uprava. Pa smo išli pitati je li to prava adresa. Nije. Evo rečenice iz njihova odgovora: “Porezna uprava nije nadležna za nadzor cjelokupnog poslovanja neprofitnih organizacija, već isključivo za provjeru transakcija koje su izravno podložne oporezivanju.” Ukratko, dok se pristojno plaća PDV na račune, Porezna uprava nema osnove za ući u provjeru udruge građana, pa i sportskih saveza.
I tu smo se iscrpili s logičnim rješenjima. Još smo provjerili tek može li Državna revizija nešto napraviti, ali tu je tumačenje da se ova ustanova može baviti samo direktnim proračunskim sredstvima, što je kvaka i s novim prijedlogom prema kojem bi sportski savezi trebali objavljivati svaki račun koji naprave proračunskim sredstvima. Ne i onima skupljenim od sponzora, pa makar sponzori bili i tvrtke pod javnom kontrolom.
Ukratko, kad se sve zbroji i oduzme, u Hrvatskoj ne postoji pravna osoba koja kontrolira što se radi sa sredstvima u sportskim savezima i klubovima koji nisu sportska dionička društva (za njih vrijede ista pravila kao za sva poduzeća u Hrvatskoj). Do saznanja o marifetlucima može se doći samo slučajno ili ako se pojavi kakav zviždač. Uostalom, Skijaški savez je priča nastala pukom slučajnošću, Porezni USKOK je istraživao jednu u potpunosti drugu firmu, da bi tamo zamijetio nekoliko sumnjivih računa koje je taj d.o.o. napravio s Pavlekom i Skijaškim savezom. Podatke su nakon toga proslijedili u USKOK te je to na kraju dovelo do toga da sad čekamo Kazahstan hoće li izručiti čelnika Skijaškog saveza.
Foto: Dimitri Karastelev/Unsplash
