Dinamo je pobjedom u Splitu faktički osigurao titulu. U utakmici je pokazao da je i kvalitativno i mentalno u ovom trenutku iznad Hajduka te je u potpunosti zasluženo došao do deset bodova prednosti 11 kola do kraja. Hajdemo redom.
Prva zanimljivost je da se ona crna rupa Hajduka iz posljednje tri minute utakmice na Rujevici produžila i na prvih 11-12 minuta ovog dvoboja. Na terenu kao da nisu bili seniori Hajduka, nego juniori nekog ustrašenog tima, bez mogućnosti da protiv Dinama poslože bar tri vezana i smislena dodavanja. Osjetio se strah, čak više prema tribinama nego prema protivnicima, pokazao se bezrazložnim, ali dok se došlo do toga već je bilo kasno. Efektivno je utakmica bila riješena u 11. minuti, a onda je pred kraj poluvremena i ono zrnce nade da se može okrenuti otišlo u vjetar. Dojam na oko je bio da je Marešić ipak imao tremu u prvom nastupu pred punim Poljudom, Skoko je loše reagirao u startu, završio je utakmicu s dodavanjima 26/31, dosta dobro, no tri od tih pet krivih dodavanja je imao u prvih 11 minuta, a dva su bila u opasnim zonama. Zapravo je samo Ante Rebić djelovao kao da nema neki poseban strah.
Druga je stvar da se ne smije preći preko činjenice da je Kovačević možda i prvi put ove sezone jako dobro postavio taktiku Dinama. Gledao sam ih u jedno 10-15 navrata ove sezone, nikad me nije bila dojmila njegova taktika za mečeve, dapače, često bi mi se činilo da neke stvari vidljivo griješi. Ovaj put je pametno postavio igru za neutralizaciju najopasnijih stvari Hajduka. Podigao je visoki pritisak u 2-3 formaciju, čovjek na čovjeka, na oba splitska stopera je stavio igrače, krila su mu pokrivala bekove, a Zajc je dignut visoko da neutralizira Guillamona. Nisu pritiskali Silića, nego su na 25 metara od Hajdukovog gola postavili bedem od tijela. Obranu su spustili, praktički su razlomili igru na dva odvojena polja. U takvom rasporedu Hajduk je imao ogromnih problema s iznošenjem lopte, a po gubitku su nastajali ogromni tranzicijski problemi, jer je Dinamo odmah imao pet igrača visoko.
Treće je da su igrači Hajduka loše reagirali na ovakvu igru Dinama, što je vjerojatno povezano s onim spominjanim strahom. Prva im je reakcija bila da ispucavaju duge lopte, na što su se Zagrepčani bili pripremili, skautirali su Splićane, jasno. Spuštenom obranom izbjegavali su mogućnost opasnih drugih lopti, jer je bila velika rupa između Hajdukove obrane i napada, a u samu posljednju liniju od starta su postavili igrače koji su minimalno dobri u skok igri, zato je recimo Goda dobio priliku ispred Vinlofa. Zbog tolike udaljenosti obrane i napada Hajduka čak i kad bi ovaj prednji dio dobio zračni duel, nije imao neke previše smislene opcije za daljnji napad. A rijetko su dobivali duele, dva Hajdukova centralna braniča, inače jako dobri s dijagonalama, imali su 7/24 duge balune, dodajmo još Silića u statistiku i dolazimo do 10/35. Na kraju je to bilo čisto bacanje lopti u bunar.
U ovakvom rasporedu Dinama Skoko je bio igrač koji je spuštanjem mogao i trebao raditi razliku u organiziranju napada. Ali nije u tih prvih 11 minuta, još nema taj osjećaj za dinamiku igre, to dolazi s iskustvom. Kad bi se i spustio, zapravo je samo zatrpavao prostor i faktički olakšavao posao iskusnom liscu Zajcu, koji je onda sam mogao pokrivati dva igrača Hajduka. Kad je Dinamo povukao linije nakon 0:2 Skoko je prodisao i mogao je postati opasan u on im međuprostorima, što je njegov forte te je djelovao i opasno. Ali utakmica je tada već bila usmjerena.
Četvrta zanimljivost je da je Kovačević očigledno meč spremao s pretpostavkom da Krovinović neće igrati nakon svega što se po medijima i društvenim mrežama provlačilo poslije Rujevice. Da je išao s premisom da će on igrati, ne bi Stojkovića postavio da pokriva jednog od stopera, nego bi povučen bio na Krovinovića. To je vjerojatno i uvježbavano kao B opcija, ukoliko se Hajdukova 23-ka pojavi u prvih 11. U takvoj opciji bi Beljo sam pokrivao dva stopera te bi jedan uvijek imao opcije za igrati i Hajdukova organizacija izgleda skroz drugačije. Krovinoviću needucirani dio publike zamjera trčkaranje bez lopte, odlaganja i igru na trećega, djeluje im da to usporava igru, ali to je taj način na koji se u ovakvim utakmicama postiže kontrola lopte i dinamike. Hajduk je u prvih 15 minuta imao ispod 40 posto posjeda, a nije sam odlučio da Dinamu prepusti loptu.
