Upravo je iz tiska izašla nova knjiga Josipa Budiše pod nazivom "Po krivuljama života". U ovoj noveli autorova namjera bila je da na osnovu svjedočenja dvojice svojih prijatelja koji su ujedno i glavni likovi priče „Po krivuljama života“ prepriča njihov, a samim time i svoj krivudavi životni put od djetinjstva pa sve do sedamdesetih godina.
Glavni likovi priče su dvojica prijatelja, Ivan i Stipan, koji su živjeli sretno i zadovoljno do ranih dvadesetih, do doba, kad su izišli iz roditeljskog gnijezda i trebali se sami suočiti sa životom. Kako se Stipanu i Ivanu to činilo teško i neizvjesno, razmišljali su što im je činiti i ipak odlučili prijeći dalek, dug i težak put do boljeg i sretnijeg života. Nije to putovanje bila sigurnost kao kod roditelja, ali su su se relativno dobro snalazili s nedaćama sve do krize u pedesetim godinama koju poznajemo kao krizu srednjih godina. Nezadovoljni životnim okolnostima i težeći nečem novom, odlučili su sredinom pedesetih prijeći novi, daleki i krivudavi put do nove životne dionice. Glavni likovi dobro su se nosili hodajući po zadanim krivuljama života do te nove životne prekretnice. Tada otvaraju novo životno poglavlje koje im unatoč neizvjesnosti ipak nudi nove obzore u kojima još više jačaju i nadograđuju svoj osobni i društveni integritet, a to ide u prilog činjenici koju potvrđuje iskustvo mnogih, da krajem pedesetih godinih stvari ipak kreću nabolje, postajemo sve zadovoljniji, a vrhunac osjećamo kada napunimo 70! U to su se na kraju i sami uvjerili...
- U ovoj noveli bila mi je namjera da na osnovu svjedočenja dvojice svojih vršnjaka i dobrih prijatelja koji su ujedno i glavni likovi priče „Po krivuljama života“ prepričam njihov, samim tim i svoj krivudavi životni put od djetinjstva pa sve do sedamdesetih kad nastaju godine starosti. O godinama djetinjstva i rane mladosti mnogi će reći da je najbezbrižnije životno područje sve dvadesetih kad bi trebali napustiti roditeljsko gnijezdo i sami se suočiti sa sudbinom života. Tada nastaju dileme kojim putem kročiti kroz život, a da bi bio sretan i zadovoljan. Kojim god krenuli svaki je krivudav i vrlo neizvjestan. O životu će veliki irski književnik Oscar Wilde: „Život bi se mogao sažeti u pola sata predivnih trenutaka.“ - kazao je autor.
- Rekao bih da se to odnosi ne samo na generaciju mojih likova nego i svih smrtnika ovog svijeta. Svima nam je proći odlazak iz roditeljskog gnijezda i sami koračati kroz život, proživjeti krizu srednjih godina, izdići se iz nje, kao i nedaća godina starosti i hrabro se nositi s njima - dodao je.
Urednik Ibrahim Smlatić smatra kako autor i u ovoj knjizi ostaje vjeran istom narativu kao i u svim svojim dosadašnjim knjigama. Uvijek mu je u prvom redu "mali, običan čovik koji je uvik bija podložan stresu, pa tako i u ovo moderno doba", čiji put je težak i trnovit, kako bi sebi i svojoj obitelji priuštio što je moguće bolje uvjete života. Obično su mu likovi ljudi iz krša Dalmatinske zagore, ikavsko-novoštokavskog dijalekta, koji nisu "udovičkog srca i klecajući kolina" kako on zna reći. Ali, ponekad je primoran poviti se i po cijenu da izgubi svoj originalni identitet. O tome dijelom piše i u ovoj noveli.
- Zato, uzmite je u ruke dok pijete svoju kavu i sigurno je nećete ispustiti iz ruku do samoga kraja. I vjerujte, neće vam biti uloženog vremena - poručuje urednik.
