Hajduk je u Koprivnici odigrao bez golova, nekima možda to nakon dobrog ligaškog niza ne djeluje spektakularno, ali ne može se naći niti prigovora rezultatu. Idemo pojasniti zašto.
Prva je zanimljivost da je ovaj dvoboj bio skroz drugačiji od onih protiv Istre i Gorice, jer Slaven igra drugačije. Radi se o ekipi koja igra u bloku, čvrsto zada, a naprijed gura duge lopte i nešto malo kroz bočne zone pokušava brzo izaći. Dakle, u startu se moglo znati da će to drugačije izgledati. Bekovi Belupa se ne dižu visoko, a dva zadnja vezna striktno pokrivaju zonu pred obranom, tako da ima mnogo manje prostora za kombinatoriku.
Krila odsječena
Druga je stvar da je takva postavka donosila probleme Hajdukovom napadu kojeg nije imao u proteklim dvobojima. Krila koja su bila srž napada su pun o teže dolazila u izolaciju, čak i kad bi lopta došla do Rebića i Almene, nisu imali jedan na jedan, već bi protivnički bek odmah imao osigurača uz sebe. Šuto i Mitrović su kao primarni zadatak imali tu pomoć obrani, ofenzivni učinak je bio sekundaran. Vidjelo se na brojkama krila kako to nije ista situacija kao u prošla dva kola. No, čak i tako je Rebić dok je mogao djelovao najživlje u Hajdukovoj postavi, veliki broj izgubljenih lopti, ali ipak je ponešto i uspjevao. S druge strane su Mitrović i Žuta isključili Almenu kojem je ovo bio najlošiji susret od dolaska u Hajduk. A opet je pokrenuo najopasniji napad iz igre, onu visoku loptu koju je Rebić spustio Šegi, a on s tri metra promašio.
Treće je da Garcia ipak radi adaptacije u igri protiv sastava koji forsiraju fizikalnu igru. Pajaziti je ušao umjesto Pukštasa, ali samo kadrovski, ne i formacijski, igrao je puno niže od Amerikanca. Kako smo naveli u najavi, sekundarna opasnost od Belupa je između linija kad se Jagušić zavuče, igrajući faktički i s Albancem i Sigurom na šesticama Hajdukov trener je u potpunosti zakočio najveći talent Koprivnice, koji je tek s nekoliko neučinkovitih minijatura pokazao raskoš talenta. Sveo se tako Slaven na bombardiranje dugim loptama, 70 su ih ispucali, većinom je to bio tek skakački trening za Šarliju i Mlačića. A koliko je Slaven agresivna ekipa svjedoči podatak da osim Vukovara jedini imaju više od jednog crvenog kartona u ligi. S time da su Vukovarci na dva, a Belupo od jučer na četiri. Neke stvari nisu slučajne.
Četvrta zanimljivost je da unatoč Belupovoj nesposobnosti da sistemski dođe do Hajdukovog gola, prvih 15 minuta su imali nekoliko poluprilika te je čak i bilo panike u Hajdukovoj obrani. No, domaći nisu imali puno veze s time, radilo se tek o nekarakterističnim greškama Splićana, gdje se s nekoliko loših rješenja istaknuo Ivušić. Na sreću Hajduka, nakon tog lošeg ulaza se stabilizirao. Belupo je do kraja susreta uspio izraditi tek jednu polupriliku, šut Ćubelića iz donekle opasne zone.
Hajduk kontrolirao utakmicu i u duelima
Peta stvar je da je Pukštas nedostajao, ali ne za ono što bi čovjek prvo pomislio, za duel igru. Jer je Hajduk tu bio bolji od protivnika i bez njega, 56:44 je bilo u duelima, 40:29 na tlu. No, nedostajao je Amerikanac između linija, da se zabije u prostor koji se kad-tad otvori. Hajduk je imao zapravo samo jednu u potpunosti tako izrađenu situaciju, kad je Hodak ušao u onaj famozni halfspace. Almena je pozicioniranjem odvukao i Mitorvića i Žutu, Krovinović je iz sredine brzo dao loptu na Hodaka, koji je diže na Šegu na vrhu 16 metara, dok Krovinović utrčava u kazneni prostor. Spustio je Šego loptu, ali je otišla preblizu Slavenovom golmanu. Da je Pukštas igrao, ovakve bi se situacije ipak mnogo češće događale.
Šesto je da je Hajduk na koncu u kontroliranoj utakmici imao najmanje dvije prilike za odnijeti pobjedu, osim onog Šeginog promašaja treba istaknuti i odličnu akciju kod kornera pri kraju susreta. Krovinović i Almena prijetnjom kratkog kornera su izvukli dvojicu igrača iz kaznenog prostora, Bamba je fingirao dolazak na povratnu, a onda je Krovinović dao dužu povratnu na Durdova pri sredini kaznenog prostora. Mladi Kaštelanin je čak odlično pucao slabijom desnom nogom, skroz u kut, nedostižno za golmana Čovića, ali tu se našao Nestorovski i spriječio da lopta ode u mrežu. Dodajmo i dobru priliku Rebića početkom drugog dijela, na kraju dođe da Hajduk uopće nije bio toliko loš naprijed, prošle sezone bi ovo bila izuzetno ofenzivna igra.
Nedostatak Livaje
Sedma zanimljivost je da je ovo bio susret u kojem se nedostatak Livaje ozbiljno osjetio, falila je ta imaginacija koja će pomoći protiv zgusnute obrane, jedno od onih dodavanja na krila koja se ne mogu braniti. Šegin učinak je dramatično slabiji bio, ne jer je on bio loš, nego njegov odličan presing nije dolazio do izražaja. Kako rekosmo, Belupo se ne zamara previše gradnjom igre, odapinju duge lopte kad god mogu, tu visoki pritisak i nema nekog smisla. Gotovo je i komična bila nesklonost obrane domaćina da koriste golmana u igri s loptom.
Osma stvar je da je Hajduk skupio deset bodova iz četiri uzastopna ligaška gostovanja. Da je većini navijača to neko ponudio prije nego su krenuli, potpisivalo bi se isti trenutak. Dapače, ako protiv Osijeka bude dobar rezultat, Hajduk će zapravo biti možda u najboljem nizu između dva reprezentativna ciklusa u posljednjih ohoho godina. Završila je gostujuća turneja, Hajduk se vraća kući s tri pobjede i remijem.
Foto: hajduk.hr
