Hajduk će večeras u 18.30 sati nastaviti svoj neobičan završetak sezone. Neobičan, jer već dugo se nije bilo u ovakvoj situaciji, da si gotovo pa sto posto drugoplasirani, iako ima još osam kola za odraditi. Igra se za tri stvari: prestiž, pritisak na Dinamo da ne može baš pomalo igrati te za selekciju za sljedeću sezonu.
Dolazi Gorica, koja je dosta ranjena, što ozljede što umor dosta Mariju Careviću diktiraju sastav, odradili su tri susreta u desetak dana, ekipe i sa širim rosterima u Hrvatskoj znaju s time imati problema. Što zapravo dosta govori o domaćem nogometu. Hajduk je generalno u punom sastavu, vraća se Rebić, nema Hodaka, a Almenu više ni ne treba računati s njegovim specifičnim zdravstvenim stanjem.
Splićani su nanizali dvije jako dobre utakmice, htjet će nastaviti u tom nizu. Čeka se da se vidi je li Livaja baš nazad u onoj svojoj formi, djelovalo je tako protiv Istre, ako je Ćaća na nivou otprije dvije sezone, jao si ga protivnicima. Jer sada više nije situacija da Hajduk ovisi samo o njemu, ne može se kompletna obrana podrediti misiji zaustavljanja Livaje, moraš ili njemu ili drugima ostaviti prostora.
Dakle, nema neke velike filozofije, Hajduk mora dobiti, jednostavno je veliki favorit, u dobroj formi, a uz sve su i dužnici baš protiv Gorice. Prošla utakmica protiv ovog protivnika bila je najgora Splićana u ovoj sezoni, lošija i od one katastrofe na Rujevici. Samo Goričani nisu kažnjavali greške na traci kao Riječani. Vrijeme je za iskupljenje na Poljudu, reklo bi se.
Bit će ovo prilika i za vježbanje ispravljanja dva problema koja ekipa ima čak i u ova dva susreta koja su odlično odigrali. Prvi je Garcijino loše tajmiranje i priprema zamjena, koje se kasno rade i ne donesu neke dodatne impulse. Drugo je realizacija kroz utakmicu i nastavak iste kad je utakmica rezultatski riješena. Koliko god bilo neobično isticati realizaciju kao minus nakon dva susreta koja su završila ukupno 9:1, stvar je da je Hajduk nakon ta dva susreta trebao imati dodatnih 12-13 golova na kontu. I dok je završnica protiv Vukovara donekle i bila dobra jer je Šego bio gladan golova, Istru se trebalo dokrajčiti, a ne pustiti da jednim golom dovedu i sitne natruhe nervoze i da se dovedeš u situaciju da Silić vrhunskom obranom spriječi potpuni kaos na kraju.
Iz pozicije rostera tri će stvari biti zanimljive. Prva je hoće li prednost dobiti Rebić ili Šego na lijevom krilu. Ante je neupitno bolji igrač, ali Šego ima jednu ogromnu prednost, tip je igrača koji i na toj poziciji stalno napada prvu stativu, što uvijek stvara obrambene rupe na drugoj stativi ili na povratnoj lopti. Drugo je ostaje li Pajaziti na šestici nakon dobre predstave u Puli ili se ipak Guillamon vraća u sastav. Treće pitanje je Melnjak ili Hrgović, iskusniji Meljo donosi prisutnost u napadu i probleme za defanzivnu strukturu protivnika, Hrga daje defanzivnu stabilnost i vrhunski centaršut. Kako god bilo, za trenera su to slatke brige kad ima više dobrih opcija.
Foto: hajduk.hr
