Novi stadion Hajduka ovih je dana jedna od vodećih regionalnih priča, danas u 12.30 sati će se javno prezentirati i studija „Nogometni stadion i kamp u Splitu“, koju je naručio Grad i koja bi trebala biti nit vodilja za daljnji projekt. Dakle, stadion je glavna priča, jer će mnogo ovisiti i o javnim financijama i samom odnosu politike. No, gledano iz glavnog posla Hajduka, kamp je i nešto bitnije.
Poslovni model Hajduka oslanja se na stvaranje svojih igrača, od kojih se prvo očekuje da budu uključeni u seniorsku momčad, a nakon toga i budu prodajna vrijednost. I prošlih nekoliko sezona je to pokazalo, Mlačić, Prpić, Vušković, pa ako će se malo dalje u prošlost i Biuk, Ljubičić, Nejašmić, stariji Vušković… Klub je u posljednjih pet sezona zaradio između 35 i 40 milijuna eura prodajom igrača koji su prošli kroz Akademiju. To je u prosjeku sedam do osam milijuna po sezoni, jasno je da klupski proračun ovisi o ovom segmetnu poslovanja.
Hajdukova uspješnost u razvoju igrača na neki je način i svjetsko čudo. Imati ovakvu produkciju igrača za prvu postavu, pa potom i za prodaju, uz infrastrukturu koja jednostavno ne prati ambicije i uspjeh Akademije, možda je i jedinstven slučaj u Europi. I dok je to sjajno da se uspijeva uvjetima unatoč, pomalo je sramotno da je Hajduk ušao u drugi kvartal ovog stoljeća bez da ima ozbiljnu infrastruktru. Ima tu objektivnih zapreka, sam geografski položaj Splita, s ograničenim prostorima dovoljnim za pristojan kamp, plus cijene terena koje su s bumom turizma otišle u nebo. A one davne uprave od prije dva i tri desetljeća, kad se tu nešto i moglo napraviti po pristojnim cijenama, razvoj akademije nije zanimao. A ima i onog subjektivnog, većini uprava je zbog vremenskog oportunizma bilo pragmatičnije ulagati u prvu ekipu, a ne infrastrukturu.
Ipak, treba odaslati jedno upozorenje, izgradnja modernog i funkcionalnog kampa neće preko noći dovesti do multipliciranja zarade od mladih igrača, kao što neće niti omogućiti da 11 prvotimaca bude iz akademije. I tu je Hajduk već sad specifičan, protiv Dinama je na teren istrčalo sedam produkata domicilne škole nogometa, raritetan je to slučaj u Europi, i vjerojatno nekakav maksimum a da se može zadržati konkurentnost. Čak i onaj mitski Ajax s početka devedesetih je ono finale 1995. godine igrao sa šest igrača poniklih u klubu, a i to ako se u tom kontigentu računa Riijkarda koji je tek jednu sezonu proveo u omladinskom pogonu Amsterdamaca.
Dakle, infrastruktura Akademije samo je temelj bez kojeg se ne može ozbiljno, ali onda je nužan i kvalitetan rad koji će to popratiti. Često se za usporedbu uzima nizozemski AZ Alkmaar, kao jedna od vodećih škola nogometa i klub od kojeg je Hajduk pokupio neke stvari, poput kognitivnog testiranja mladih nogometaša. Oni su se 2010. godine odlučili fokusirati na razvoj nogometaša kroz akademiju, zanimljivo je da su to napravili jer im je glavni sponzor otišao u bankrot, bili su u financijskom škripcu te su zaključili da je ulaganje u akademiju način da manje ovise o vanjskim izvorima financiranja. I njima je trebalo gotovo deset godina da im se rad krene ozbiljno isplaćivati.
A ono što je nužno kazati, unatoč puno većoj reputaciji nizozemskog nogometa u odnosu na HNL, unatoč puno boljim uvjetima i renomeu AZ-a, oni su tek tri transfera uspjeli napraviti a da su bila veća od onog što je Hajduk dobio za Luku Vuškovića. Rekordni je iznos od 17 milijuna eura, kad se pogledaju okolnosti, nije uopće toliko velika razlika. No, prodajne cifre su AZ-u sekundarne, njima je najbitnije da iz njihovog sustava izlazi dovoljno mladih igrača da ima daju osnovu seniorske momčadi. I to funkcionira.
Dakle, kamp je Hajduku tek prvi korak. Nužan, bez njega se niti ne može početi ozbiljno raditi. Ali nakon toga mora slijediti dobar i moderan sistemski rad, u klubu sada nastoje raditi na tom tragu, ali zasigurno tu ima dodatnog prostora. Uostalom, s novim kampom će biti kapaciteta za nove stvari. A na kraju, kako to obično biva, ključna će biti i kadrovska politika, odnosno selektiranje dobrih trenera. Trenutačno se može zamijetiti kako je sve više mladih stručnjaka koji odbijaju onu nekadašnju mantru da ih se nema što učiti i da je u nogometu sve već izmišljeno, čest problem s lokalnim stručnjacima i „stručnjacima“. Trebat će klub locirati takve koji ne znaju već sad sve, a onda ih možda malo i poslati po Europi da uče na dobrim primjerima.
Foto: hajduk.hr
