U novom izdanju podcasta "Iza Pjace", legendarni vratar i kapetan Bijelih, Lovre Kalinić, progovorio je o svojoj karijeri, povratku na Poljud, odnosu s upravom i trenerima, te gorkom okusu koji je ostavio njegov nedavni odlazak iz kluba. Od financijskih žrtava do borbe s teškim ozljedama, Kalinić u dosad najiskrenijem istupu otkriva detalje "iznutra".
Nakon šest mjeseci izbivanja s terena, Lovre Kalinić je u zimskom izdanju podcasta "Iza Pjace" odlučio prekinuti šutnju. Srebrni reprezentativac iz Rusije 2018. godine, čovjek koji je za Hajduk branio preko 200 puta, trenutno uživa u obiteljskom životu i hobijima poput ribolova, dok istovremeno završava trenersku licencu i čeka pravu priliku za nastavak karijere. Intervju je započeo emotivnim prisjećanjem na preminulog Mladena Bartolovića, kojeg je Kalinić opisao kao "ljudinu" koja je mladim igračima u svlačionici pružala neizmjernu podršku.
Od kaljenja u trećoj ligi do rekorda bez primljenog gola
Put Lovre Kalinića do statusa "jedinice" Hajduka nije bio lagan. Počeo je u Solinu, a kroz Hajdukovu školu prošao je trnovit put posudbi u Novalji, Junaku i Karlovcu.
"Svakom mladom igraču bih preporučio da, ako nema mjesta u Hajduku, prihvati posudbu. Ali tamo moraš izdominirati, ne smiješ biti prosjek lige, jer ako si prosjek tamo, nisi za Hajduk," poručio je Kalinić. Njegova upornost isplatila se 2013. godine kada je dobio pravu priliku u trenutku dok je klub bio na rubu bankrota, što je silom prilika otvorilo vrata domaćim mladićima.
Njegov prvi mandat na Poljudu kulminirao je kapetanskom trakom i rekordom od 775 minuta bez primljenog gola, koji je postavio 2015. godine. "Ta traka nosi liderstvo, moraš biti spona između trenera i igrača, rješavati drame u svlačionici," objasnio je.
"Projekt Jakobušić" i povratak iz Aston Ville za 8.000 eura
Jedna od najzanimljivijih tema razgovora bio je Kalinićev povratak iz Engleske 2020. godine. Iako je imao druge opcije, energija tadašnjeg predsjednika Lukše Jakobušića presudila je u odluci da se vrati kući.
"Meni Hajduk nije bio jedini izlaz. Lukša me 'stresao' svojom energijom u desetom mjesecu u Engleskoj i rekao sam mu – ja dolazim," otkrio je Kalinić. Pritom je demantirao priče o basnoslovnim ugovorima: "Došao sam na posudbu za 8.000 eura bruto plaće. Prvih šest mjeseci nisam ni dobio plaću nego sam potpisao odgodu jer klub nije bio u situaciji da može išta isplatiti".
Kalinić je bio ključna figura u okupljanju "senatora" poput Livaje, koristeći svoj autoritet da nagovori druge igrače na dolazak u projekt koji je ciljao na titulu.
Istina o ozljedama: "Fibra, lakat i mononukleoza"
Kalinić se osvrnuo i na negativan narativ koji ga je pratio tijekom drugog mandata, posebno po pitanju ozljeda koje su neki navijači ismijavali. Objasnio je da je sve krenulo od teške ozljede križnih natrgovina neposredno prije Svjetskog prvenstva u Kataru.
"Nakon povratka, u jednom derbiju mi je ruka otišla u hiperekstenziju – kost u kost. Dogodila se stres fraktura lakta, što je zaustavilo moj povratak na gol," kazao je Kalinić. Kasnije su uslijedili bizarni zdravstveni problemi: "Dobio sam varičele, pa gripu, i na kraju mononukleozu. 21 dan sam imao temperaturu, a čim bih počeo trenirati, fibra bi skočila na 39. Ljudi odu u krajnost s komentarima, ali to su stvari na koje ne možeš utjecati".
Sukob s Lekom i Pavelinom: "Ego nije mogao izdržati"
Bivši kapetan nije štedio kritike na račun komunikacije s bivšim trenerom Ivanom Lekom, ali ni s Nadzornim odborom.
"S Lekom nisam imao odnos jer on je bio takav da nisi znao na čemu si," priznao je, dodajući da ga je trener ignorirao nakon povratka od ozljede. Još oštriji bio je prema Aljoši Pavelinu iz Nadzornog odbora, optužujući ga da je stopirao produženje njegovog ugovora zbog "ega".
"Pavelin me zvao pet puta u svlačionicu nakon što je maknuo Lukšu. Nudio mi je da potpišem ugovor, ali ja sam mu rekao da ne želim jer su pokazali nepoštovanje. Iritiralo ga je što su Lukša i Niko gradili taj 'turbo Hajduk', a njega se nije pitalo," oštar je bio Kalinić.
"Otišao sam u šaptu, a cijeli život sam tu"
Najveća gorčina u glasu Lovre Kalinića osjetila se pri spomenu načina na koji je napustio Poljud. Unatoč svemu što je dao klubu, rastanak je prošao bez službenog pozdrava ili revijalnog trena.
"To je jedina stvar koja te baš zaboli. Cijeli život si proveo tu, a odeš kao da si... ne znam. Nisam tražio crveni tepih, ali mogli su barem ljudski sjesti sa mnom i reći – hvala ti, nećemo produžiti, idemo dalje kao gospoda," rekao je Kalinić.
Smatra da klub mora stati iza svojih odluka i jasno komunicirati s igračima, umjesto da dopušta da se stvaraju "slonovi od mušica" kroz medijska nagađanja.
Budućnost: Trener ili sportski direktor?
Iako mu je želja za nogometom i dalje velika, Kalinić se priprema za život nakon igračke karijere. Već je odbio neke ponude, poput one Lokomotive, jer se više vidi u inozemstvu ili u novim ulogama unutar nogometa.
"Završavam licencu, a vidjet ćemo u kojem smjeru ću krenuti. Možda trener, možda sportski direktor. Ne bih volio biti trener vratara u prvoj ekipi gdje te nitko ništa ne pita, radije bih radio s djecom," zaključio je Kalinić, dodajući da Hajduk uvijek ostaje u srcu, unatoč tome što kao igrač nije uspio podići toliko željeni pehar prvaka.
Foto: Screenshot/Iza Pjace
