Ponekad je potrebno polufinale Lige prvaka da se vidi kakve se sve svinjarije sude u hrvatskom nogometu i kakvi ili nesposobnjakovići ili plaćenici drže sudačku organizaciju. Sinoć smo naime gledali situaciju u kojoj igrač PSG-a igra rukom u kaznenom prostoru, jasno da jasnije ne može, a na užas Bayerna sudac je odmah odmahnuo rukom. Većini gledatelja činilo se kako su Nijemci oštećeni, da bi onda se naknadno pojasnilo kako od ove sezone lopta napucana od suigrača u ruku nije penal ukoliko nije išla prema golu.
I onda se čovjek mora sjetiti 4. ožujka i četvrtfinala Kupa Hrvatske između Rijeke i Hajduka. Igrala se 56. minuta utakmice kad je Ron Raci izbio glavom loptu, a ona je okrznula Huga Guillamona po ruci. Ivan Matić je bio VAR sudac te je pozvao Patrika Kolarića, koji je nakon pregleda svirao jedanaesterac.
Nakon što smo svi pametniji poslije polufinala Bayerna i PSG-a, sad sa sigurnošću možemo kazati kako su Kolarić i Matić teško pogriješili, oštetivši Hajduka u susretu koji će završiti dramom i porazom Bijelih. Jasno da ostaje pitanje što bi bilo da je bilo, kako bi se meč razvio da Dantas nije izvodio taj penal u 57. minuti, Ali je neupitno da je Kolarić svojom pogrešnom odlukom neposredno utjecao na rezultat. Jednostavno je, ako ono jučer nije bio penal, kad je igraču ruka iznad visine ramena i njegov suigrač s kakva tri-četiri metra ispucava, ono Guillamonovo ne može biti nikako, jer mu je i ruka bila niže i bliže tijelu, a Raci ju je pogodio s metra do dva.
I dok se donekle može prihvatiti greška sudaca, za koje onda u takvim slučajevima uvijek može ići hlađenje neko vrijeme u nižim rangovima natjecanja, priča s Bertrandom Layecom ipak je više za uznemiriti se. Povjerenik za suđenje koji je jako dobro plaćen u svojoj francuskoj udobnosti nakon ovog susreta dao je svoje viđenje suđenja, u kojem je potvrdio da je penala bilo. Razlika između njega i sudaca je da on može pogledati pravila prije nego donese svoj pravorijek. Ovime je potvrdio da ih ne zna, ali da i ne baci oko kad radi svoje „analize“. Ovim se tumačenjem na kraju izrugao Hajduku, ali i nogometu kao igri.
U normalnom nogometnom savezu postavilo bi se pitanje čemu uopće plaćati povjerenika za suđenje koji ne zna pravila, ili ih smisleno zaobilazi, to mi ne možemo znati. No, objektivno, ništa se Layecu za ovo nije dogodilo i neće. Kako i očekivati takvo što kad bi odluku morao donijeti čovjek kojem je 15-ak dana nakon ove utakmice vjenčani kum bio vlasnik kluba koji je profitirao krivom odlukom suca Kolarića?
Za kraj se mora još jedna stvar primijetiti. Nakon sporne ruke javilo se nekoliko sudačkih eksperata koji su odmah potvrdili kako je na polufinalu Lige prvaka donesena ispravna odluka, po pravilima koja vrijede. No, nakon četvrtfinala Kupa Hrvatske, kad je isti slučaj s drugim ishodom bio, nitko se od njih nije javio. Čini se da i „eksperti“ znaju kako ne vrijede baš sva UEFA pravila u hrvatskom nogometu.
Foto: hajduk.hr
