Sljedećih dana odradit ćemo jedan pregled Hajdukove polusezone po segmentima, a prvi će se odnositi na igrače. Pa najbolje da odmah krenemo po redu, od golmana prema napadu. Za prvi tekst ćemo golmane i obranu odraditi.
Ivušić – došao s teretom velikih očekivanja, reprezentativni golman koji ti treba donijeti koji bod više kroz sezonu povremenim maestralnim partijama, uz konstantnu sigurnost. Za sada nije u potpunosti opravdao očekivanja. Nepravedno bi bilo kazati da je oduzimao bodove Hajduku, ali nije ih baš niti donosio. Pri kraju polusezone se počeo ozbiljnije dizati u formi, no baš tada došla zafrkana ozljeda, upala pubične kosti uvijek je problematična, jer može uzeti veliko vrijeme za zacijeliti. Definitivno osjeća teret očekivanja, i njemu je jasno da nema savršenu polusezonu iza sebe.
Silić – vjerojatno je osjećao blagu nepravdu kad je s mjesta prvog golmana pao u drugi plan zbog dolaska Ivušića. No, nogomet je takav, nekome se smrkne dok se drugom svane, ozljeda prvog vratara vratila ga je na gol, pokazao je zašto je godinama proglašavan velikim talentom. Bit će to zanimljiva borba za startnu jedinicu na proljeće. U srži, Lovre Kalinić 2.0, visoki golman sa sjajnim vremenom reakcije, uz prednost da je dobar u igri nogom, izuzetno bitno za sustav koji Hajduk trenutačno igra. Uz ogradu da je velika razlika između jače lijeve noge i slabije desne, na što mu suigrači moraju obratiti pažnju kod vraćanja baluna. Za razliku od Ivušića, imao trenutke kad je sam napravio razliku, tko zna što bi bilo na Maksimiru da nije spektakularno obranio onu stopostotnu šansu Bakrara.
Lučić – niti sekunde nije odigrao, mislilo se na ljeto da će i otići. Na kraju se pokazuje da je dobro da je ostao, s ozljedom Ivušića Hajduk i dalje ima seniorskog golmana na klupi. No, vjerojatno odlazi na polusezoni ako se pojavi dobar angažman.
Diallo – najveći gubitnik jeseni, i pokazatelj ipak kaotične sportske politike Splićana. U posljednjoj je sezoni ugovora, ako se znalo da neće biti korišten, trebalo ga se negdje prodati, ili u konačnici čak i dati besplatno, da ga se skine s ugovora. Iako, obzirom da je bio jedna od rijetkih solidnih konstanti kroz proljeće 2025. godine, sportski segment ga je morao uspjeti utrapiti nekome bar za 100-200 tisuća eura.
Melnjak – pretvorio se u rezervnu opciju. Svakako bitna stvar svakog ozbiljnog kluba je da može imati ovakve opcije na klupi. Definitivno u padu fizičkim karakteristikama, ali i dalje je to pouzdani Meljo koji ima osjećaj za krenuti naprijed. Upitno je doduše koliki je omjer uloženog i dobivenog od njega. No, jedina ozbiljna opcija na klupi ukoliko Hrgović ne može igrati, ukoliko se ponovno ne želi raditi eksperimente s bekovima na kontra stranama. Iako, Garcia je to znao raditi u Istri (Valinčić mu je na početku igrao lijevog beka)
Hrgović – od velikog talenta je napokon došao do neizostavnog startera. Jedan od rijetkih koji je profitirao od Gattusove ere, kao da je shvatio da može igrati na tom nivou. Pogotovo kad igra na svojoj strani. Kroz polusezonu mu se mijenjala uloga, krenuo je od čiste ofenzivne bekovske opcije, gdje se lijeva strana čistila kako bi on imao prostor prema naprijed, do klasične bekovske uloge. S dolaskom Rebića bilo je jasno da će se morati adaptirati na to, uspješno je obavio, jedna od glavnih konstanti Hajdukovog sastava.
Hodak – jedno od dva najugodnija iznenađenja. Ne zbog pitanja talenta, svakome tko hoće slušati od njegove 15. godine tupim kako će biti sjajan bek Hajduka, no ni ja se nisam nadao da bi to mogao pokazati u seniorskom nogometu već ove sezone. Još jedan invertirani bek, koji može igrati i zadnjeg veznog, sad već to postaje trend da Hajduk priprema takve igrače. Sad zapamtite, nakon Sigura i Hodaka ima još jedan spreman za tu ulogu, Zvone Hrastović, godinu mlađi od Hodaka. Ima Luka svoje i lošije izvedbe, ali to je ono na što moraš pristati ako želiš odgajati igrača na pravi način. Zvižducima redovnih gnjaveža unatoč.
Karačić – isplativo dovođenje na kraju. Ima ograničenja, fali mu eksplozivnosti za čuvati najbrža i najbolja krila lige, ne može igrati invertnu ulogu u sredini. No, čovjek pošteno istrči svoje, radni elan na vrhuncu, veliko pojačanje za prekide. Bio je tu kad su ovi mlađi bili u nekakvim krizama. Igrači kakve moraš imati na raspolaganju bar na klupi ako želiš rezultat. I još jedna bitna stavka, može odigrati stopera ako je stani pani, protiv Vukovara je on bio opcija na klupi za zatvoriti to mjesto ukoliko netko od startnih halfova bude trebao van.
