Prošli nastavak smo čitali kako se Hajduk adaptirao nakon povratka s afričke turneje te o šoku koji je uslijedio zbog prerarane smrti Frane Tagliaferra. A sad o nastavku natjecanja na terenu, ali i trvenjima u kancelarijama.
Dalje od samog terena, čitava prva polovica 1924. prolazi u podjelama i trvenjima, kako piše Šime Poduje:
“Nastojanja za pomlađivanjem momčadi išla su i dalje, a do tada postignuti uspjesi mladih davali su dobre argumente onima, koji su se zalagali za potpuno pomlađivanje tima.
Tema o koristi ili šteti od pomlađivanja, koja je uostalom uvijek aktuelna i koja će po svoj prilici aktuelna ostati dok se nogomet bude igrao, bila je, razumije se, i tada aktuelna. Mišljenja su se razilazila. Stvarali su se tabori. I gledaoci su kod toga imali svoje mišljenje, svoju riječ. Oni su redovito podlijegali trenutnim raspoloženjima, već prema tome, u kakvoj je momentanoj formi pojedini igrač.
Nakon uspješne afričke turneje zavladala je tendencija potpunog pomlađivanja momčadi, pa su se u njoj već pojavljivala dva nesporna talenta, a kasnije i velika igrača, braća Gazzari. Ali nesretni poraz s »Helasom« iz Verone, koji je uslijedio u zadnjih petnaest minuta igre, kad je prolom oblaka pretvorio igralište u kaljužu, ponovo je dao podstreka onima, koji su govorili, da mladi još uvijek nisu sposobni da zamijene neke od starijih.
U tim razmiricama između dva tabora, od kojih je jedan predstavljala skoro čitava uprava, a drugi trener Luka, prošao je prvi dio 1924. godine. Drugi dio će ipak punim uspjehom okruniti samoprijegoran rad i nastojanje trenera, da Split dobije nogometnu momčad, koja će ga povesti putevima slave i veličine. U ovom drugom dijelu doći će do cjelovite smjene stare generacije.”
Prije ljetnih vrućina, Hajduk je još s osam komada u dvije utakmice ispratio na put kući Jedinstvo, tada treći najbolji beogradski klub i započeo čekanje da se dugo vrelo ljeto približi kraju. Iako je ovo bila zadnja godina prije nego je savez proglasio ljetne ferije – period između 15. srpnja i 15. kolovoza kao onaj tijekom kojeg se zbog vrućina nogomet ne smije igrati, Hajduk, neuobičajeno, ljeto nije iskoristio za prijateljske utakmice kao svake godine dotada, izuzmemo li dvanaest komada u dva susreta reprezentaciji engleske eskadre početkom kolovoza. Dogovoreni zadnji test za vikend prije početka utakmica za trofeje, Concordia je otkazala dva dana prije prve od dvije planirane utakmice. Razlog – nisu mogli osigurati dopust za svoje igrače kako bi doputovali u Split.
No zato je održana izvanredna skupština kluba na kojoj je izabran novi – stari predsjednik – Trogiranin Vjekoslav Fulgosi, jedan od najuvaženijih financijskih stručnjaka u zemlji. Vratio se, voljom samih igrača koji su u to vrijeme imali pravo glasa na skupštinama i nerijetko i sami znali biti dijelom uprave, po drugi mandat, baš kao što će se i, sada već – doktor, Grgin, vratiti na predsjedničko mjesto koju godinu kasnije.
I tako je, nakon uspješne zagrebačke i afričke turneje, pobjede nad Olympiqueom u Marseilleu, dominacije u podsaveznom natjecanju, pravovremenog otrežnjenja protiv Verone, te odličnih igara s VFR Mannheimom i Jedinstvom, stigao onaj dio 1924. koji su svi čekali – borbe za dvije titule, od kojih prvi put za kup. Dana 24. kolovoza počelo je Hajdukovih 50 dana za povijest tijekom kojih će Bijeli odigrati za tadašnje prilike nevjerojatnih 8 utakmica, a posebno kad se uzme da ih je 7 bilo natjecateljskih, a osma protiv jedne od najboljih ekipa svijeta. Govorimo o vremenu u kojemu jedno prosječno gostovanje obično podrazumijeva dvodnevno putovanje u jednom pravcu, a Hajduk će nakon prve tri utakmice na svom igralištu pet puta zaredom gostovati.