Išao je trener Dinama i na opciju da Livaja neće startati. U obrani je to bilo nekakvih 4132, gdje je ovih gornjih pet stiskalo organizaciju Hajduka, zadnja linija je čekala duge balune, a Mišić je pratio Pukštasa. Amerikanac je izvlačenjem na desnu stranu znao povući Dinamova kapetana za sobom, nastajala je rupa u sredini. No, Šego nije tip napadača koji će onda spuštanjem to iskoristiti, kako to Livaja radi. Može se reći da je Dinamo ovaj put jako dobro iskautirao Hajduka i da su dobro pretpostavili koja će prva postava biti.
Peta stvar je da protiv ozbiljnih protivnika kao stoperski tandem jednostavno ne mogu igrati Raci i Marešić. Koliko god doprinosili igri prema naprijed (iako smo vidjeli jučer da protivnik može i to suzbiti), toliko su loši u klasičnoj zonskoj obrani dubine da ekipa to ne može trpjeti. Treći gol je pokazao da imaju problem branjenja dubine čak i kad nisu blizu centra. Uostalom, sam je Garcija to sebi priznao kad je od 46. minute uveo Šarliju da bude korektor u zadnjoj liniji i brani leđa ovom dvojcu. Protiv slabijih protivnika, koji će možda jednom ili dvaput probiti linije može se dopustiti da oba igraju bez korektora, ali svaka ozbiljna ekipa će kazniti njihove nedostatke. Treba napomenuti da je to Dinamo radio iako nema neke ultimativno brze napadače i krila, pogotovo kad je Vidović u igri.
Šesto je da se u drugom dijelu igre pokazalo kako je Dinamo od starta mislio se nositi s Hajdukovim presingom. Garcia je ponovno postavio energetsku prednju liniju, išao je rušiti organizaciju igre protivnika, smislena odluka obzirom da Zagrepčani stvarno imaju problema s time. Dobar dio prvog poluvremena se nije bilo u mogućnosti ovo uopće raditi, a u nastavku je Livaković ispucao preko 20 dugih lopti. Nisu se niti namjeravali zamarati organizacijom iz zadnje linije, gađali su gotovo dvometraša Belju i Bakrara koji je izuzetno fizički dominantan nad Hrgovićem.
Sedma zanimljivost je zapravo dojam da je Hajdukov trener ipak pogriješio sa zamjenama u drugom dijelu, Livaja je ušao na desetku, jedini klasični vezni je ostao Krovinović, Pukštas je svašta, ali nije organizator igre u vezi, a ostavio je naprijed Šegu i Rebića, koji su bili vidljivo iscrpljeni. Zadnjih dvadesetak minuta igre zapravo i nije bilo, što je Dinamu odgovaralo. A i kad bi se nešto napravilo, to je najčešće značilo centaršut, na Domingueza i McKennu, kojima je skok igra forte, još su posljednjih 15-ak minuta uveli i Galešića, kao dodatni zračni osigurač. Tako da je zapravo izostao neki ozbiljni završni pritisak Hajduka na gol gostiju.
Osma i zaključna stvar, iako je prvenstvo faktički gotovo, Dinamo će biti prvak, Hajduk mora nastaviti punom snagom u HNL-u. Zbog tri razloga. Prvi je da osigura drugo mjesto, koje može biti bitno za europska natjecanja, potencijalno nosi Europa ligu, ukoliko Dinamo osvoji Kup. Druga je stvar da se pokaže koliko tko od igrača može, da budu svojevrsne kvalifikacije Treća je da se igračima podiže cijena, Hajduk mora prodavati na ljeto bar jednog, ako ne i dva igrača, bolja cijena se postiže i boljim timskim izdanjima. Sportski novinari često znaju u Europi davati pojašnjenja da Dinamu ne ide jer igraju protiv protivnika s višestruko većim budžetima od njih. Iz takvog kuta, bilo što ispod 100 bodova je neuspjeh Dinama u HNL-u. Radi se o dvije različite priče, Zagrepčani su ove sezone utukli u odštete više nego Hajduk u posljednjih 20 godina ukupno, u prvoj postavi im je igralo točno nula igrača poteklih iz omladinskih kategorija, kod Hajduka sedam. I tu je i jedan dodatni potihi razlog za nastaviti što jače u ligi, jer čak niti deset bodova nije dovoljno da se Dinamo može opustiti i stavljati po dva-tri mlađa igrača i dizati im cijenu i iskustvo. A to je onda nametanje ritma da Dinamo dva puta u tri godine mora ozbiljno igrati Ligu prvaka ukoliko želi zadržati ovako skup roster.
Foto: hajduk.hr
