Hrvatski se rock'n'roll ne da! Makar ga svirali vječni početnici zakamuflirani u zabavnjake... Tko god je bio na makar jednoj domaćoj svadbi, zna napamet repertoar angažiranih bendova. Red nacionalnih šlagera, red lokalnih uspješnica, red domoljubnih poskočica, red društvenih plesova. I tako do sitnih jutarnjih sati. Uz neizbježni vlakić. Naravno, uvijek ima mjesta za glazbene želje svatova. No, i njih je moguće svrstati u neki od navedenih redova. Bendovi na bini odrađuju svoje i teško da se itko od njihovih članova buni. Vjenčanja su dobrodošle gaže, osobito kada su kumovi dobre ruke. Slično bi vrijedilo i za bend iz filma Pjevajte nešto ljubavno da njegov vođa nije uvjereni roker, prisiljen baš na taj način doći do novca potrebnog za objavljivanje demo albuma. Međutim, mlađahni i energični Struja još bi nekako i podnio sviruckanje šlagera da nevjesta nije njegova bivša djevojka, k tome trudna upravo s njim. A mladoženja policijski silnik koji proganja njegova šeprtljavog prijatelja iz benda.
Par riječi o sadržaju dovoljno je da se u filmu prepozna komedija situacije. Uostalom, redatelj mu je i scenarist Goran Kulenović čije su Bitange i princeze žanrovska istoznačnica na malim ekranima. Kulenoviću je Pjevajte nešto ljubavno prvi dugometražni igrani film u karijeri, ali ga se teško može nazvati tipičnim debitantom. Autor nagrađivanih kratkometražnih filmova i glazbenih spotova te redatelj srednjometražne humorne drame Sigurna kuća koja je postala dio omnibusa 24 sata, Kulenović je jedan od najsvestranijih hrvatskih filmaša svog, ali i susjednih naraštaja. Zato se njegov prvijenac i iščekivao kao novi doprinos trendu oživljavanja filmske umjetnosti u Hrvatskoj posljednjih godina. Za temu je izabrao ono što poznaje izvrsno – rock'n'roll – a za likove kvartovske dečke i cure te njihove roditelje o kojima sigurno ima što reći. Dodaju li se tomu zagrebački štih, urbani humor i glazba Hladnog piva čiji su ga spotovi i proslavili, Kulenović je jednostavno morao uspjeti sa svojim dugometražnim debijem. Je li se to uistinu i dogodilo?
Najvećim dijelom jest. Pjevajte nešto ljubavno veoma je komunikativan film i pravi melem sa svojim tematiziranjem svakodnevice. Razumljive, prepoznatljive i lišene hinjene grandioznosti. Ovo je film koji u startu uspostavlja dvosmjernu komunikaciju s publikom. Zato ne čudi da mu je publika dala svoju nagradu i u Puli i u Motovunu ovog ljeta. Pritom nije riječ o kalkulantskom populizmu nego o dopadljivom spoju karakterizacije likova iz susjedstva i blagog karikiranja, osobito epizodnih likova. Režija je dinamična, naracija pregledna, kolorit gotovo almodovarski, a međuljudski odnosi u najširoj paleti dovoljno konfliktni da film ne pati od predvidljivosti. Jedini je problem što je redatelj htio previše. Komediju s elementima drame. Dramu s elementima trilera. Triler s elementima socijalne priče. Da se ograničio na spomenutu komediju situacije, situacija bi bila bolja. Ovako film u završnoj četvrtini kada svatovi započnu jurnjavu zagrebačkim ulicama ne bi bio žanrovski složenac bez pravog okusa. Pravilo 'manje je više' vrijedi i u slučaju filmova.
S glumačkom ekipom Kulenović nije imao problema. Nova lica u prvom planu u potpunosti odgovaraju konceptu filma o neafirniranim glazbenicima kojima će život kad-tad dati šansu. Interpret Struje Ivan Herceg između Ogrestina Tu i Brešanove Žene bez tijela, nedvojbeno ima i glumački i zvjezdani potencijal. Da se o hrvatskoj kinematografiji promišlja kao o američkoj barem u tragovima, Herceg bi bio domaća verzija Toma Cruisea iz osamdesetih. Ovako što Bog da. Dobar dojam ostavljaju i ostali glumci u ulogama članova Strujina benda Kad je prljavi Harry sreo prljavu Sally Ivan Ðuričić, Ivan Glowatzky i osobito izvrsni Hrvoje Kečkeš. Šteta što Olga Pakalović kao Anja nije dobila koju scenu više, dok je Enes Vejzović glavnog negativca odglumio baš kako treba. Tik do granice stereotipa. Svima njima Pjevajte nešto ljubavno prilika je da ih kino-gledatelji bolje upoznaju. U suprotnom uvijek ostaju vjenčanja. Svoja ili tuđa, svejedno.
Izvor: Film.hr
