Hajduk je prošao Cibaliju u Kupu na najbitniji mogući način, bez ozljeda na problematičnom terenu u Vinkovcima koji sam od sebe nije najelitniji za nogomet, a kad se dogodi da se tri utakmice odrade u pet dana, razloga za zabrinutost je bilo.
Smanjen ritam igre
Može se prigovoriti kako je samo izdanje na terenu bilo lošnjikavo, na kraju se otišlo do penala, što se stereotipno voli nazvati kockom (koja baš i nije tolika, kaže empirija). Kao i što se igralo 120 minuta, što može utjecati na nadolazeći dvoboj protiv Belupa. No, od igrača koji bi trebali početi u Koprivnici tek je Hrgović odigrao svih 120 minuta. A druga je stvar da je Hajduk igrao u primjetno nižem ritmu nego li je to bio slučaj prijašnje dvije utakmice, tako da je energetska potrošnja bila manja.
Jedina stvarno zanimljiva stvar je bila da Raci nije dobio niti sekunde. No, to je baš pokazatelj kako je Garcia želio smirenu kontroliranu utakmicu. Jer Kosovar definitivno ne donosi smirenost, više frcanje iskri, pomalo divlji nogomet, nije za one tanjih živaca. To je gotovo sigurno razlog da je preskočen ovaj dvoboj, teško bi bilo igrati u nižim okretajima s njegovim navadama slanja dugih lopti, driblanja i izletavanja prema naprijed.
Ipak, ovaj tjedan se dogodila jedna vjerojatno i bitnija stvar od prolaska Cibalije, jer je dugoročna za klub. Odnosno, nije se dogodila. Hajduk nije prijavio B ekipu za sljedeću sezonu, neće biti druge postave u drugom rangu natjecanja, Prvoj ligi. Kontroverzna je to odluka, pogotovo nakon peripetija koje je Hajduk imao ovog ljeta, kad je nastojao omogućiti odobrenje da već sad ima tu postavu. Za sada iz kluba nema pojašnjenja zašto se odustalo.
Treba li Hajduku druga ekipa?
Jasno, kotizacija od 400 tisuća eura nije mala, tim prije što se fiskalno ne može odmah isplatiti. Druge ekipe nisu tu da direktno stvaraju prihode nego da uvode mlade igrače u seniorski nogomet, ono vrijeme dok je Hajduk imao taj pogon se to dobro vidjelo. Stanko Jurić je bio direktan pogodak, nikad ne bi imao put u karijeri kakav ima da nije bilo Hajduka B, a dosta se igrača kroz ovaj sastav dovuklo do prve ekipe. Nejašmić, Palaversa, Bradarić, Ismajli, Sahiti, svi su oni prve adaptacije radili kroz B sastav. Ne treba zaboraviti niti Špikića i Pršira koji su kroz taj sustav došli do sadašnjeg stanja, iako su Hajduka na kraju zafrknuli za njih, ali to je već bilo pitanje naivnosti sportskog segmenta unutar kluba.
Zbog svega toga je ova odluka dosta kontroverzna, samo jedan primjer: Ante Kavelj se razvija u igrača koji bi jednog dana mogao imati mjesto u Hajduku. No, definitivno nije bio ni blizu toga kad je pušten da ode. Da je Hajduk imao B ekipu, on se mogao seniorski tesati kroz nju, a Hajduk je svojim trenerima mogao imati direktan nadzor nad razvojem.
Nekako je dojam da se u Hajduku nadaju da bi Uskok uz pomoć posuđenih igrača iz Splita, prije svega Skoke koji radi veliku razliku u trenutačnom natjecanju, mogao do drugog ranga nogometnih natjecanja te nastaviti biti Hajdukov inkubator. No, tu postoji velika kvaka 22. Hajduk nema svoje trenere na Klisu, a onima u Uskoku nije prva misija da razvijaju igrače Hajduka, nego da se dobro plasiraju.
Kako rekosmo, i taktički i strateški dosta upitna odluka. Bilo bi dobro da se neko objašnjenje dobije, makar na kakvoj ćakuli, ako će se nastaviti s tom praksom u klubu.
Foto: hajduk.hr
