Hajduk je upisao nova tri boda, nastavlja dobro broditi u ovom dijelu prvenstva, te je došao jako blizu matematičkog osiguranja drugog mjesta, sedam je kola do kraja, a 18 bodova prednosti pred trećim, kapital dovoljan da kažemo da suštinski jeste osigurao mjesto viceprvaka. No, hajdemo stvar po stvar od jučer.
Prva je zanimljivost da je gledajući statistiku Hajduk odigrao dobru utakmicu i u potpunosti nadigrao Goricu. I neupitno je da je u potpunosti kontrolirao dvoboj, ali tko god ga je ozbiljno gledao, vidio je da je to bilo sporo i na trenutke, pa, dosadno. Tamo do ulaska Rebića čak bi se moglo reći i dosta jalovo. Dojam je bio kao da se utakmica igra u sred srpnja u popodnevnom terminu, tamo oko 17 sati, kad sunce još žestoko peče.
Igra na sigurno
Druga stvar je da su igrači pogodovali takvom nogometu, igrali su nekako na sigurno, u nekoliko navrata su trkom i probijanjem mogli stvoriti ozbiljne poteškoće gostima, ali su odabirali sigurnije solucije. Nerazumljiv je taj strah od pogreške u trenutku kad stvarno nemaš što izgubiti, situacija na tablici je takva da bi svi trebali biti rasterećeni. Frustrirajuće je bilo vidjeti Hrgovića koji ne probija stranu ili bar odmah s poludistance centrira u trenutku kad je čak pet igrača Hajduka u kaznenom prostoru. Situacija je idealna za lepršaviju igru, to smo i donekle vidjeli protiv Vukovara i Istre, ali jučer je sve bilo u leru. Dovoljan je podatak da je Hajduk prvi sljedeći udarac nakon Livajinog gola u 4. minuti uputio tek u 33. minuti, i to nakon prodora Marešića i sjajnog dodavanja baš Livaje.
Treće je da je i takav usporeni Hajduk u potpunosti držao kontrolu utakmice, i ne samo to, nego je kod svakog pokušaja Gorice u drugom dijelu da stisne, ne bi li došla do izjednačenja, koristio prostore koji su nastajali i stvarao prilike. Te su situacije na kraju i stvorile statistiku krajnju, a Matijaš je uspio skupiti nekoliko odličnih obrana. I gosti onda mogu biti sretni s krajnjim rezultatom. Iako su u 88. minuti imali priliku, opet se pokazuje da Hajduku pada koncentracija na samom kraju utakmica, na sreću je Silić na nivou.
Tenk Rebić
Četvrta zanimljivost je ulazak Rebića, koji je jedini djelovao stvarno friško i željno igre. S tim da to kod Ante Vinjanina nije lepršavost, on više djeluje kao tenk u nadiranju na bojišnici, na trenutke doslovno gazi protivnike. Prava je šteta da mu je onaj udarac s ruba kaznenog prostora, a nakon sjajnog driblinga, završio na stativi, a ne u golu. I ponovno pokuda Garciji za kašnjenje s izmjenama, Hajduk je toliko letargičan bio u prvom dijelu da je bilo materijala za uvesti Rebića već na startu drugog poluvremena, možda i Melnjaka, no Urugvajac jednostavno ne voli mijenjati dok je rezultat OK. Pa se dogodilo da prvih desetak minuta u nastavku Gorica diktira tempo, jer je uvela Pršira i digla linije. Tajmiranje izmjena definitivno je nešto na čemu Garcia mora raditi, mlad je trener, pametan je, shvaća da još uvijek ima za učiti.
Peta stvar je da je Livaja opet odigrao dobar meč, Nije to izgledalo kao protiv Istre, ali ovdje je bila odgovornost suigrača, koji mu nisu bili suport kao u prošlom meču. Svejedno je skupio pet ključnih dodavanja, imao 53 dodira, 27 dodavanja, 5/8 duele na tlu, jako dobar meč, Garcija je definitivno adaptirao taktiku da Markove dobre strane isplivaju, više se spušta, a od krila se onda očekuje da napadaju prostore, kao i od Pukštasa. U Istri je Garcija volio da mu napadač to radi, ali bilo bi glupo od najboljeg igrača lige raditi nešto što nije i ne koristiti ono u čemu je najbolji.
Šesto je da ukoliko se pregovara o ostanku Melnjaka, a očigledno jeste, s ova dva nastupa u pet dana je definitivno pokazao da za njega u Hajduku još ima mjesta. Iako se jedno vrijeme činilo da je izgubio dosta svoje agilnosti, ipak su i godine pomalo tu, jasno je sad da u svići još ima uja i da je u HNL okvirima i dalje igrač kakvog Hajduk ne može tek tako nabaviti. Čak i kad se po strani stavi njegov karakter, a po tome bi ga svaki klub na planeti htio, još uvijek ima dovoljno fizike da može odgovoriti potrebama Hajduka kao rotacijski bek.
Spektakularan sudac
Sedma i finalna zanimljivost, zapišite ovog suca u svoje tekice. Dobili smo još jednog u onoj HNL ergeli koji smisla za nogomet ima kao Trump smisla za diplomaciju. Jučer se prezentirao kao popriličan antitalent, najprije nije isključio Trontelja iako je napravio očit prekršaj za karton s jednim već na bremenu, potom u drugom dijelu svira prekršaj Prširu iako nije bio niti blizu igrača. Da sve bude bizarnije, sudac je bio na tri metra od događaja. Ne vidi potom niti jasnu ruku igrača Gorice, da bi potpuni cirkus nastao s penalom na Rebiću. Koji je bio, ali onda solomunski nalazi faul Brajkovića, koji je isto bio. I koji je u rangu onog koji je bio na njemu u Rijeci na polufinalu kupa, ali bože moj, francuski glumac u HNS-u će reći za obje situacije da su suci bili u pravu.
Foto: hajduk.hr
