U sljedeća dva mjeseca odlučit će se kakva će budućnost Hajduka biti. Djeluje dramatično rečenica, no ne radi se o novinarskom klikbejtu nego o realnoj situaciji u ovom trenutku. Jer, iako je sezona za Hajduk faktički gotova, što se osjeti i na izvedbama na terenu pa je to često dosadno za gledati, događaju se van travnjaka dvije stvari koje će uobličiti budućnost kluba.
Prva stvar je novi/stari stadion, sad se već trebaju izmišljati pojmovi kojima bi ovo pojasnili. Činjenica je jasna, Hajduku treba moderno nogometno zdanje, stadion koji neće biti trošak nego će proizvoditi dobit. Poljud u ovoj formi to nije, a nije niti u onom prijedlogu koji je dao nositelj prava na sadašnje zdanje. Dapače, da je negdje u normalnom svijetu došao s prijedlogom loža na južnoj tribini, na najudaljenijem mjestu od terena, izgubio bi licencu za projektiranja. Takav prijedlog jednostavno je bizaran. No, najgora stvar za klub je da je priča u novom stadionu ušla u političke vode, i teško će tu isplivati neko smisleno rješenje.
Dakle, Hajdukovi izgledi za brzo i dobro rješenje nisu baš dobra oklada trenutno. Posve je jasno da će zaostati za svojim glavnim konkurentima, na zagrebačkim stadionima se radi aktivno, vjerojatno će, malo nesvakidašnje za hrvatske uvjete, biti izgrađeni u predviđenim rokovima. Na stranu zagrebačka priča, Hajduk sa svakom novom sezonom na ovakvom Poljudu je u sve lošijoj situaciji. Da ne spominjemo pitanje kampa, koji je kao gotova stvar, ali zapravo ovisi o rješenju Ustavnog suda o novim građevinskim zakonima. Ukoliko sruše ove zakone koji pogoduju investitorima, i pitanje kampa ulazi u političke vode, rasprave o splitskom GUP-u, priči koja više nalikuje na meksičke sapunice nego na stvarnost.
Uz to, posljednjih dana je i javna postala informacija koja već neko vrijeme kola kuloarima, koji su se ovaj put pokazali točnim. Ukrajinska ekipa oko kriptovaluta je zainteresirana za sponzorsko ulaganje u klub, spominju se iznosi u milijunima eura. Kako je tvrtka Whitetech dobila dozvolu za trgovanje kriptovalutama u Hrvatskoj, bivši nogometaš Ivica Pirić izašao je s podatkom kako skupa s glavnim čovjekom tog sustava, Ukrajincom Volodimirom Nosovim, želi ući u sponzoriranje Hajduka, ali uz napomenu da bi to značilo ulaza Pirića u upravu kluba.
Za sada ćemo pustiti po strani samo pitanje Whitetecha, Whitebita i svega toga (za sad, jasno da ćemo se pozabaviti ako postane ozbiljnije), ali neke se stvari moraju spomenuti ovako unaprijed. Ulazak sponzora u upravljačku strukturu kluba, dok ga istovremeno ne zanima vlasnička, na svjetskoj je razini neobično. U Bayernu su sponzori u nadzornom odboru, ali i u suvlasničkoj strukturi s 8,33 posto. U klubovima gdje navijači biraju predsjednika, kandidati znaju vezati neke sponzore svojim dolaskom, ali još uvijek moraju proći glasačku mašineriju.
U Hrvatskoj jeste poznat slučaj gdje je sponzor upravljao klubom, no to je toliko specifičan slučaj da vjerojatno ni mnogi pratitelji košarke ne znaju da Cedevita nije bila klub u vlasništvu Emila Tedeschija, već samo udruga građana pod njegovom kontrolom. Dakle, sponzor je tu bio faktički vlasnik, što god drugo papiri govorili, u krajnjoj linije je i odlučio preseliti glavni pogon u Ljubljanu.
Što bi donio za budućnost kluba ulazak sponzora od nekoliko milijuna, ali s čovjekom u upravi? Nemam pojma, kao što nema nitko drugi, jer se radi o do sada nepoznatom teritoriju. Imao je Hajduk sponzore koji su bili i suvlasnici, ali nikad nisu uvjetovali izbor čelnih ljudi. Što bi ovakav aranžman donio stvarno je u razini čaranja. Nešto bi se zasigurno promijenilo, sad je drugo pitanje na bolje ili na gore.
Kao što rekosmo, sljedećih tjedana će se usmjeravati budućnost Hajduka. Mnogi tu imaju odgovornost biti odgovorni i pametni, a hoće li takvi biti, to ćemo znati tek nakon nekog vremena. Pratit ćemo.
Foto: hajduk.hr
