Hajduk je napokon ove sezone pobijedio Varaždina, još je samo ostao Dinamo neporažen. U dosta ćudljivoj utakmici Splićani su zasluženo slavili, na kraju je zapravo samo Silić, stariji brat, bio razlog da ostane 3:1. Hajdemo mi po redu.
Prva zanimljivost je da su zapravo i Hajduk i Varaždin utakmicu počeli strukturno loše, prilike su se redale na obje strane, ali primarno zbog loše igre protivnika. Garcija je krenuo s nešto drugačijim presingom te hibridnom ulogom Sigura, koji bi u fazi napada bio vezni, a u obrani faktički treći stoper. Nije funkcioniralo, Latković je igrao lažnu devetku za goste, uvlačio se u tzv. Zonu 14 ispred obrane, pa potom tražio lopte u prostor, svjestan da je brži i od Šarlije i od Marešića. A u toj je zoni bio slobodan jer nije bilo Sigura da ga pokrije, bio je zauzet u posljednjoj liniji. Varaždin je s druge strane igrao čovjek na čovjeka, ali Latković je pokazao da nije u obveznoj igri odgovoran kao Mamut, kasnio je zatvarati, što bi onda stvaralo rupu u vezi gostiju, koju nisu mogli zaustaviti. Jedino pitanje bilo je čija će obrana prva popustiti.
Garcijine promijene
Druga je stvar da je Hajdukova prije, ali samo jer je stariji Silić izvadio dva opasna šuta. Latković je zabio gol na način na koji je igrao od početka utakmice i to je bio Garciji znak da se vrati na stare postavke. Presing se vratio na klasični, Sigur je ušao u vezu skroz i začepio zonu ispred obrane. Od 0:1 Hajduk je definitivno bio puno bolji protivnik. Iako je Almena bio najbolji pojedinac meča, veliki plus i Siguru, koji je s pozicije šestice često ulazio u napad i radio nered. Nakon jednog takvog je došlo izjednačenje.
Treće je da je Hajduka napokon poslužilo ono da u zgodnom trenutku nešto zabije, posljednje sekunde prvog poluvremena su otkucavale kad je došao u prednost. Marešić je zabrinjavajuće spor igrač, ali s druge strane prema naprijed doprinosi kao niti jedan drugi stoper u ligi. Vidjelo se i u 46. minuti, malo je veznih igrača koji mogu poslati onakav centaršut. Leteći Amerikanac je bio spreman, zrak je njegov medij, dvaput je Silić branio njegove šuteve, ali ne i treći. Mnogi ga sad uspoređuju s onim kultnim golom Robina van Percya, ali rađe ću se sjetiti Henrika Larssona koji je u kontinuitetu ovako pogađao.
Četvrta zanimljivost je da je Almena još jednom pokazao koliko je iznad ranga HNL-a, njegove statistike dodavanja, progresije, duela jednostavno su nevjerojatne. Pokazao je doduše još jednom da mu je završni šut problem, ali da i to ima vrhunsko, ne bi nikako završio u Hajduku, svoj svojoj neobičnoj karijeri unatoč. Stvarno bi bilo odlično imati ga i sljedeće sezone, sad koliko je to ostvarivo, to je na Peteru Grafu i Ivanu Rakitiću. Navijački je jasno: „Almena ostani“.
Peta stvar je da je Hajduk kontrolirao zbivanja u drugom dijelu, iako su jednom dvaput ipak popustili pred Varaždinom. S druge strane, Silić stariji je vadio do 95. minute što je trebalo, a što ne bi izvadio pokazalo bi se ofsajdom na kraju. No, nakon nekoliko utakmica napokon se imalo što vidjeti od Hajduka, oči nisu krvarile. Pohvalimo i Livaju, borio se, a na kraju je poslao dodavanje kakvo ne može bilo tko.
Debi Roka Gabrića
Šesto je da smo vidjeli i službeni debi Roka Gabrića, mora se kazati kako je Hajduk 2007. godište toliko iscrpio na stoperskim pozicijama da je to svjetski raritet. Već se na Vuškoviću i Mlačiću zaradilo 16 milijuna eura, sad debitirao Gabrić, ako se uzme kako i Skelin je tek tri i pol mjeseca prestar da uđe u ovaj obračun, impozantno. Silom prilika je Gabrić morao ući, Šarlija ozljedu vuče već neko vrijeme, jučer je očigledno bila bolna, Roko je ušao i odradio svoje na visokom nivou. Pomogao je i Varaždin, forsiranje visokih lopti na momka od 195 centimetara u startu ne djeluje kao naročito pametna taktika. Palac gore mladom braniču, dobar premijerni nastup.
Sedma zanimljivost je da Patrik Kolarić nastavlja svoj pad. Od najrespektabilnijeg domaćeg suca došao je do parije koja više ne prepoznaje nogometni moment. Ono prekidanje napada zbog faula na Livaji, koji je zadržao loptu i spremao se poslati je u prazan prostor, nešto je što bi očekivali od onih zalutalih sudaca, ali eto, Kolarić je došao na takvu razinu. O ostalom se zapravo ne treba niti pričati, osim da su se linijski suci još jednom pokazali kao potencijalni gosti oftamoloških ordinacija (šamar Melnjaku). Otužno.
Osmo i zaključno je moj subjektivni dojam da je Bamba odradio svoju najbolju 15-minutnu sekvencu otkako je u Hajduku. Opasan naprijed, sa sjajnom asistencijom Livaji koji je za centimetar bio u zaleđu, hladna egzekucija, ali i odlična povratna trka. Podsjetio je na onaj svoj start u bijelom dresu. Pohvala za odnos prema igri u tom vremenu koje je dobio.
Foto: FB Hajduk
