Prošao je dan od poraza Hajduka u Velikoj Gorici, ali zapravo čovjek ne može biti ništa pametniji, osim još jednom zaključiti kako Hajdučko proljeće više definitivno nije ništa dobro. No, idemo klasično, točku po točku.
Prva zanimljivost je da je Hajduk ovaj dvoboj odigrao lošije nego onaj protiv Istre, iako je krajnji ishod na kraju zapravo isti. Već od početka izgradnje je išlo nešto lošije nego protiv Puležana, lopta se sporije kretala, a u napadu su se gotovo pa isključivo donosile loše odluke. Surova je istina da je Gorica na kraju imala ozbiljnije prilike koje je propustila. Baš izrazitu Hajduk je imao tek jednu, koju je Livaja obranio Rebiću.
Druga je stvar da se nešto pita i protivnika, a u ovom slučaju Gorica se pripremila jako dobro za Hajduka. Čak i infrastrukturno, bilo je jasno da travnjak nije tretiran kako treba proteklog tjedna, željeli su da bude nešto lošiji, to tehnički slabijoj ekipi uvijek paše. I legitiman je način borbe, koliko god bio malo pokvaren. A onda su na tom travnjaku imali ideju kako neutralizirati Splićane. Treba istaknuti da su kroz čitavu utakmicu igrači Gorive stajali jako blizu konkurentima, nisu se libili napraviti i faul kad treba, jako dobro odrađena defanziva. Uz napomenu da su Hajdukovi igrači ipak povremeno dolazili u izolacijske situacije, ali ih nisu znali koristiti.
Treće je da je Carević imao i ideju kako napasti, odlučio je monetizirati činjenicu da je Sigur hibridni igrač te da u fazi napada, što Hajduk igra većinu vremena, s beka ide u veznu liniju. Forsirali su Goričani onda po uzimanju lopte brza prebacivanja na tu stranu, želeći koristiti to vrijeme dok se Sigur vraća na to mjestu. Jednom im je to i prošlo, Silić je spasio svoj gol, a u drugom dijelu su Goričani igrali u niskom bloku te čak i kad bi osvojili loptu pred njima je bio prevelik prostor i Hajduk bi se stigao konsolidirati.
Četvrta zanimljivost je da unatoč planovima Gorice, gol nije pao kao plod njihovih ideja ili kao iskorištavanje Hajdukovih sistemskih nedostataka. Nego kao plod pojedinačne pogreške, Hrgović je stvarno bezrazložno se zaustavio s loptom i predugo razmišljao što sad. Zanimljivo, nešto se slično dogodilo i Mlačiću prošlo kolo, samo puno dalje od gola i on je stigao napraviti prekršaj. Sad je već pomalo frustrirajuće koliko često Hajduk daruje svoje protivnike. Ali, kako to često ponavljam, potreba da se forsiraju mladi igrači stvarat će ovakve slučajeve. Izuzetno loše po navijačke živce, ali tako je kako je.
Peta stvar je da Hajduk nije uspio u drugom dijelu stvoriti neki masivan i ozbiljan pritisak prema vratima Gorice. Je, lopta je stalno bila kod Splićana, ali Gorica je svjesno prešla u niski blok i tražila priliku iz kontri, a i sad je već jasno kako je Hajduk sastav koji ionako najviše voli igrati u posjedu. No, rješenja kad bi se došlo blizu gola domaćina bila su lošnjikava, da se tako izrazim. Nekoliko šutova kad je trebalo dodati, nekoliko loših dodavanja, i ponovno more udaraca koji su blokirani. Sad se vidjelo i koliko Almena znači Hajduku, njegova kreativnost i igra jedan na jedan zasigurno bi stvorili puno više smislenih opasnosti u Turopolju.
Šesto je da je Garcia još jednom pokazao svoje mane u operativnom vođenju utakmice, to mu je još uvijek slijepa točka. Već u pripremi, kad je vidio teren, trebao je odustati od nekih opcija, nije neka velika filozofija da ovakav teren i ovako postavljen protivnik definitivno nisu idealni za Skoku i Bambu. Potom je dosta rano bilo vidljivo da Hrgović nije dobro ušao u meč, da je nervozan u obrani, a ipak neopasan prema naprijed. Njegovo vađenje je obavio tek kad se došlo u Hail Mary situaciju, kad se Skelin preselio u napad, tako da sistemski gledajući, uvođenje Melnjaka je bilo suvišno. Čak bi tu logičnije bilo pokušati s Racijem, bilo se krenulo i dugim loptama, a ako Kosovar nešto ima, to su baš duge lopte.
Sedma zanimljivost je samo nadanje da nećemo svjedočiti još jednom od onih epskih raspada Hajduka u drugom dijelu sezone. Iako su mnoge sastavnice tu, problemi na katu, problemi između kata i terena, loš ulazak igrača nakon priprema, neka napetost među navijačima. I prva pitanja među nekima od njih treba li se raspravljati o Garcijinoj sudbini (ne treba, to bi bila obična idiotarija). Dakle, samo može ostati nada da ovaj put svi ti sastojci neće stvoriti jedan hajdučki kaos.
Foto: hajduk.hr
