KAŠTELA OD SREDNJEG VIJEKA DO DANAS Krajem XV. stoljeća zbog turske opasnosti i upada Vlaha, splitski i trogirski posjednici koji su imali posjede na prostoru između Splita i Trogira počinju graditi utvrde da bi zaštitili svoje težake. Za vrijeme trajanja turske opasnosti na tom području izgrađeno je 16 kula ili kaštela, sa ili bez utvrđenja.
Godine 1487. trogirski knez Carlo Pesaro izdao je Nikoli i Jerolimu Vitturiu odobrenje da u Velom polju, uz morsku obalu ili u moru, sagrade jednu ili više građevina s kulama, jarcima i svim što je potrebno, kao i selo zaštićeno jarcima i nasipima s palisadama za težake.
Od doba kad je izgrađen pa do danas kaštel Vitturi je doživio razne promjene, ali je možda najviše od svih kaštela na tome području zadržao svoj obrambeni karakter. On se sastoji od dvokatne građevine na jugu, dviju trokatnih kula prema sjeveru i dvorišta između njih, okruženog sa sjeverne, istočne i zapadne strane dvokatnim krilima i dvokatnom renesansnom galerijom prema jugu.
Prostorni razvoj
Na temelju istraživačkih radova koji su provedeni na građevini, detaljne analize svih njezinih elemenata i detalja, dokumenata, starih crteža i fotografija te usporedbe sa sličnim građevinama moguće je razvoj kaštela Vitturi prikazati u karakterističnim fazama.
Prva faza izgradnje (pretpostavljeni izvorni projekt)
Ima više pokazatelja koji navode na zaključak da je kaštel Vitturi izgrađen u određenom obliku i prije 1564.:
* Nad glavnim ulazom u kaštel i danas stoji kamena ploča čiji je natpis otučen, a vjerojatno je govorio o prvoj fazi izgradnje građevine kako je to slučaj na ostalim kaštelima
* Na temelju istraživačkih radova ustanovljeno je da zidovi krila prema galeriji u čitavoj visini nisu spojeni s južnom građevinom, što je dokaz da su krila građena poslje.
* Kule kaštela otvorene su s unutarnje strane da bi bile kontrolirane iz utvrđenog prostora u slučaju neprijateljskog zauzimanja, pa je njihova ugrađenost u krila u suprostnosti s izvornom funkcijom.
Druga faza izgradnje (pretpostavljeno stanje godine 1564.)
U dvorištu kaštela Vitturi, na vijencu drugog kata galerije nalazi se natpis:
„Braća Jakov i Jerolim Vitturi izgradiše u ovom obliku vlastitim troškovima 1564.“
Natpis svjedoči o tome da su krila i galerije izgrađeni godine 1564. Krila su dvokatna, a s vanjske strane u toj fazi bila su niža za oko 1 metar nego danas.
Iz tog doba vjerojatno datira kameni pločnik koji je pronađen tijekom istraživačkih radova u dvorištu 30-40 cm ispod današnjeg. Izrađen je od vertikalno položenih ploča lomljenog kamena, rigolima podijeljen u kvadratna polja.
Treća faza izgradnje (pretpostavljeno stanje godine 1760.)
Godine 1699. prestaje ratna opasnost, prostor oko kaštela se nasipa i tako nastaje seoski trg Brce. Renesansni prozori prvoga kata južne građevine zamijenjeni su baroknim prozorima mnogo većih dimenzija, a otvoren je još po jedan prozor uza same rubove južnog pročelja. Po sredini južnoga pročelja na prvome katu ugrađen je kameni balkon na šest dvostrukih konzola, a na drugom katu po jedan. Po tipu ograde nalikuju gotičkim i renesansnim balkonima, ali po detalju su barkoni.
Iz godine 1745. sačuvan je nacrt Kaštel-Lukšića A. Barbieria gdje je južna građevina prikazana u vrlo sitnom mjerilu kao građevina na dva kata i jednim balkonom na drugom katu. Pet prozora na prvom katu prikazano je na slici sv. Roka iz godine 1760. na kojoj je u uglu uz donatora slika Vitturia prikazan i njegov kaštel. Prikazan je kao građevina s jednim katom i potkrovljem, pet polukružnih otvora s balkonom u sredini, na prvom katu i polukružnim vratima u prizemlju.
Četvrta faza izgradnje (postojeće stanje)
U periodu od 1760. do danas kaštel je doživio manje pregradnje, otvorili su se neki novi otvori, zazidani stari, porušila dva stubišta u dvorištu i sagradila dva kamena stubišta unutar građevine, zazidali i djelomično uništili kamini u unutrašnjosti, poremetili nivoi međukatnih konstrukcija. Uz dvorišni zid drugoga kata zapadnog i sjevernog krila sagrađen je drveni, konzolno izbačeni hodnik koji je zabilježen na crtežu dvorišta Sir J.G. Wilkinsona iz godine 1848. Taj hodnik više ne postoji, ali su sačuvane kamene konzole na sjevernome zidu dvorišta koje su ga nosile, ožbukana fasada poviše njih i zakrpana ograda galerije drugoga kata na mjestu gdje se u njega ulazilo.
Članovi obitelji Vitturi živjeli su u kaštelu do kapitulacije Italije u drugome svjetskom ratu, kada su neki do njih ubijeni, a neki potjerani. Nakon drugog svjetskog rata u kaštelu su bile smještene razne školske ustanove, odmaralište, a neposredno prije početka radova obnove, Mjesna zajednica i neke kulturne i sportske sekcije Kaštel-Lukšića. Danas su između ostalog u dvorcu smješteni Muzej grada Kaštela i Turistička zajednica.
Podrobnije informacije mogu se pročitati u tekstovima Katje Marasović u Kaštelanskom zborniku br. 4.
