Hajduk je u ovom trenutku na prekretnici, ne samo sezone, gdje od rezultata koji će ovaj vikend biti ovisi puno toga, prije svega forsiranje ili ne još mlađih igrača, nego je prekretnica i puno dublja i dugoročnija.
Za potrebe ovog teksta ćemo preskočiti priču o infrastrukturi, koliko god trenutačna aktualna pitanja o stadionu i kampu nosila ogromni utjecaj na sljedećih bar 20 godina ovog kluba. O tome ionako pišemo dosta, pisati ćemo još, i taj segment ovdje možemo staviti sa strane. No, nekoliko drugih stvari se trenutačno događaju koje će usmjeriti Hajduk u nekom smjeru nevezano na infrastrukturu.
Prije svega, klub u ovom trenutku nema sportskog direktora. Odnosno, ima onog koji je dao ostavku, ali eto bit će tu dok ne dođe netko drugi. Što osobno smatram bizarnim potezom, posao sportskog direktora je takav da ono što radi se obično ne odnosi na taj trenutak, nego na sljedeći prijelazni rok ili čak i na duže, kad se to odnosi na to kojeg igrača u školi nogometa postaviti kao nositelja generacije. U takvom rasporedu dužnosti dosta je upitno čemu uopće držati sportskog direktora koji neće odgovarati za sljedeći prijelazni rok.
Trenutak je takav da će odabir sportskog direktora mnogo kazati o Hajdukovom planu za godine koje nadolaze. Nalazimo se u krajevima gdje informacije, priče, poluinformacije i govorkanja kolaju kao na pokretnoj traci. Tako da stižu razne informacije, od nekih koje bi značile odlazak doktoru zbog glavobolje do onih koje bi ostavile pitanje kako je nešto tako moguće. Jasno, na nikakve ovakve „pouzdane“ informacije čovjek se ne može osloniti i jednostavno će se morati sačekati službena objava o novom sportskom direktoru.
Druga velika stvar koja se događa je potreba kluba da jednostavno izignorira hrpu budalaština iz javnog prostora koje su katastrofične, apokaliptične i nemaju veze sa stvarnošću. Klub djeluje u okolišu koji je u najmanju ruku čudan, da se ne upotrijebe neke teže riječi, i jednostavno u jednom trenutku mora postojati uprava koja se neće obazirati na trenutačne zagadure. Čak i kroz mainstream medije se provlači teza o Garciji koji eto nije uspio napraviti igru i da je vrijeme da odstupi.
Jedino u ovom trenutku sigurno u Hajduku je da Hajduk ima ideju o igri i da tu ideju provodi. Rezultat ne prati igru, Rijeka je najbolji primjer, 104 minute je Hajduk bio bolji na terenu, ali na kraju one dvije-tri minute rezultatski vrijede više od ostatka. Takve stvari će se dešavati, ali statistika je neumoljiva, dobra igra je ono što se dugoročno najviše isplati. Pomalo je i dosadno više navoditi onaj primjer prvih utakmica u ozbiljnom nogometu trenera Pepa Guardiole. Kojem rezultatski nije išlo, ali nije odustajao niti on niti klub od njega. Sve iza toga je bila jedna povijest, priča o jednoj od najvećih nogometnih generacija ikada.
Na vrhu Hajduka sad je da odluči je li vrijeme prestati pratiti bilo javnosti. Nego da je vrijeme za odraditi plan do kraja. To je pravo raskrižje na kojem je klub sada. Uz onaj dodatak infrastrukture, koji se organski veže na to, ali o tome sljedeći tjedan.
Foto: hajduk.hr