Sigur – polusezona započeta s novim lutanjem po pozicijama, krenuo kao bek, pa prebačen na veznog, da bi opet pred kraj bio vraćen ipak na svoje najjače mjesto. Mogu svi njegovi dosadašnji treneri imati i škole i uspjehe, ali me nitko ne može uvjeriti da Kanađanin nije desni bek s invertnim sposobnostima. Cancelo za siromašnije. Još pati od one potrebe da istrčava na igrače, a slabije zatvara prostor, no, koliko god vam ovo možda čudno zvučalo, Sigur je još uvijek talent u brušenju. On je tek četiri godine u ozbiljnom nogometnom treningu, Luka Hodak recimo ima više godina ozbiljnog trenažnog procesa iza sebe. Niko ispred sebe tek ima najbolje godine.
Šarlija – povratnik polusezone. Većina navijača ga je htjela vidjeti prodanog na ljeto, ali ispostavilo se da je postao jedan od kamena temeljaca, nakon odlaska Filipa Uremovića. Je, i dalje ima svoje minuse, potpuno je jasan nakana protivnika da njemu pusti da vodi igru. I dalje dosta uredno dobiva kartone zbog grubosti. No, u fizikalnim mečevima, a česti su kad Hajduk igra, on je onaj koji zna udariti kad treba, primiriti protivnika sublimalnom, a nekad i direktnom porukom da se nasiljem mogu baviti i drugi. Čak i Guardiola mora imati takve igrače.
Mlačić – drugo od dva najugodnija iznenađenja. Najprije se puno toga moralo poklopiti da uđe u prvi sastav. U startu je odavao dojam da još uvijek nije spreman za to, glupost protiv Zmijavaca i stomakobolja zbog viroze i nervoze bacili su bili upitnik nad njega. Da bi momak do kraja polusezone postao kao nekakav 30-godišnji rutiner i glavni izložak Hajduka. Mirnoća u iznošenju, pouzdanost u obrani, hrabrost i pola Europe te prati.
Edgar - na kraju ispalo da nije dobar angažman, sjajan u iznošenju lopte, ali ipak spor za visoko postavljanje obrane. A ostao je i dojam kako nije baš šmekao Garciji. Moram reći da ga je meni bilo drago vidjeti na terenu, mnogo lakše je s njim bilo držati posjed. Na kraju pomalo mutan rastanak, kao da se preko noći odlučilo da eto više neće biti na rosteru kluba.
Raci – najveća nepoznanica. Zanimljiv igrač, tako sklon driblingu, odlične duge lopte, ali ne unosi mirnoću u obranu, što je vezano na ovu sklonost driblanju. Dojma sam da ili će biti potpuni flop na kraju ili ogromni pogodak, ovisno kako sredi ovaj dio sa sigurnošću i mirnoćom, neće tu biti neke srednje opcije. Zbog tog potencijala svakako ga se treba još neko vrijeme testirati u stvarnim uvjetima.
Skelin – jedan nastup samo ove sezone do sada, slijedila je ozljeda koja je zapravo lansirala Mlačića u orbitu. A opet, i sa samo jednom utakmicom jedan od predestiniranih prvotimaca uskoro, do te razine da me malo i strah, ogroman je teret već na njegovim mladim leđima. Krovinović će reći da njega drži najvećim talentom, Šarlija će u privatnim razgovorima kazati da je najtalentiraniji half s kojim je ikad igrao. Je, velika očekivanja, ali definitivno i veliki talent. Trebat će pametno s njime.
ZAKLJUČAK: Da nije one nesretne utakmice na Rujevici moglo bi se kazati kako je Hajdukova obrana odradila odličnu jesen. Taj crni vikend je bacio malu mrlju, bio je to dan kad nikome nije išlo ništa. No, generalno se ne može ne biti zadovoljan, pogotovo kad se uzme kontekst. Koji kaže da ti golman koji je doveden da radi razliku ipak to nije donio. I da ti je glavni i najbolji obrambeni igrač na početku sezone otišao. A da se najveći talent ozlijedio u prvoj utakmici. Da ti je starter postao momak bez minute u seniorskom nogometu. Kad se pogleda sa svim tim postavkama, obrana je zapravo bila vrhunska (opet, ako na trenutak zaboravimo Rijeku). Treba tu pohvaliti i sjajan angažman ostatka ekipe, Krila su sjajno odrađivala svoje defanzivne zadaće, ogromna pohvala Anti Rebiću za to, u tom je segmentu pokazao koliko mu je bitno napraviti rezultat u Hajduku. I veza je veći dio sezone sjajno zatvarala i famoznu zonu 14 ispred kaznenog prostora, čak se i vraćala duboko u vlastiti šesnaesterac kad je trebalo. Zanimljivo je da su prema kraju ovog dijela sezone malo padali u tome, nešto što će se preko zime trebati resetirati. Doduše, Hajduk je kraj sezone, s postavljanjem Šege na devetku, zapravo igrao puno više prema naprijed, što onda kao posljedicu nosi nešto više prostora za protivnike.
Foto: hajduk.hr
