Hajduk je u Koprivnici odigrao lošu utakmicu i Splićani od toga ne mogu pobjeći. Sam trener Garcija je to potvrdio nakon utakmice. Pa hajdemo malo pobrojiti kako je došlo do toga.
Prva zanimljivost je da su Hajdukovi igrači dobar dio utakmice igrali kao krepani. I to već drugi susret u nizu. Kako se ne može govoriti o padu fizičke spreme, ne gubi se to preko noći, a ove su sezone već pokazali da je taj dio u najmanju ruku zadovoljavajući, jedino što čovjek može pomisliti je da se radi o posljedici mentalnog stanja. Hajduk jeste sigurno drugi i čisto gledajući bodove zapravo nema neke važnosti ostatak prvenstva. No, traje svojevrsna kvalifikacija za kadar za sljedeću sezonu, već to bi trebao biti dobar pogonski materijal. Onda je tu želja da Dinamo ne domakne na milijun bodova. A u konačnici, pa valjda ćeš igrati i sam za sebe.
Druga stvar je da je Belupov trener Mario Gregurina prije dvoboja prodavao bubrege pod nešto što nisu. Najavljivao je da neće krenuti u nadtrčavanje s Hajdukom, da nisu spremni za to, da bi onda napravio baš to. Mijenjajući srednji blok s visokim izlascima, uz agresiju u sredini, uspio je u potpunosti izbaciti Hajduk iz njegove uobičajene igre. Nije ovo prvi put niti ove sezone da Splićani slabije reagiraju na protivnika koji ih pritisne agresijom. Jasno, Belupo je prema kraju utakmice padao, ipak je to manjak pojedinačne kvalitete, Hajduk je statistički u većini segmenata na kraju i stigao domaćine (osim u udarcima), ali bar 75 minuta je djelovalo kako je Slaven jednostavno fizički moćnija ekipa.
Treće je da Hajduk nije dobro apsorbirao neigranje Sigura i Hodaka. Hrgović je uletio u svoje hlače od lani, odigrao je taj desni bok, ali on jednostavno nije onaj bek koji će u fazi napada primarno biti vezni, za razliku od ove dvojice odsutnih. Kad se ovo uračuna na lošu energiju Hajduka i agresivan pristup u vezi domaćih, Hajduk je imao ogromnih problema s gradnjom igre. Nije bilo dobro niti do izlaska Krovinovića, a nakon njegova izlaska do kraja poluvremena se gradnja svela na onaj postulat od prošlih sezona: „nabij na Livaju“. Stvar se promijenila nabolje tek ulaskom Skelina i prelaskom na igru s tri braniča, ali koincidiralo je to i s generalnim padom agresije Slavena, ni domaći nisu mogli 90 minuta odigrati u istom visokom ritmu.
Četvrta zanimljivost je nevjerojatan teren u Koprivnici. Radi se o hibridu koji je skoro pa ispod čekića, a teren je bio na razini niželigaša. Da se razumijemo, ovaj dio nema nikakve veze s Hajdukom i njegovom igrom, ali naprosto je bizarno da novi teren bude loš za nogomet. Doveli su me u situaciju da moram braniti HNS, naprave im novi travnjak, a ovi ga tako održavaju da u nekoliko mjeseci postane poput neke seoske ledine. Morat će se nešto napraviti što će klubove natjerati na održavanje terena kako to treba. No, zamijetimo i jedan plus za Slavena, po uzoru na Poljud po prvi put smo i kod njih vidjeli čunjiće za lopte izvan igre.
Peta stvar je da do Hajdukovih igrača uvjetne pluseve možemo dati tek Pajazitiju, Skelinu po ulasku te Rebiću. Iako Ante nije odigrao zvjezdano, jedan je gol službeno zabio, drugi faktički, zapravo je dovukao Hajduka do remija u utakmici u kojoj to možda i nije zasluženo. Na kraju je čak za pohvalu svojih desetak minuta odigrao i Kalik, koji je više napravio u tom kratkom vremenu nego Pukštas u 80 minuta. Što nas dovodi do sljedeće točke.
Šesto je da bi Garcia trebao porazmisliti o malo odmaranja na klupi pojedinih igrača. Prije svega Pukštasa, koji posljednjih nekoliko utakmica igra ispod prijašnjih razina. Kad ekipa igra dobro, to se nekako zakamuflira, no posljednja dva meča to je jako vidljivo. Jučer je imao 4/13 duele, niti u svom segmentu nije bio dobar. Daleko od toga da se on ne trudi, ali kao da je želja da se pokaže na kraju sezone utjerala neku nervozu. Nešto slično se može i za Brajkovića kazati, igra on kao navijen, ali opet je počeo s nekim brzopletim rješenjima.
Sedma zanimljivost je skoro pa dosadna, prečesto je ponavljam, ali Garcia je ponovno kasnio s izmjenama. Sportski direktor je napokon došao, imenovan je, mislim da bi onako prijateljski trebao sugerirati da se izmjene mogu raditi i prije sedamdesete minute. Ovaj put se ni nije moglo kazati kako je ekipa igrala dobro, pa je onda kao teško mijenjati, nego se na poluvremenu komotno moglo 2-3 igrača izmijeniti.
Osma i zaključna stvar vjerojatno je je isto skoro pa višak. Patrik Kolarić prije koju sezonu bio je uvjerljivo najveći potencijal sudački u ovoj ligi. S godinama nije stekao iskustvo nego je izgubio gen za osjećaj igre. Otužno je bilo gledati kakve odluke donosi, čovjek se zapita mogu li se u ovom državi i neosporni talenti uopće razviti u dobre suce. Čovjek je postao parodija samog sebe otprije nekoliko sezona, a da nam se da imali bi što reći i o linijskom sucu koji ne vidi da je igrač najbliže golu. Općenito, ne uz isključivanje pozicije golmana. Tragikomično.
Foto: hajduk.hr