Kaliterna je standardizirao sastav. U odnosu na njegove početne zamisli Otmar Gazzari je zamijenio Brajevića na golu, a za mjesto u prvoj postavi izborio se i najmlađi član prvih jedanaest – sedamnaestogodišnji Veljko Poduje. Ovaj sastav Hajduka odigrat će svih osam predstojećih utakmica uz izuzetak finala kupa i reprezentativne utakmice protiv Čehoslovačke, kada su umjesto Gazzarija na golu bili Marin Brajević i Dragutin Friedrich, te utakmice četvrtfinala kupa kada je umjesto Dujmovića igrao Šuste:
O.Gazzari – J.Rodin, Dujmović – Kesić, M.Borovčić Kurir, V.Poduje – Š.Poduje, Benčić, M.Bonačić, T.Bonačić, Radić
Počelo je četvrtfinalom Kupa kralja Aleksandra koji je pobjednicima osigurao veliki srebrni pokal. Kup utakmice i inače su se nazivale pokalnim igrama. Danima je Novo doba, ne baš zadovoljno viđenim, pisalo o okupljanju selekcije Splitskog podsaveza, njihovim treninzima, međusobnim utakmicama, ali i brižnim pripremama sarajevske reprezentacije. Usprkos poziva igračima iz četiri splitska (Hajduk, Borac, Split, Uskok) i jednog gruškog kluba (GOŠK), savezni kapetan kako se to onda zvalo – izbornik – Fabjan Kaliterna, u suradnji s bratom Lukom, odlučio je na teren poslati udarnu postavu Bijelih. S druge strane Sarajlije su sastavile ekipu od igrača tri kluba: sedam iz SAŠK-a, tri iz Sarajevskog SK (sportskog kluba), te jedan iz Šparte. Isticao se sjajni centarhalf Austrijanac Ferdinand Götz, te njemački napadač Otto Magerle. Stigli su u Split dan prije utakmice parobrodom iz Metkovića.
Vjerojatno su Splićani još vidjeli crveno na spomen SAŠK-a čijih je sedam igrača bilo u sarajevskom sastavu. Koliko god to utjecalo, Hajduk je u dresovima reprezentacije podsaveza posve dominirao utakmicom koja se gotovo u cijelosti odvijala u polju gostiju dok je Gazzari u čitavih 90 minuta morao braniti jednu jedinu loptu. Sarajlije su još nekako odolijevali do početka drugog dijela, a onda se Splićanima otvorilo. U Dvoržakovoj mreži završilo je 6, a lako je moglo 10 ili 12 lopti.
24.8.1924., Split, Hajdukovo igralište, četvrtfinale Kupa kralja Aleksandra: Split – Sarajevo 6:0
SPLIT: Gazzari – Rodin, Šuste – Kesić, Borovčić Kurir, V.Poduje – Š.Poduje, M.Bonačić, Benčić, T.Bonačić, Radić (svi Hajduk)
SARAJEVO: Dvoržak (SAŠK) – Muhibić (Sarajevski), Njemčević I (Sarajevski) – Celebor (SAŠK), F.Götz (SAŠK), Gavrilović (SAŠK) – Montl (SAŠK), Njemčević III (Sarajevski), Magerle (SAŠK), Felver (SAŠK), König (Šparta)
Sudac: Benzon (Zagreb)
Strijelci: 1:0 Benčić 5', 2:0 Benčić 56', 3:0 M.Bonačić 62', 4:0 Benčić 68', 5:0 M.Bonačić 85', 6:0 Radić 88'
Za razliku od prošle godine, u natjecanjima sudjeluje i friško osnovani Osiječki nogometni podsavez. I odmah priređuje veliko iznenađenje – njihova reprezentacija svladava Zagrepčane, a Subotičani Beograđane identičnim 3:2 rezultatom. Samo što će utakmica Osijek – Zagreb biti naknadno registrirana pobjedom Zagreba, jer je za Osijek igrao kažnjeni igrač. Ljubljančani su voljom ždrijeba bez igre prošli u polufinale.
Pogledi se okreću prvoj prvenstvenoj utakmici, onoj četvrtfinalnoj u kojoj Hajduk dočekuje Građanski, što Novo doba titulira kulminacijom čitave sezone. Nogometna strast, kako javlja splitski dnevnik, okupira i staro i mlado:
Nogomet na Bačvicama. Primamo iz građjanstva: Na poljani uz Bregovitu ulicu na Bačvicam, gdje je javni prolaz cijelog ovog ljeta, a sada intenzivnije, igra se nogomet od strane dječaka, većinom šegrta. Igra se tako ražesti, da su prolaznici u pogibelji, da dobiju oni goal u glavu ili da ih igrači grdno turnu, eventualno udare nogom. Ovo se sada par puta dogodilo. I na prigovore udareno igrači — se smiju ako još i ne izgrde. Svaka igra, osobito nedjeljom, vodi se uz viku i galamu, bogohuljenje i redovito svrši sa tučnjavom. Sve ovo redari kao da ne vide! Ovim se putem obraćamo nadležnim vlastima da stanu jednom na kraj ovome, u interesu javnog morala i ugleda Splita, jer ovome češće prisustvuju i oni stranci koji su nastanjeni ili pohadjaju Bačvice.
Ivan Rilov
Završavamo s ovim nastavkom, a u sljedećoj o velikoj utakmici protiv Građanskom, kao i svim igrama i igricama koje su se odrađivale u zagrebu pred ovaj meč
Foto: hajduk.hr / Arhiva autora (Vjekoslav Fulgosi)
