Treća loša utakmica u nizu Hajduka, sada s najnegativnijim ishodom, poraz na Poljudu od Osijeka u dvoboju koji je sedamdeset minuta izazivao krvarenje iz očiju gledatelja. Hajdemo po točkama pomalo.
Prva zanimljivost je da su igrači Hajduka uglavnom izgledali ponovno kao krepani na terenu, sad je već to zabrinjavajući trend, sam trener Garcija je istaknuo da se 70 minuta nije trčalo. Jasno je da betonirana druga pozicija stvara tu letargiju u nekoj mjeri (iako, da je Hajduk pobijedio i Slavena i Osijeka, Dinamo bi danas morao protiv Istre zaigrati sa samo pet bodova prednosti, kakav takav bi to bio psihološki pritisak). No, unatoč betonskoj poziciji, igrači očekuju da za travanj dobiju punu plaću. Pa bi onda bilo OK da i igraju punim angažmanom.
Loše
Druga stvar je da je od prvotimaca teško istaknuti tko je fizički loše, a tko dobro odigrao. Podatke o pretrčanim kilometrima klubovi čuvaju za sebe, dojma sam da će se u Hajduku imati čemu iščuđavati danas. Da zapravo nitko nije istrčao svoju klasičnu normu. Pa čak ni Pukštas, kojem je karakter takav da stalno trči, djelovao je tromije. Iako je ponovno izmeo Osijek u duelima, no to je sad već očekivano, tu su mu mušterija. Ali svi su odigrali trkački neangažirano. Izmjene su malo digle ritam, odmah se to i na igri primijetilo, no bilo je kasno za neke velike zaokrete, a i lopta je još jednom pokazala da će se osvetiti na kraju ako je ne poštuješ na početku.
Treće je da je Hajduk odigrao na mlin Osijeka solidnih sedamdesetak utakmica. Gosti su se branili u nekom hibridu 4-4-2 romba i 4-3-3 sustava, s Bubanjom koji je na trenutke bio i najistureniji igrač u defanzivnoj formaciji. Hajduk je na to guranje Osijeka u sredini odgovorio sužavanjem bokova terena, krajnje čudno. I Hrgović i Sigur su se držali ili usko u liniji s braničima ili bi išli na pozicije veznih (tada bi se Pajaziti uključio u posljednju liniju). Stvarala se ogromna gužva, lopta je imala slabu progresiju, a uz sve to se niti krila nisu trudila onda spustiti po loptu uz aut liniju. Iako je Osijek bio spreman na to, njihovi su ih bekovi stalno pratili. U biti, Osijek je kopirao obranu Citya protiv Arsenala u finalu Kupa, kad su pustili zadnju liniju da igra, a sprječavali su dotok lopte do vezne linije. Hajduk je čak djelovao malo smislenije nego Arsenal tada, ali samo jer su Osijekovi igrači kvalitativno jako daleko od Cityjevih.
Četvrta zanimljivost je da se još jednom kad ga nema vidjelo koliko je Krovinović bitan za igru Hajduka. Protok lopte je bio usporen na puževu razinu, veza je bila slabo kombinatorna, a ovaj put nije bilo ni Livaje na terenu pa da se primjeni ona hail Mary taktika „nabij na Livog“. Krovinović bi se u ovakvim situacijama do sada izbacivao na lijevu stranu, uz liniju, razbijao time postavke protivnika, koji ga onda ili mora pratiti i tako isprazniti sredinu, ili ga ostaviti samog i otvoriti mu mogućnost progresije prema Rebiću. Koji je jedini nešto suvislo pokušavao tih prvih 70 minuta, iako je i on kaskao u prepoznavanju kad bi se trebao malo vratiti po loptu da pomogne u gradnji igre.
Melnjaku i Huremu plusevi
Peta stvar je da je ipak bilo i pozitivnog, Melnjak je odigrao nenormalnih 26 minuta, Huram je djelovao opasnije u završnici nego dosta ostalih igrača sve ove tri posljednje utakmice.Meljo je imao nestvarnih 23/24 dodavanja u tih 26 minuta, to je preko 80 na projekciji 90 minuta, i to nisu bila ona alibi dodavanja kad se čuva rezultat, nego je doista razdrmao igru i Hajduk je na nešto ličio u završnici susreta. Ali došla je naplata sreće za onih 70 prvih minuta, na samom kraju Melnjak je na tacni poslužio Šegu, već su svi vidjeli loptu u golu, ali ona je odlučila odskočiti na Poljudu, najboljem terenu u HNL-u. Nakon posljednjih partija mislim da ne bi trebalo biti pitanja produžiti ili ne Melnjaku. Dapače, mislim da je dobro pitanje je li zavrijedio startnu poziciju u nadolazećim utakmicama.
Šesto je da je Pajač opet bio Pajač i nema se tu potrebe nešto dodavati. Mejia koji je napustio teren bez žutog kartona i nesuđeni penal na Rebiću nadilaze nivoe uobičajeno lošeg HNL suđenja.
Remont karaktera
Sedma zanimljivost je da sportski direktor Graf ima što vidjeti, potreban je karakterni remont u Hajduku, previše igrača pokazuje da uopće nema onu želju igrati nogomet i pobjeđivati. A sve to u situaciji gdje znaš da je došao novi direktor i gdje znaš da će biti promjena na ljeto. Da se ne pokazuje neki trud zapravo je šokantno. Posebno zabrinjavajuće je da se ne može medijski nakon ovog kukati „tribaju igrati naša dica“. Osam igrača iz prve postave su „naša dica“. Pa se onda mora postaviti pitanje koliko se njih sprema i mentalno za izazove seniorskog nogometa u Hajduku.
Osma stvar je da i Garcija snosi svoj dio odgovornosti. Jer je njegov posao da prije susreta prepozna tko su igrači kojima se ne da igrati kad je situacija na tablici ovakva. Kalik ima želju? Pa stavi onda Kalika, valjda će neki shvatiti poruku. Ovaj put je izmjene radio nešto ranije nego inače, ali opet ukašnjelo. Ako sam kaže kako se 70 minuta nije igralo, nije li to bio povod da bar jednog igrača promijeniš na poluvremenu? Uglavnom, igrači su glavni krivac ovakve partije, ali nije se ni trener proslavio. Disclaimer: apsolutno držim da treba i sljedeću sezonu odraditi u Hajduku, no to ne znači da je pošteđen kritike.
Deveto i zaključno možda je i najlošije po Hajduka. Naime, ovaj Osijek teški je karambol od ekipe, ovako očajnim Splićanima su točno jednu priliku složili u 90 minuta, a i to zbog loše ofsajd zamke domaćih. Gol su zabili iz prekida nakon loše intervencije Silića. Uz izuzetak Malenice ovaj je Osijek klub koji je tamo gdje kvalitetom i treba biti, u borbi za opstanak. I protiv takve ekipe se Hajduk muči i na kraju gubi.
Foto: hajduk.hr
